Šta ste sve pronašli ili izgubili?

Нисам губила, али су ми крали, ако се то рачуна :lol:
У Београду су ми 3 пута крали новчаник. Од студента се баш нису овајдили, али сам стално вадила нове личне карте...
 
slabo sam gubila ai nalazila osim što sam izgubila tj zaboravila u hotelskoj sobi u jednoj stranoj zemlji solingen pribor za nokte,ne mogu da prežalim taj komplet
da je bilo ovde u Srbiji vratila bih se za taj pribor ovako.. a za verovati ili ne ispred jednog tržnog centra pre par godina skoro na samom ulazu našla sam 200 evra , nekome ispalo a kako smo bile drugarica i ja zajedno podelile smo tih 200 evra :) da li sam još nesto izgubila ne mogu u ovom trenutku da se setim
 
Poslednja izmena:
Ћерка је изгубила леп и нимало јефтин кишобран који сам јој прошле године купила. Баш се нервирам, рекла сам јој да купи код Кинеза онај од двеста кинти јер за њу и није боље.
 
Moglo bi da ide i u ovu temu. Često sam u situaciji da su mi dostupne stvari koje niko neće uzeti, niti se vodi bogznakakva evidencija o tome. I na kraju neko prisvoji ili se uklopi u većinu ostalih na gomili, pa niko ne bi ni primetio da toga nema.
Da li uzmem...pa ponekad, onoliko koliko mi je potrebno, ili koliko želim da dam nekome. U stvari najčešće zato da dam nekome kome to znači.
A našla sam jednom novčanik sa dokumentima. Pozvala čoveka, on došao i izderao se na mene jer su falile pare. To je bilo prvi i poslednji put , tako sam odlučila. Osećala sam se ko kriminalac a htela sam da učinim dobro delo. Ni hvala dobila nisam.
 
Мени су неки поштени лопови оставили новчаник на жардињери, на истој станици на којој су га украли.
Ваљда су видели студентску маркицу и сажалили се због докумената.
Али паре су узели, толико емотивни нису били :lol:
 
Kišibrane, olovke, upaljače (dok sam pušila), rukavice, dijamantsku minđušu, čarape...
Mašina mi je pojela silne čarape, ako se to računa ;) i većinu navedenog, osim što nisu dijamantske već nekoliko zlatnih i nekoliko srebrnih, sada imam kolekciju od po jedne minđuše, čekam neki modni trend kada će biti in da nosim različite :D
 
Poslednja izmena:
Da vidimo.... Novac, ne gubim.... Uvek se pojavi.
Da, jednom sam izgubio auto..... tražio sam ga pola sata... Drugi put tab, bio je talican tri puta sam ga zaboravljao na kolima i nalazio, dok nije ostao na klupi... Novčanik, našli me ujutro.... Pištolj nisu ga našli, abas je bio lep, ženski... Nekoliko puta pamet, posle je nađem...decu i žene ne gubim, a zivotinjke mene nalaze i ostanu...
 
Kao mali sam u blizini moje kuće našao mali novčanik sa 70 dinara, što je onda vredelo mnogo više nego sada. Ničeg drugog nije bilo unutra, pa nisam ni tragao za vlasnikom već sam zadržao pare.

Jednom sam video, iz daljine, kako neka žena vadi nešto iz džepa i tom prilikom joj nešto drugo ispada na zemlju. Priđem i vidim da je to bila novčanica od hiljadu dinara. I javi se moralna dilema. Da zadržim pare ili da budem pošten građanin, sustignem ženu i vratim joj tu hiljadarku? Odlučim se za ovo drugo, jer imam svoj dinar, hvala bogu, neću ostati željan te jedne hiljadarke, te uđem u zgradu gde je žena ušla i dam joj novčanicu.

Sredinom 2022. sam našao novčanicu od sto dolara, i to ne na nekom pustom mestu gde malo ko prolazi, nego na podu tržnog centra Ušće, gde non-stop cirkulišu ljudi. Ali nisam video kome je ispala, pa nisam tragao za vlasnikom. To je bilo malo pre nego što sam otišao na letovanje, pa mi je taj novac dobro došao kao džeparac tamo.

Što se tiče gubljenja, skoro nikad ništa. Novac ili druge stvari od vrednosti nikad nisam gubio, jedino sam jednom izgubio ključeve. Možda su mi ispali iz džepa kad sam potrčao za autobusom, ne znam. I to je otprilike to. Danas najvrednije stvari - novčanik sa kešom i ličnim dokumentima, koji su svi u obliku kartica istih dimenzija (lična karta, zdravstvena, platna kartica), kao i ključeve, držim u unutrašnjem džepu prsluka ili jakne, pa su šanse da mi ispadnu ili da mi ih neko ukrade takoreći nepostojeće.
 
od malena sam navikao da gledam svugde,kao i pod noge. jako sam cesto nalazio novac. pogotovo u vreme kada su sitne kovanice vredele
i nikad mi nije bilo tesko ili sramota sagnuti se po pare
i od onih sam ljudi kome nikada ne ispadaju pare :cool: a cesto nisam trezan


*neko vreme sam prodavao pice i ostalo gde god se nas narod kao stoka ume da nagura .po mogucstvu po nekoj zegi ili debelom minusu
od seoskih slava,buvljaka,doceka nove godine, koncerata. jos ako su mnogi pijani, to bolje
ljudima poispadaju pare neverovatno.kao i kljucevi
telefone sam vratio ne pamtim broj. jos od vremena kada je 3310 nokia bila vrhunac tehnologije

upamtili me neki ljudi i kad me sretnu i posle 10 godina.
neki castili bogato, neki onako.(uvek sam prihvatio bez laznog "neka ne treba" i samo rekao "posteno" kada bi me pocastili.
bilo je i nemilih scena, ima nas raznih
kao mladji, nisam bio ni previse ruzan, a znamo koliko su devojke vezane za svoje stvari. pogotovo kada ih naglo izgube :per:


*sada da ne bih ispao neki dobrica i ovo da napisem
ako se osoba nije uklapala kao pozitivac po nekom mom sistemu vrednovanja ljudi, taj je mogao slobodno da krene da vadi nove papire i od para da se oprosti
 
Dok sam bio u vojsci, tamo pre skoro 20 godina otprilike, izgubio sam mobilni tako sto mi je upao u cucavac dok sam hteo da pustim vodu posle No2. Bio u gornjem dzepu, i samo pljus :sad2:

Bilo me sramota da bilo kome prijavim, jer je toliko retardirana situacija, pa sam samo precutao :ceka:

Nasao nisam nista, izbegavam da nalazim stvari....
Mom drugu se isto to desilo dok smo služili u Gornjem Milanovcu, pokidali smo se od smeha. 😂
 
Pronašla sam jedno štene koje je bilo kod naše zgrade i sva su ga komšijska deca zajedno gajila, a jedan dan je odlutalo. Iscimala sam par drugarica , malo upotrebila fb, i pronašla to kuče i vratila deci. Čista sreća. Bilo kod neke bakice u stanu, a drugarica koja radi u gerontološkom centru obilazi tu bakicu, i videla ga.
Ono kad oće, oće.
Posle me klinci iz komšiluka gledali ko Heroja 😁
 

Back
Top