Olaksavajuca je okolnost ako postoji terasa. Ona moze da se ogradi zicom da bude bezbedna za macu i tu da se postave saksije sa travom, cuvenom macijom mentom ako uopste moze negde da se nadje, neke zezalice da se pentra.
Kod nas je cak i to nemoguce, nemamo terasu. A mozda bi se manje drao da nismo u prizemlju pa se svaki sum spolja cuje, ove ulicne mace se igraju ispod naseg prozora pa ne mozes da mu skrenes paznju, poludi, mjauce, trazi napolje, sad drasticno manje nego ranije, ali mislim da mu srce i dalje nije na mestu.
Uz to ja sam ga kastrirala tek sa godinu i po dana, i to tek tada kad sam ga zatvorila u stan, nakon mesec-dva. Sigurno da bi mnogo lakse podneo da mu hormoni nisu divljali, ali pojma ja nisam imala sta radim.
A sto se tvoje mace tice, mozes da probas da bude sa tobom u stanu, pa ako vidis da pati i da je depresivna, mozes uvek kod majke da je vratis.

Ne mora da znaci da bolje podnela da izgubi svakodnevno da vidja vlasniika, nego dvoriste. Neke mace su mnogo vise vezane za vlasnika.