MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 28.540
Šta si pio? Vi sahranjujete vašu drugu državu?
Nije da brojim, ali bila bi to treća naša država. Nisam ništa pio, već mi je smiješno to vaše kontinuirano naricanje i kukanje za Jugoslavijom.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Šta si pio? Vi sahranjujete vašu drugu državu?
Добро, разумљиво је да се ви, са друге стране, радујете.
Ипак, поново имати државу, државност... након целог миленијума живљења под туђим кровом - заиста је, верујем, непроцењиво.
Да, то драстично мења ствари.889 godina nije cijeli milenij, nego stotinu i sitno godina manje.
"Mi smo obavezni da vodimo računa samo o Srbiji koja je od prvog dana bila na strani Antante i da je podnela neizmerne žrtve, a da je Hrvatska bila protiv nas, s druge strane barikade. Sve što Srbija ima, stekla je svojom krvlju, hrvatska krv više se prolivala na drugoj strani. Ovo je vrlo neprijatna konstatacija koju moram da Vam saopštim" - bio je jasan predsednik Francuske republike, Žorž Klemanso, u poruci Anti Trumbiću.
Malo je konfuzno ali ima elemente onoga što se dogodilo.Zašto bi Antanta priznala Jugoslaviju prije mirovnih pregovora, nisu oni htjeli raspad AU monarhije, a imali su i neke obaveze prema Italiji koju su pridobili obećanjem teritorija AU monarhije. To bi otpalo da su priznali Jugoslaviju sa svim teritorijem i ispalo bi da je Srbija to trikom preotela Italiji.
Milena Marković
04. 12. 2020. u 17:14
Trijumfalni ulazak pobedničke srpske vojske u Zagreb 1918. godine
PROGLAŠENjE nove države na Balkanu - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je pompezno upriličeno 1. decembra 1918. godine u maloj jednospratnoj kući trgovca Alekse Krsmanovića na Terazijama - nije blagonaklono primljeno među ratnim saveznicima Srbije.
Na zahtev tadašnjeg predsednika Jugoslovenske vlade Stojana Protića da novu kraljevinu priznaju vlade Amerike, Engleske, Francuske, Italije i drugih zemalja, u francuskom ministarstvu inostranih poslova, koje je pripremalo Mirovnu konferenciju u Parizu, odgovoreno je: "Savezničke vlade, primivši do znanja učinjenu im notifikaciju o ujedinjenju svih Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđevića, prisiljene su da jave srpskoj vladi da ne mogu priznati političku promenu izvršenu uoči Kongresa mira, koji je jedino pozvan da odluči o konačnoj sudbini teritorija i stvaranju novih država."
Srpski ratni saveznici bili su izričiti: tokom Prvog svetskog rata znali smo samo za Kraljevinu Srbiju i Kraljevinu Crnu Goru. Samo su se njihovi vojnici borili protiv zajedničkog neprijatelja - Nemačke i Austrougarske. Saveznici su srpski narod smatrali prijateljskim. Ostala dva naroda koja su činila Jugoslaviju - Hrvate i Slovence-tretirali su kao neprijatelje. Objašnjenje je bilo jednostavno: pripadnici ova dva naroda, kao vojnici Austrougarske monarhije, borili su se protiv sila Antante. Odbojan stav pokazala je i Italija. Ona je pretendovala na Istru i deo Dalmacije, pa je narod sa ovih teritorija, Hrvate i Slovence, svrstala među svoje i savezničke neprijatelje.
OD tada pa do 18. januara, kada je otvorena Mirovna konferencija u Parizu, vrilo je u srpskim političkim krugovima. I pored nepovoljnog stava zemalja Antante prema novoj jugoslovenskoj državi, vlada u Beogradu je donela odluku da na Mirovnu konferenciju pošalje državnu delegaciju koja će predstavljati Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Da bi se pred međunarodnom javnošću demonstriralo "jugoslovensko zajedništvo", ova delegacija je sastavljena na "paritetnoj osnovi". Nju su činili Nikola Pašić, bivši pred sednik srpske vlade (šef delegacije), Milenko Vesnić poslanik u Parizu (srpski predstavnici), Ante Trumbić, novi jugoslovenski ministar inostranih poslova, Josip Smodlaka, bivši dalmatinski poslanik u bečkom parlamentu (hrvatski predstavnici), i Ivan Žolger, profesor univerziteta i bivši ministar u austrougarskoj vladi (slovenački predstavnik).
Mirovna konferencija, međutim, delegaciju nove države nije prihvatila kao jugoslovensku, već kao srpsku. To je bio logičan sled: saveznici su diplomatske odnose imali - sa Kraljevinom Srbijom. Tako je Ante Trumbić, šef diplomatije nove države, na ovoj konferenciji potpisan kao ministar inostranih poslova Kraljevine Srbije. Trumbić je, kako je zabeleženo, bio ogorčen. Kao Hrvat, nije želeo da nosi titulu srpskog ministra.
Ivan Žolger prošao je gore od Trumbića. Predsednik italijanske vlade Vitorio Orlando odbio je, čak, da razgovara sa njim. Poručio je: "Ne želim da razgovaram sa delegacijom u kojoj sedi jedan ministar bivšeg austrougarskog cara Karla".
OVAKVE i slične neprijatne scene direktno su uzrokovane pronicljivošću savezničkih predstavnika: prozreli su nameru hrvatskih i slovenačkih političara da se ulaskom njihovih naroda u jugoslovensku zajednicu - njihova ratna prošlost zaboravi. Ako su tu prošlost hteli da zaborave pojedini srpski političari, zarad građenja tolerantnih međunacionalnih odnosa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, takav samarićanski stav nije se mogao očekivati od predstavnika velikih sila.
"Mi smo obavezni da vodimo računa samo o Srbiji koja je od prvog dana bila na strani Antante i da je podnela neizmerne žrtve, a da je Hrvatska bila protiv nas, s druge strane barikade. Sve što Srbija ima, stekla je svojom krvlju, hrvatska krv više se prolivala na drugoj strani. Ovo je vrlo neprijatna konstatacija koju moram da Vam saopštim" - bio je jasan predsednik Francuske republike, Žorž Klemanso, u poruci Anti Trumbiću.
Najbolju ocenu stava savezničkih zemalja prema novoj jugoslovenskoj državi i narodima koji su je činili dao je istoričar Branislav Gligorijević. On kaže: "Time što su postali Jugosloveni - Hrvati i Slovenci nisu mogli automatski da budu smatrani kao prijateljski narodi i saveznici. Svet je i dalje znao samo za Kraljevinu Srbiju i saveznici su priznavali samo tu državu, dok su Hrvati i Slovenci za njih bili podanici jedne poražene države, protiv koje su se oni borili."
https://www.novosti.rs/vesti/drustv...klono-primili-proglasenje-nove-drzave-balkanu
Šta reći osim da su Karađorđevići 1918. upropastili Srbiju.
Bilo je i toga.Koji Svijet ? Britanija i Francuska sve strapale u jednu državu da suzbiju uticaj Njemačke.
Mislim da ovdje nisi u pravu, Antanta je htjela raspad AU monarhije iz jednostavnog razloga je im bila imperijalni takmac i bilo im je u interesu da je izbace iz igre. S druge strane, ni Engleskoj ni Francuskoj nije odgovaralo ni jačanje Italije iz istih razloga. Stoga su u ovom raspletu profitirali mali narodi. Srpska politika je isključivo tražila amputaciju, a Jugoslavenski odbori su joj bila finta. Međutim, Englezi su ih tu blokirali, a Wilson presudio. I to ti je to, prva Jugoslavija je nastala na sličan način kao i druga, zasnovana na ravnoteži interesa.Zašto bi Antanta priznala Jugoslaviju prije mirovnih pregovora, nisu oni htjeli raspad AU monarhije, a imali su i neke obaveze prema Italiji koju su pridobili obećanjem teritorija AU monarhije. To bi otpalo da su priznali Jugoslaviju sa svim teritorijem i ispalo bi da je Srbija to trikom preotela Italiji.
Pah sada je lako biti pametan. Kraljevina cak i nije bila nikakva greska koliko je bila SFRJ. SFRJ je nama dosla glave a ne Kraljevina. Srbe su zeznuli sami Srbi koji su izdali svoj narod bacivsi se u ruke diktatora Broza. Klasicni izdajnici.Milena Marković
04. 12. 2020. u 17:14
Trijumfalni ulazak pobedničke srpske vojske u Zagreb 1918. godine
PROGLAŠENjE nove države na Balkanu - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je pompezno upriličeno 1. decembra 1918. godine u maloj jednospratnoj kući trgovca Alekse Krsmanovića na Terazijama - nije blagonaklono primljeno među ratnim saveznicima Srbije.
Na zahtev tadašnjeg predsednika Jugoslovenske vlade Stojana Protića da novu kraljevinu priznaju vlade Amerike, Engleske, Francuske, Italije i drugih zemalja, u francuskom ministarstvu inostranih poslova, koje je pripremalo Mirovnu konferenciju u Parizu, odgovoreno je: "Savezničke vlade, primivši do znanja učinjenu im notifikaciju o ujedinjenju svih Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđevića, prisiljene su da jave srpskoj vladi da ne mogu priznati političku promenu izvršenu uoči Kongresa mira, koji je jedino pozvan da odluči o konačnoj sudbini teritorija i stvaranju novih država."
Srpski ratni saveznici bili su izričiti: tokom Prvog svetskog rata znali smo samo za Kraljevinu Srbiju i Kraljevinu Crnu Goru. Samo su se njihovi vojnici borili protiv zajedničkog neprijatelja - Nemačke i Austrougarske. Saveznici su srpski narod smatrali prijateljskim. Ostala dva naroda koja su činila Jugoslaviju - Hrvate i Slovence-tretirali su kao neprijatelje. Objašnjenje je bilo jednostavno: pripadnici ova dva naroda, kao vojnici Austrougarske monarhije, borili su se protiv sila Antante. Odbojan stav pokazala je i Italija. Ona je pretendovala na Istru i deo Dalmacije, pa je narod sa ovih teritorija, Hrvate i Slovence, svrstala među svoje i savezničke neprijatelje.
OD tada pa do 18. januara, kada je otvorena Mirovna konferencija u Parizu, vrilo je u srpskim političkim krugovima. I pored nepovoljnog stava zemalja Antante prema novoj jugoslovenskoj državi, vlada u Beogradu je donela odluku da na Mirovnu konferenciju pošalje državnu delegaciju koja će predstavljati Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Da bi se pred međunarodnom javnošću demonstriralo "jugoslovensko zajedništvo", ova delegacija je sastavljena na "paritetnoj osnovi". Nju su činili Nikola Pašić, bivši pred sednik srpske vlade (šef delegacije), Milenko Vesnić poslanik u Parizu (srpski predstavnici), Ante Trumbić, novi jugoslovenski ministar inostranih poslova, Josip Smodlaka, bivši dalmatinski poslanik u bečkom parlamentu (hrvatski predstavnici), i Ivan Žolger, profesor univerziteta i bivši ministar u austrougarskoj vladi (slovenački predstavnik).
Mirovna konferencija, međutim, delegaciju nove države nije prihvatila kao jugoslovensku, već kao srpsku. To je bio logičan sled: saveznici su diplomatske odnose imali - sa Kraljevinom Srbijom. Tako je Ante Trumbić, šef diplomatije nove države, na ovoj konferenciji potpisan kao ministar inostranih poslova Kraljevine Srbije. Trumbić je, kako je zabeleženo, bio ogorčen. Kao Hrvat, nije želeo da nosi titulu srpskog ministra.
Ivan Žolger prošao je gore od Trumbića. Predsednik italijanske vlade Vitorio Orlando odbio je, čak, da razgovara sa njim. Poručio je: "Ne želim da razgovaram sa delegacijom u kojoj sedi jedan ministar bivšeg austrougarskog cara Karla".
OVAKVE i slične neprijatne scene direktno su uzrokovane pronicljivošću savezničkih predstavnika: prozreli su nameru hrvatskih i slovenačkih političara da se ulaskom njihovih naroda u jugoslovensku zajednicu - njihova ratna prošlost zaboravi. Ako su tu prošlost hteli da zaborave pojedini srpski političari, zarad građenja tolerantnih međunacionalnih odnosa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, takav samarićanski stav nije se mogao očekivati od predstavnika velikih sila.
"Mi smo obavezni da vodimo računa samo o Srbiji koja je od prvog dana bila na strani Antante i da je podnela neizmerne žrtve, a da je Hrvatska bila protiv nas, s druge strane barikade. Sve što Srbija ima, stekla je svojom krvlju, hrvatska krv više se prolivala na drugoj strani. Ovo je vrlo neprijatna konstatacija koju moram da Vam saopštim" - bio je jasan predsednik Francuske republike, Žorž Klemanso, u poruci Anti Trumbiću.
Najbolju ocenu stava savezničkih zemalja prema novoj jugoslovenskoj državi i narodima koji su je činili dao je istoričar Branislav Gligorijević. On kaže: "Time što su postali Jugosloveni - Hrvati i Slovenci nisu mogli automatski da budu smatrani kao prijateljski narodi i saveznici. Svet je i dalje znao samo za Kraljevinu Srbiju i saveznici su priznavali samo tu državu, dok su Hrvati i Slovenci za njih bili podanici jedne poražene države, protiv koje su se oni borili."
https://www.novosti.rs/vesti/drustv...klono-primili-proglasenje-nove-drzave-balkanu
Šta reći osim da su Karađorđevići 1918. upropastili Srbiju.
А сада живе???Znali su i za Jugoslaviju nakon toga. Da nije stvorena ista pitanje sta bi bilo sa mnogim teritorijama i Srbi ne bi ziveli u jednoj drzavi.
NEPah sada je lako biti pametan. Kraljevina cak i nije bila nikakva greska koliko je bila SFRJ. SFRJ je nama dosla glave a ne Kraljevina. Srbe su zeznuli sami Srbi koji su izdali svoj narod bacivsi se u ruke diktatora Broza. Klasicni izdajnici.
Rankovic je najveci izdajnik u istoriji srpskog naroda. Koliko vidim ni Hrvati nemaju lepe uspomene na SFRJ.
da je aleksandar doveo vojsku na bilo koje granice , posebno ako bi bile priblizne londonskom ugovoru iz 1915Znali su i za Jugoslaviju nakon toga. Da nije stvorena ista pitanje sta bi bilo sa mnogim teritorijama i Srbi ne bi ziveli u jednoj drzavi.
NE
pogledaj malo karte kraljevine jugoslavije
i karte nakon drugog svetskog
videces da je srbija celovitija i veca pod brozom , hrvatska manja i to u korist srbije bosne i crne gore
hrvati su imali najvecu korist od jugoslavije i ovog tvog na slici, srbi najmanju
nego nemas maste da zamislis kakvu je sansu imao taj tvoj i kakvu je srbiju mogao stvoriti ,
ali je zarad nekoliko poseda ugasio i srbiju i crnu goru
zbog 1941 je morala biti 1918?Nije to tako jednostavno. Da Srbi ludaci nisu isprovocirali Hitlera sve bi bilo mnogo drugacije. Zasto je Banovina ispala tolika to cu da ti objasnim sutra sada zurim.
http://www.znaci.net/00001/138_9.pdf
hrvati i Slovenci su doslovno molili da budu primljeni na pobedničku stranu kao što su to uvek i činili. I izlazilo im se u sustret. I svakog sa kim su bili u savezu su izdali na kraju. Šta su nama priredili poznato je. Ali Njemcima su jednako zabili nož u leđa kada su dva hrvata Brozi i šumski general Ivan Rukavina istrebili Folksdojčere u Vojvodini.
I on svakako nije mogao 1918. da pretpostavi da se iza pola veka hrvoslovenačkog agitovanja u korist Jugoslavije krije genocidna namera.
Glavni dobitnik je bila Srbija ili tačnije rečeno, Srbija je mogla da bude veliki dobitnik da je prihvatila londonsku varijantu plus deo Banata i dalmatinska ostrva, koja su prvobitno bila ponuđena Italiji! Na nesreću Srbije i Srba u celini, Srbija to nije prihvatila nego je insistirala na zajedničkoj državi sa Hrvatima i Slovencima. Ima istoričara koji tvrde da su saveznici prisilili Srbiju na to ujedinjenje. To ne odgovara istini, čak naprotiv: saveznici a posebno Vilson su hteli da sačuvaju (mada umanjenu) Austrougarsku kao protivtežu Nemačkoj i boljševizmu, pa su vršili pritisak na Pašića i Aleksandra da se zadovolje sa Velikom Srbijom.
Nije to tako jednostavno. Da Srbi ludaci nisu isprovocirali Hitlera sve bi bilo mnogo drugacije. Zasto je Banovina ispala tolika to cu da ti objasnim sutra sada zurim.
Тема је искључиво везана за стварање Краљевине Југославије односно Краљевства Срба, Хрвата и Словенаца и односе појединих поменутих народа према том чину па се тога и држите.
Прошло је 102 године од тада али се страсти не смирују очигледно.