Razumem ja tebe. Nevolja je u tome što mnogi ljudi govore iz ličnog paklenog iskustva. Evo, ja na primer
.
Uopšte nije važno da li me voli i da li me vara, već uz takve, neretko iskusne i bistre ljude, idu manipulacije koje znaju da te gurnu u mnoge stvari koje nisi hteo ali zbunjen i izmanipulisan hodaš kao omadjijan. Kada prodje neko vreme, kada se malo umiješ i prizoves razumu, lako vidiš da je on jedan običan (neretko iskompleksiran) sebičnjakovic. Naravno da više nikada nećeš da ponoviš obzirom na iskustvo. Priče sa njima krenu intrigantno, iza njih sledi po pravilu tužna priča, nekako hladan nekako vruć i žena je pečena. Ne može da se otrgne godinama.
To godine i slično, mene iskreno ne zanima. Ima decu - nema decu, nebitno. Važno je jedino ženi koju takav navede da sa njim radja decu. Samo ona zna kako joj je u koži i stotinu puta sam se zahvalila nebesima što nisam ja ta. Mozda tebi zvuči šašava priča za lek po noći ali mnogo je teško ziveti stalno grickan sta ce sledeće da uradi, hoće li doci, gde je sada, zašto se ne javlja jer ti imaš realan problem i za to ti treba fer plej u vezi. Takvi baziraju svoj uspeh na čačkanju živaca, na izazivanju a kada smo u dugoj vezi, braku ili bilo kom ozbiljnom odnosu svačija maska padne i čačkanje mora da prestane i onda se vidi da je on samo čovek kao i svi drugi, nema natprosečne moći, vodi ljubav kao i mnogi drugi dok problemi sa njim ostaju.
Meni je tema sada bliska jer je moja drugarica ostavila dobrog i finog (koji nije bio spreman za brak) i uletela nepromisljeno u vezu sa šest godina mlađim, bas takvim, lepim, zgodnim, veselim i intrigantnim. Od jedne lepe, pametne devojke ona je postala svoja senka. Promenjenog fizičkog izgleda, stila, ponašanja a stalno u strahu, valjda da je ne ostavi. I muževljeva sestra je u vezi sa još gorim. Visokim po funkciji. Šta taj čovek njoj radi, kako on manipuliše, kakav je to igrač, i žena je nemoćna, ti ne želiš udaju/decu ali ona želi i laže je evo, 12 godina...sada će 40 i neku i mnogo se promenila...jeste on obrazovan, pozicioniran, imponuje, poznaje, obrlati i đavola i boga ali odakle mu pravo da joj uništi život...a one se lepe kao mušice i možda bih to bila ja, lako se može desiti svakome i zato sam protiv.
Uzgred, Andjelinu sam navela kao primer zene sličnog ponašanja koje zapravo krije granični poremećaj ličnosti. Nimalo naivnu dijagnozu koju su imale i Lady D i Merlin Monro. Sa takvim ženama se ne može. Ili muškarcima, svejedno.
Ajd onako ću haotično da ti odgovorim. Prvo, s moje tačke gledišta, žena koja je ostavila muža jer se zaljubila u drugog je bila, ako ništa drugo, poštena prema sebi i prema mužu, pa neka se i zajebala. Mogla je i da se jebava sa strane, i da se vraća kući mužu, vodi ljubav s njim nakon što je imala, a svaka žena koja je ikad bila zaljubljena zna, seks sa čovekom - bez obzira na zabludu - sa čovekom koji je u njenoj glavi neko potpuno vanserijski, dakle mogla je da otaljava s mužem i dalje. Ona to nije uradila, i po mom mišljenju je ako ništa drugo poštedela tog čoveka kojeg je nekad volela, poniženja. Što je izuzetno retko.
Argumentacija "život je dejenje dobra i zla" je sasvim ok, i prava istina, ako život i to dobro i zlo deliš s nekim koga voliš onako kako žena voli muškarca. Može to da bude ok i ako ga deliš s prijateljem koji povremeno ima beneficije u vidu seksa, ali je uvek tu kad zatreba. Kome to odgovara, kul. Ja tu vidim kvaku 22 - nekim, pa mnogim, ženama i muškarcima to nije dovoljno. Treba im više, treba im da ih žena želi, zbog njih a ne zbog onoga što čine, isto kao i takvim ženama, koje su ovde okarakterisane kao nezrele luđakinje. A takvi ljudi ili ceo život provedu osećajući pritajeno nezadovoljstvo, žive rutinski u kleštima dosade i monotonije, maštajući o...pa o drugačijem životu s nekim drugom. I tako do smrti. Nekima se desi da nalete na nekog ko učini da se osaćaju živim, koga zavole ludački, i upuste se u skok vere, pet para ne dajući za to šta će okolina o tome da misli i da li će propasti u ambis bola, patnje, pa čak i smrti. Loš izbor? Možda. A opet, nada umire poslednja. Jer ako je izbor pravi, to budu užasno retki parovi među kojima ljubavna strast nikad ne umre, koji se ne odvajaju ni za života ni u smrti. Aleksandar Obrenović i Draga Mašin. Boni i Klajd. Napoleon i Žozefina. Za takav dramatični iskorak potrebna je velika hrabrost. Nju većina nema, pa žive dvostrukim životima, lažući sami sebe i sve oko sebe. Les miserables.
Žene koje si opisala u vezi sa moćnicima naverovatnije imaju posla sa tipovima koji pate od poremećaja ličnosti. To je nešto najgore što može da se desi bilo kome, emotivni horor Ali ovo pišem uz ogradu da ja nisam psihoterapeut, samo sam spletom nekih nesretnih okolnosti proučavala nadugačko i naširoko poremećaje ličnosti, pa su moje reči samo educated guess, nikako tvrdnja.
A tvrdnja da Andja ima borderlajn je čista špekulacija, ničim potvrđena sem nekim levim člancima po ko zna kakvim novinama, i teško je sranje. Prvo, to jedan vrlo kontroverzan pojam. Ne samo da postoje brojna neslaganja između različitih naučnika i istraživača o tome kako taj poremećaj nastaje i kako se razvija, već postoje i ideje da to nije poremećaj ličnosti, već adaptacje i, čak i ideje da taj poremećaj uopšte i ne postoji. Neki klasifikatorni sistemi ga ne ubrajaju u poremećaje, drugi smatraju da se osobe s graničnom patologijom sve češće sreću. Vrlo je teško u moru različitih definicija pronaći pravi odgovor na pitanje šta je sve, ili šta sve nije granični poremećaj ličnosti. Evo nešto o njima.
Arrieti borderline ličnosti naziva tornado ličnostima. Kaže da često žive u atmosferi «katastrofe i propasti», hronično su nezadovoljni, razočarani, uz stalno osećanje uskraćenosti, ali istovremeno pokazuju i otpornost, smisao za humor i «feniks fenomene» (uporno «ustajanje» posle čestih «padova»). Oni se žale na otuđenost od ljudi, očajni su zbog besmislenosti življenja, lako ih je prepoznati po lajtmotivu njihove verbalizacije «U meni se nalazi neka velika unutrašnja praznina».
Meni ovaj opis ne liči na Andželinu Džoli,
Borderlajneri su mnogo opasniji po sebe nego po druge, i jedan narcis će obrisati pod borderlajnerom, npr. A ko može da opovrgne, da Bred Pit nije narcisoidno poremećena ličnost? I da, ako se radi o raspadu braka, nije ona ta koja je sebe spašavala od njega. To je klizav teren, vrlo klizav.
Dakle tobogan smrti ili ringišpil. Izbor je slobodan.
I konačno, Mekflaj, hvala ti, hvala ti si jedno
, take a walk on the wild side mi je jedna od pet najomiljenijih. I razumeo si me.