vorki
Iskusan
- Poruka
- 5.032
Je li vaš život određen sudbinom ? 
Jednog ranog jutra neki se poslovni čovjek žurio na aerodrom, no upao je u gužvu i zakasnio na avion. Tog istog jutra na vijestima je čuo da se dogodila nesreća — srušio se avion kojim je on trebao letjeti. Poginuli su svi putnici i članovi posade. S vremena na vrijeme čujemo kako je netko za dlaku izbjegao nesreću u kojoj je mogao poginuti. U takvim situacijama ljudi znaju reći: “Još nije došlo vrijeme da umre.” No ako netko pogine, kažu: “Došlo mu je vrijeme da umre.” Jedni vjeruju da postoji zakon providnosti koji svakom čovjeku prilikom rođenja unaprijed odredi njegovu sudbinu. Drugi vjeruju da u sadašnjem životu trpe kaznu zbog zlih djela počinjenih u prijašnjem životu te da će za dobro koje čine u ovom životu dobiti nagradu u sljedećem. Oni koji imaju takve predodžbe o sudbini vjeruju da činjenjem dobra i vršenjem određenih vjerskih obreda mogu promijeniti svoju sudbinu. Ima li smisla u to vjerovati?
Jesu li te predodžbe doista logične ?
Osvrnimo se najprije na prvu predodžbu. Ako čovjekovu sudbinu određuje neki zakon po kojem se svakome sudi na temelju njegovih djela, tko je onda postavio taj zakon i tko ga provodi? Zamislite da dođete u neku stranu zemlju i primijetite da ondje postoji čitav niz prometnih zakona i pravila koji predviđaju neku vrstu nagrade za one koji ih se pridržavaju i kazne za one koji čine prekršaje. Biste li zaključili da su ti zakoni nastali sami od sebe i da ne postoji nitko tko je zadužen za njihovo provođenje? Razmotrimo i drugu predodžbu o sudbini. Jesu li patnje koje ljudi danas doživljavaju posljedica zlih djela počinjenih u nekom prijašnjem životu? Ako je netko navodno u prošlom životu počinio neki grijeh, ali uopće ne zna za to, kako može ispraviti ono što je učinio? Ako ne zna zašto doživljava patnje, kako mu te patnje mogu pomoći da se promijeni i postane bolji čovjek? Zar je to pravedno? Potkrijepimo to jednim primjerom: Zamislite da neko dijete često laže. Kako bi bilo da mu otac kaže da se mora popraviti, no ne želi mu reći što je skrivilo? Dijete će se možda truditi bolje učiti ili se pristojnije ponašati. No ako mu nitko ne kaže da ne smije lagati, vjerojatno neće shvatiti da treba prestati s tim. Je li to dobro za dijete? Je li pošteno tako postupiti prema njemu? Govoreći o vjerovanju da ljudi doživljavaju patnje zbog grijeha počinjenih u prijašnjem životu, jedna je žena rekla: “Nema smisla da čitav život moram ispaštati zbog nečega o čemu ništa ne znam i da to naprosto moram prihvatiti kao ono što mi je suđeno.”Vjerovanje u sudbinu može i na drugi način štetiti ljudima. Kad ih snađu nevolje ili kad doživljavaju nepravdu, neki bi mogli pomisliti: ‘To mi je suđeno i naprosto se moram s tim pomiriti.’ Drugi vjeruju da vršenjem skupih vjerskih obreda ili premještanjem stvari po kući mogu promijeniti svoju sudbinu. Zbog toga troše mnogo novca i čak postaju žrtve beskrupuloznih varalica.
Pravi uzroci ljudskih patnji
Što Biblija kaže o sudbini i grijesima iz “prijašnjeg života”? Ona otvoreno kaže: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega. (...) Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš”. Drugim riječima, kad čovjek umre, više ne može razmišljati ni bilo što raditi. On nema besmrtnu dušu i stoga se ne može ponovno roditi kao neka druga osoba. Zašto onda neke ljude snalaze nevolje, a neke ne? Kao prvo, Propovjednik 9:11 kaže: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih.” Ljudi često doživljavaju nesreće naprosto zato što se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme. Sjetimo se primjera koji je spomenut u uvodu. Svakoga dana ljudi iz raznih razloga zakasne na avion, trajekt ili autobus. Kad se ne dogodi nikakvo zlo, takve se beznačajne zgode brzo zaborave. No kad se dogodi neka teška nesreća, neki koji prežive možda misle da im nije bilo suđeno da umru, odnosno da još nije došlo vrijeme za to. Ponekad ljudi sami uzrokuju nesreće, i to je drugi razlog zbog kojeg patimo. Propovjednik 8:9 kaže: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu.” Pojedinci koji imaju vlast nad drugim ljudima mogu zloupotrijebiti svoj položaj i moć, a ljudi zbog toga pate. Osim toga, čovjekov način života može utjecati na to što mu se u životu događa. Naprimjer, štetne navike mogu narušiti njegovo zdravlje, a neugodne karakterne osobine mogu dovesti do loših odnosa s drugim ljudima. U Galaćanima 6:7 piše: “Što čovjek sije, to će i požeti.”Treći razlog zbog kojeg ljudi doživljavaju patnje povezan je s činjenicom da živimo u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta. Prije otprilike dvije tisuće godina Isus je u vezi sa svršetkom ovog svijeta prorekao: “Narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo i bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Bezakonje će porasti, pa će kod većine ohladnjeti ljubav”. Kako se stanje u svijetu sve više pogoršava, a nasilje i prirodne katastrofe sve više uzimaju maha, sasvim je razumljivo da nam prijeti i puno veća opasnost da doživimo neku nesreću. No budućnost čovječanstva nipošto nije beznadna! Nakon što je opisao posljednje dane ovog zlog svijeta, Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen. I ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj”. Kraljevstvo koje se ovdje spominje Bog je uspostavio na nebu. Za Kralja tog Kraljevstva izabrao je Isusa Krista. Božje Kraljevstvo uskoro će ukloniti sve zlo sa Zemlje i tako će doći kraj današnjem nepravednom svijetu. Ljudi će živjeti na Zemlji u potpuno drugačijim uvjetima. “Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je”. To je doista dobra vijest!
O čemu ovisi Vaša budućnost ?
Što moramo činiti da bismo mogli uživati u blagoslovima koje će donijeti Božje Kraljevstvo? Biblija jasno kaže: “Svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek”. Onima koji vrše Božju volju pruža se mogućnost da vječno žive na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva. Naravno, da biste mogli vršiti Božju volju, trebate najprije saznati što on očekuje od vas. Zato je Isus i rekao: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista”. Proučavanjem Biblije možete upoznati volju i naume pravog Boga, Jehove, te učenja Isusa Krista. To je važan početni korak koji vodi do vječnog života. Vaša budućnost nije određena sudbinom. Naprotiv, ona ovisi o odlukama koje Vi sami danas donosite. Stoga Bog preko jednog pisca Biblije kaže: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju, da stavljam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje”. Donesite i Vi mudru odluku — proučavajte Bibliju i vršite Božju volju kako biste mogli zauvijek sretno živjeti!
Jednog ranog jutra neki se poslovni čovjek žurio na aerodrom, no upao je u gužvu i zakasnio na avion. Tog istog jutra na vijestima je čuo da se dogodila nesreća — srušio se avion kojim je on trebao letjeti. Poginuli su svi putnici i članovi posade. S vremena na vrijeme čujemo kako je netko za dlaku izbjegao nesreću u kojoj je mogao poginuti. U takvim situacijama ljudi znaju reći: “Još nije došlo vrijeme da umre.” No ako netko pogine, kažu: “Došlo mu je vrijeme da umre.” Jedni vjeruju da postoji zakon providnosti koji svakom čovjeku prilikom rođenja unaprijed odredi njegovu sudbinu. Drugi vjeruju da u sadašnjem životu trpe kaznu zbog zlih djela počinjenih u prijašnjem životu te da će za dobro koje čine u ovom životu dobiti nagradu u sljedećem. Oni koji imaju takve predodžbe o sudbini vjeruju da činjenjem dobra i vršenjem određenih vjerskih obreda mogu promijeniti svoju sudbinu. Ima li smisla u to vjerovati?
Jesu li te predodžbe doista logične ?
Osvrnimo se najprije na prvu predodžbu. Ako čovjekovu sudbinu određuje neki zakon po kojem se svakome sudi na temelju njegovih djela, tko je onda postavio taj zakon i tko ga provodi? Zamislite da dođete u neku stranu zemlju i primijetite da ondje postoji čitav niz prometnih zakona i pravila koji predviđaju neku vrstu nagrade za one koji ih se pridržavaju i kazne za one koji čine prekršaje. Biste li zaključili da su ti zakoni nastali sami od sebe i da ne postoji nitko tko je zadužen za njihovo provođenje? Razmotrimo i drugu predodžbu o sudbini. Jesu li patnje koje ljudi danas doživljavaju posljedica zlih djela počinjenih u nekom prijašnjem životu? Ako je netko navodno u prošlom životu počinio neki grijeh, ali uopće ne zna za to, kako može ispraviti ono što je učinio? Ako ne zna zašto doživljava patnje, kako mu te patnje mogu pomoći da se promijeni i postane bolji čovjek? Zar je to pravedno? Potkrijepimo to jednim primjerom: Zamislite da neko dijete često laže. Kako bi bilo da mu otac kaže da se mora popraviti, no ne želi mu reći što je skrivilo? Dijete će se možda truditi bolje učiti ili se pristojnije ponašati. No ako mu nitko ne kaže da ne smije lagati, vjerojatno neće shvatiti da treba prestati s tim. Je li to dobro za dijete? Je li pošteno tako postupiti prema njemu? Govoreći o vjerovanju da ljudi doživljavaju patnje zbog grijeha počinjenih u prijašnjem životu, jedna je žena rekla: “Nema smisla da čitav život moram ispaštati zbog nečega o čemu ništa ne znam i da to naprosto moram prihvatiti kao ono što mi je suđeno.”Vjerovanje u sudbinu može i na drugi način štetiti ljudima. Kad ih snađu nevolje ili kad doživljavaju nepravdu, neki bi mogli pomisliti: ‘To mi je suđeno i naprosto se moram s tim pomiriti.’ Drugi vjeruju da vršenjem skupih vjerskih obreda ili premještanjem stvari po kući mogu promijeniti svoju sudbinu. Zbog toga troše mnogo novca i čak postaju žrtve beskrupuloznih varalica.
Pravi uzroci ljudskih patnji
Što Biblija kaže o sudbini i grijesima iz “prijašnjeg života”? Ona otvoreno kaže: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega. (...) Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš”. Drugim riječima, kad čovjek umre, više ne može razmišljati ni bilo što raditi. On nema besmrtnu dušu i stoga se ne može ponovno roditi kao neka druga osoba. Zašto onda neke ljude snalaze nevolje, a neke ne? Kao prvo, Propovjednik 9:11 kaže: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih.” Ljudi često doživljavaju nesreće naprosto zato što se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme. Sjetimo se primjera koji je spomenut u uvodu. Svakoga dana ljudi iz raznih razloga zakasne na avion, trajekt ili autobus. Kad se ne dogodi nikakvo zlo, takve se beznačajne zgode brzo zaborave. No kad se dogodi neka teška nesreća, neki koji prežive možda misle da im nije bilo suđeno da umru, odnosno da još nije došlo vrijeme za to. Ponekad ljudi sami uzrokuju nesreće, i to je drugi razlog zbog kojeg patimo. Propovjednik 8:9 kaže: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu.” Pojedinci koji imaju vlast nad drugim ljudima mogu zloupotrijebiti svoj položaj i moć, a ljudi zbog toga pate. Osim toga, čovjekov način života može utjecati na to što mu se u životu događa. Naprimjer, štetne navike mogu narušiti njegovo zdravlje, a neugodne karakterne osobine mogu dovesti do loših odnosa s drugim ljudima. U Galaćanima 6:7 piše: “Što čovjek sije, to će i požeti.”Treći razlog zbog kojeg ljudi doživljavaju patnje povezan je s činjenicom da živimo u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta. Prije otprilike dvije tisuće godina Isus je u vezi sa svršetkom ovog svijeta prorekao: “Narod će ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo i bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Bezakonje će porasti, pa će kod većine ohladnjeti ljubav”. Kako se stanje u svijetu sve više pogoršava, a nasilje i prirodne katastrofe sve više uzimaju maha, sasvim je razumljivo da nam prijeti i puno veća opasnost da doživimo neku nesreću. No budućnost čovječanstva nipošto nije beznadna! Nakon što je opisao posljednje dane ovog zlog svijeta, Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen. I ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj”. Kraljevstvo koje se ovdje spominje Bog je uspostavio na nebu. Za Kralja tog Kraljevstva izabrao je Isusa Krista. Božje Kraljevstvo uskoro će ukloniti sve zlo sa Zemlje i tako će doći kraj današnjem nepravednom svijetu. Ljudi će živjeti na Zemlji u potpuno drugačijim uvjetima. “Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je”. To je doista dobra vijest!
O čemu ovisi Vaša budućnost ?
Što moramo činiti da bismo mogli uživati u blagoslovima koje će donijeti Božje Kraljevstvo? Biblija jasno kaže: “Svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek”. Onima koji vrše Božju volju pruža se mogućnost da vječno žive na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva. Naravno, da biste mogli vršiti Božju volju, trebate najprije saznati što on očekuje od vas. Zato je Isus i rekao: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista”. Proučavanjem Biblije možete upoznati volju i naume pravog Boga, Jehove, te učenja Isusa Krista. To je važan početni korak koji vodi do vječnog života. Vaša budućnost nije određena sudbinom. Naprotiv, ona ovisi o odlukama koje Vi sami danas donosite. Stoga Bog preko jednog pisca Biblije kaže: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju, da stavljam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje”. Donesite i Vi mudru odluku — proučavajte Bibliju i vršite Božju volju kako biste mogli zauvijek sretno živjeti!
