Skafander
Iskusan
- Poruka
- 6.730
Da li su frekvencija i inverzija jedini zakon i princip koji dokazuju Boga ili Višu silu kao suštinu postojanja? I ako mislite da nisu, recite ili dokažite zašto nisu.
Želeo bih da podelim jednu opštu misao o postojanju i da čujem mišljenja iz religijskog, duhovnog i filozofskog ugla. Nije mi namera da osporavam veru, već da postavim pitanje o principu koji se može uočiti svuda u prirodi i životu.
Postojanje koje traje zahteva dinamiku.
Dinamika ne postoji bez oscilacije.
Oscilacija ne može opstati bez inverzije.
Zato je oscilacija, odnosno vibracija kao frekvencija, srž postojanja, a inverzija njen neprekidni motor.
Ono što mi je zanimljivo jeste da se inverzija u frekvenciji (suprotnosti, promena, plus–minus, naprezanje–opuštanje) pojavljuje na svim nivoima postojanja:
U fizici: talasi, električna struja (AC), elektromagnetni talasi.
U kosmosu: dan–noć, ekspanzija–kontrakcija, materija–antimaterija.
U biologiji: udah–izdah, srce (sistola–dijastola), budnost–san.
U neurologiji: moždani talasi, pobuda–inhibicija.
U životu i psihologiji: trud–odmor, davanje–primanje, pad–rast.
U religiji i simbolici: svetlo–tama, jin–jang, život–smrt.
Zbog toga se nameće pitanje:
Da li bi se ovaj univerzalni princip mogao tumačiti kao izraz više sile ili Boga — ne nužno kao „bića“, već kao principa koji održava postojanje?
Da li to znači da smo svi deo jedne iste celine, istog poretka ili zakona?
Kako se ovakvo viđenje uklapa u religijska učenja i teologiju?
Zanima me vaše mišljenje.
Želeo bih da podelim jednu opštu misao o postojanju i da čujem mišljenja iz religijskog, duhovnog i filozofskog ugla. Nije mi namera da osporavam veru, već da postavim pitanje o principu koji se može uočiti svuda u prirodi i životu.
Postojanje koje traje zahteva dinamiku.
Dinamika ne postoji bez oscilacije.
Oscilacija ne može opstati bez inverzije.
Zato je oscilacija, odnosno vibracija kao frekvencija, srž postojanja, a inverzija njen neprekidni motor.
Ono što mi je zanimljivo jeste da se inverzija u frekvenciji (suprotnosti, promena, plus–minus, naprezanje–opuštanje) pojavljuje na svim nivoima postojanja:
U fizici: talasi, električna struja (AC), elektromagnetni talasi.
U kosmosu: dan–noć, ekspanzija–kontrakcija, materija–antimaterija.
U biologiji: udah–izdah, srce (sistola–dijastola), budnost–san.
U neurologiji: moždani talasi, pobuda–inhibicija.
U životu i psihologiji: trud–odmor, davanje–primanje, pad–rast.
U religiji i simbolici: svetlo–tama, jin–jang, život–smrt.
Zbog toga se nameće pitanje:
Da li bi se ovaj univerzalni princip mogao tumačiti kao izraz više sile ili Boga — ne nužno kao „bića“, već kao principa koji održava postojanje?
Da li to znači da smo svi deo jedne iste celine, istog poretka ili zakona?
Kako se ovakvo viđenje uklapa u religijska učenja i teologiju?
Zanima me vaše mišljenje.