Radioaktivna koalicija Radoša Ljušića protiv akademika Mire Radojević
Na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu opet vri, a haos je pred vratima!
Jedna grupa profesora, mahom skupljena s konca i konopca, među kojima su profesori Radoš Ljušić, Vlada Stanković, Nikola Samardžić i Dubravka Stojanović, na sve moguće i nemoguće načine, uz prećutnu podršku dekana, pokušavaju da spreče napredovanje u službi (nekima preti i otkaz!) dr Miri Radojević, odnedavno vanrednom članu Srpske akademije nauka i umetnosti, Milošu Koviću, Maji Nikolić, Nebojši Šuletiću...
Pišu se peticije, pisma, podmeću nečasne radnje, a Ministarstvo prosevete mudro ćuti i – „nije odavde“.
Miloš Ković, Mira Radojević, Nebojše Šuletić i Maja Nikolić optužuju kolege iz neformalne grupe da ih progone, vređaju, omalovažavaju, šikaniraju i da im ne daju da rade i napreduju!
Dakle, trenutni višemesečni sukob na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu preti da preraste u pravi haos između čudno skrpljene koalicija, “s konca i konopca trećesrbijanaca” predvođenje profesorom dr Radošem Ljušićem uz basiranje Siniše Mišića, Nikole Samardžića i Vlade Stankovića, uortačenih s još nekolicinom nastavnika i članova fakultetske uprave, obrazovali su, sad već može da se kaže interesnu grupu koja na različite načine urušava Filozofski fakultet, time i sistem obrazovanja u Srbiji (uz ćutanje nadležnog ministarsta “koje nije odavde”) s jedne, i uglednih istoričara i časnih ljudi, profesora, akademika dr Mire Radojević, Miloša Kovića, Maje Nikolić, Nebojše Šuletića, s druge strane...
Donedavno Radoš Ljušić, dok je bio prvi čovek Službenog glasnika i čovek od poverenja Aleksandra Vučića i glasnogovornik vadajuće SNS i bio u vlasti, a danas, posle očekivane i opravdane smene s funcije u “Službenom glasniku” grlati demokrata, zasad samo “jedan od pet miliona” (dokle, ko će ga znati?) – sad koristeći poslednje dane u radnom odnosu (koji mu je dvaput produžavan!) bi, da ostane upamćen – “a posle mene potop”!
Radošu Ljušiću i njegovim, trenutnim, istomišljenicima, kolateralna meta je ugledna srpska pofesorka, naučnik i akademik Mira Radojević, kojoj Ljušić i “njegovi” nikako ne mogu da oproste da je nedavno postale akademik Srpske akademije nauka i umetnosti, ali...
Radoš Ljušić, zapravo, nišaneći pomenute kolege, pre svega dr Miru Radojević, ne gađa njih, već jednog od najuglednijih srpskih akademika, profesora, doktora Vasilija Krestića i između ostalog, puca i u Srpsku akademiju nauka i umetnosti, kojoj (kao i Krestiću) ne može nikako da zaboravi – što on nije postao akademik?!
Ali, ovo je, takođe, i sukob između dve politički različite struje nacionalne i “trećesrbijanske, u kojoj ova “treća Srbija” pokušava da istisne i, zasad, samo sa Filozofskog fakulteta odstrani ovu prvu – nacionalnu Srbiju?!
Ovako naši sagovornici, ugledni akademici i profesori procenjuje krizu koja mesecima traje na Istorijskom odeljenju Filozofskog fakulteta, a koja je poslednjih meseci kulminirala kada je grupi profesora – Maji Nikolić, Nebojši Šuletiću i Miri Radojević onemogućeno napredovanje u viša zvanja.
Dakle, danas Ljušićevi saradnici Suzana Rajić, Miloš Jagodić, Vlada Stanković i Dubravka Stojanović osporavaju izbor u zvanje Mire Radojević, dopisnog člana SANU, pod smešnim izgovorom, gotov grotesknim da nisu bili u mogućnosti da pročitaju njenu knjigu koja se pominje u referatu.
Inače, ova knjiga može da se kupi u svakoj beogradskoj knjižari, ali...
O ovoj vreloj “filozofskoj temi”, zapravo o bestijalnom ponašanju jedne neformalne grupe, ali odlično organizoavne, reporter “Svedoka” razgovarao je sa brojnim sagovornicima, akademikom dr Mirom Radojević, akademikom Ljubom Dimićem, profesorom dr Milošem Kovićem...a naravno i sa “metom svih meta Radoša Ljušića” – jednim od najumnihij Srba, akademikom Vasilijem Krestićem...
Iako, uvek spreman da govori i piše za “Svedok”, akademik Vasilije Krestić, posle dužeg razgovora uputio nas je na pismo Odeljenja istorijskih nauka:
* * * * *
Dugom nizu problema s kojima se poslednjih godina suočava Odeljenje za istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a koji sve ćešće dospevaju u javnost, pripada i pokušaj osporavanja unapređenja Mire Radojević, vanrednog profesora i dopisnog člana SANU, u redovnog profesora.
S obzirom na to da je sticanje ovog zvanja zasluženo i nesporno, najširi stručni i naučni krugovi izražavaju čuđenje i zgražavanje.
Jer, profesorka Radojević je autor sedam knjiga, od kojih su dve napisane u koautorstvu, preko stotinu naučnih radova i jednog visoko vrednovanog udžbenika iz istorije za četvrti razred gimnazije.
Učestvovala je na preko 50 naučnih skupova u zemlji i inostranstvu, bila gostujući predavač na Masarikovom univerzitetu u Brnu i Istorijskom fakultetu u Kursku, sarađivala sa brojnim kolegama iz evropskih univerzitetskih centara, predavala na Diplomatskoj akademiji Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije. .
Osim toga, predsednik je Upravnog odbora Arhiva Jugoslavije, član Upravnog odbora Matice srpske i Upravnog odbora Srpske književne zadruge, član Uređivačkog odbora Srpske enciklopedije i Uređivačkog odbora Srpskog biografskog rećnika, član redakcije Zbornika Matice srpske za istoriju i saradnik niza naučnih časopisa i odbora.
Dobitnik je nagrade „Ilarion Ruvarac“, koju dodeljuje Matica srpska, Plakete Kolarčeve narodne zadužbine i Posebnog priznanja za doprinos nauci na 62. međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.
Najveće priznanje, međutim, dobila je od svojih studenata, koji su je kao jednog od omiljenih profesora odabrali za mentora 172 diplomska rada, 64 završna master rada i 12 doktorskih disertacija.
Uprkos ovim pokazateljima prilježnog rada u nastavi i nauci, na Odeljenju za istoriju je od jedne iz grupe nastavnika izložena višegodišnjim pritiscima, izazvanim prevashodno doslednim otporom koji pruža sve radikalnijem narušavanju akademskih vrednosti i merila.
Iz istog razlog se i njeno unapređenje u zvanje redovnog profesora još od oktobra prošle godine ometa zlonamernim optužbama, neutemeljenim i nestatutaranim prigovorima na pozitivan referat, stavljanjem proceduralnih prepreka i nespremnošću fakultetske uprave da je zaštiti od takvog nekolegijalnog odnosa.
U pitanje se čak dovodi i njen dalji ostanak na Fakultetu.
Smatrajući da su navedenim postupcima ugroženi pravo, interesi i dostojanstvo profesorke Radojević, Odeljenje istorijskih nauka joj daje punu podršku i istovremeno izražava protest zbog ponašanja svih vinovnika ovih događanja, nedopustivih u radu Filozofskog fakulteta, kao i bilo koje druge visokoškolske ustanove.
Velika šteta je već učinjena, a na odgovornima je da postojeću situaciju razreše kako bi ona bila bar umanjena.
* * * * *
Pojedinci sa matičnog fakulteta pokušavaju da Miri Radojević ospore unapređenje u zvanje redovnog profesora, čime se dovodi u pitanje čak i njen ostanak na fakultetu, što smatramo nedopustivim navodi se u saopštenju akademika sa Odeljenja za istoriju SANU.
* * * * *
Novinari su, naravno, više puta pokušavali da čuju šta o događajima na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta misli dekan Miomir Despotović.
On je, međutim, svaki put bio nedostupan za naša pitanja, a poslednji put je rečeno da je je dekan u inostranstvu.
* * * * *
Profesor dr Radoš Ljušić je nedavno u izjavi za “Večernje Novosti” odbacio navode da na Odeljenju za istoriju ima progona, uz tvrdnju da su referati koje je sastavila komisija istiniti.
Neću nikoga da progonim na kraju radnog veka poručuje Ljušić, a na pitanje da li u svemu ovome, osim nauke, ima i politike, on je rekao:
Ne postoji institucija u kojoj nema bar malo politike.
* * * * *
Profesor, dr Žarko Petković, šef Katedre za istoriju starog Rima, smatra da je dugogodišnja kriza na Odeljenju za istoriju izazvana opštom dekadencijom akademskog života.
Generacija kojoj i sam pripadam ne samo da se nije pokazala sposobnom da održi dostojanstvo i ugled jedne tako neophodne društvene i naučne institucije kao što je Filozofski fakultet, već je svojim destruktivnim delovanjem dovela do toga da je naučni i nastavni rad na Fakultetu danas u drugom planu, kaže dr Petković, za „Novosti“.
U prvom planu je aktivnost koja treba da otera „neposlušne“, a za druge aktivnost kojom se brane, čuvaju svoja radna mesta. Od karakteristika akademskog života na Odeljenju za istoriju, koje sam zapamtio iz vremena kada sam studirao ili kada sam se zaposlio, ostala je nekakva „poslušnost“, ali u pervertovanom obliku, poslušnost ko¬ja nije odraz poštovanja mlađih prema starijima, već poslušnost koja treba da „otkupi“ mlađe od maltretiranja ili odmazde starijih. To je poslušnost bez ljubavi i poštovanja.
Petković ističe da se „krivica“ Mire Radojević, Maje Nikolić i Nebojše Šuletića sastoji u tome što su stali u odbranu Aleksandra Fotića kada je bio izložen bezakonju i bio oteran sa položaja vanrednog profesora.
Novo odeljensko nepisano pravilo, naglašava Petković, ne dozvoljava da samostalno delujete prema savesti: moguća je samo slepa poslušnost, prihvatanje da glasate kako bi se sa Fakulteta izbacio neki neposlušnik:
Inače, ako učinite suprotno, ako postupite po savesti, vi sami dobijate status neposlušnika, a onda se usov bezakonja obrušava na vas. Time se stvara novi krug preplašenih ljudi koji će ubuduće, iz straha da ne bi izgubili posao, dizati ruku kako im se kaže. Strah i poslušnost zamenili su sve ostale osobine koje bi trebalo da čine nastavnika, a na prvom mestu stradaju ljudi od intelektualne vrednosti i ljudskog poštenja.
Petković na kraju kaže da se plaši da će naša deca biti u istoj situaciji u kojoj su bili naši preci pre više od stotinu godina.
Ako budu hteli da steknu znanja na univerzitetskom nivou, moraće da se zapute u Beč, Berlin, Pariz, Ženevu, Lajpcig. Time će biti i ostvaren nečiji cilj. A nama će ostati Fakultet, diplome, doktorati, profesure kao prazne reči, kao besmislene grobnice naše nesposobnosti, oholosti, gluposti, sujete, naglašava Petković.
http://www.svedok.rs/index.asp?show=118007