STRAH OD LETA AVIONOM.......!?

Kad se priča o ovome, setih se, pre desetak godina događaja preko bare... imao sam jednog kolegu Kanađanina, taj ne bi leteo ni za živu glavu. Ubeđivali ga mi - nije to ništa, to je sigurnije od vožnje kolima, bla bla... i nekako ga nagovorimo da ode na poslovni put u NY avionom. Otišao on nekako, sve OK, i na dan kad je trebalo da se vrati - zove on telefonom, i kaže "pod hitno šaljite nekog kolima po mene, ne interesuje me. Ja u avion više ne sedam u životu.Vi ste me nagovorili, sad hoću kolima da dođete po mene...."
Mi pitamo "pa šta je bilo", i on priča - seo u avion, i na samom poletanju bukvalno otpadne deo motora i to sa one strane gde je on sedeo. Na svu sreću, to je bilo na pisti, i to par sekundi pre poletanja, tako da se avion nije ni odvojio od zemlje, a poletanje otkazano. On uzeo kofer, izašao napolje, i rekao "nikad više".

Na kraju smo mu iznajmili kola pa se sam vratio za Toronto. Šta posle da mu pričaš o sigurnosti kad je takav baksuz, možda i bolje da ne leti. :)

Meni se desilo da u decembru 2003-će letim avionom koji leti jednom dnevno iz Taškenta za Termez u Uzbekistanu, i bukvalno mesec kasnije taj isti avion padne pri sletanju, bez preživelih. I opet volim da letim...
 
Može li nabrajanje raznih propusta, problema, ispada, sa kojima se ljudi sretnu jednom ili nijednom u životu,
da pomogne nekom ko već ima strah od "vožnje" avionom?
Da li strah postaje manji, ako stalno saznajemo nove razloge, koji ga opravdavaju?

Pitanje je načelno, Nema veze sa konkretnim, uverena sam, dobronamernim primerima.
 
I ja sam uspeo da se oslobodim tog straha !
Ne letim više.
I nema te sile da me natera.....!!!

Super!
Baš dobro što više ne moraš da letiš!
Uvek je bolje da se izbegne nešto što ne prija, nego da se s tim mučimo.
Ali, baš sad, kad nema prinude, možda bi stvarno mogao poraditi na oslobađanju od straha.
Čisto da vidiš - može li.
Kažu da je let lepši, ako se napr. iskoristi za razgledanje predela, iznad kojih se leti, a to se može i fotografisati.
Kad budeš dovoljno opušten, mogao bi proveriti.:lol:
Evo jednog primera:
294789_avion-01_ff.jpg
 
Poslednja izmena:
Super!
Baš dobro što više ne moraš da letiš!
Uvek je bolje da se izbegne nešto što ne prija, nego da se s tim mučimo.
Ali, baš sad, kad nema prinude, možda bi stvarno mogao poraditi na oslobađanju od straha.
Čisto da vidiš - može li.
Kažu da je let lepši, ako se napr. iskoristi za razgledanje predela, iznad kojih se leti, a to se može i fotografisati.
Kad budeš dovoljno opušten, mogao bi proveriti.:lol:
Evo jednog primera:
294789_avion-01_ff.jpg

Neka, hvala.....
A, i verujem ti na reč.
Lepi su ti predeli, kada se gledaju iz perspektive 'tice !
 
a ja nekako imam milion nekih fobija kucici, guske, petlovi a da letim OBOZAVAM
ja se tako nekako pozitivno uzbudim kad se smestim i kad se on onako zaleti.iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii i polecemo.....i kad smo iznad oblaka ja sam nekako sreeeecna....to je tako divno...
izgleda sam trebala u stjuardese......


jedino me kad sam prehladjena usi rasturaju , taj bol nikad nisam osetila.....kao da mi neko reze nozem uvo unutra
 
Imam 27 godina i imam odredjenu vrstu straha od letenja. Imao sam ukupno 12 letova u zivotu i svakog se odlicno secam. Nekoliko puta sam izbegao putovanje avionom zbog svog straha, a leteo sam samo kada to nije bilo moguce izbeci. Leteo sam u Nju Jork, London, Lisabon, Minhen, Moskvu i Taskent. Prvi put kada sam leteo imao sam 14 godina, nisam znao sta da ocekujem, ceo let sam bio napet, ali sam cutao i nisam panicio. Posle tog neprijatnog iskustva, drugi let sam najgore podneo u dosadasnjem zivotu, suvise mlad za poznavanje upotreba sedativa ili alkohola, upao sam u stanje blage panike, srecom otac me jes smirio, a dobio sam i neku tableticu, ne secam se koju, tako da sam prespavao vecinu leta. Tada mi je vec bilo jasno da imam problem. Sa 15 godina sam prinudjen bio na jos 2 leta, od kojih je jedan bio jako turbulentan, a koji sam pregurao potpuno trezan. Nakon toga sam dugo izbegavao i nije mi padalo napamet da se vozim avionom.
Moj strah se sastoji najvise u tome da se osecam neprijatno pri osecanju velike brzine, koji dobijam pri pomeranju aviona kao i povremenom osecaju nemogucnosti kontrole situacije. Ostale letove kao malo stariji decko od 20-ak godina izgurao sam uz upotrebu bensedina ili alkohola, uspevao sam u nekim delovima leta tako omamljen, a kasnije i otreznjen cak i da uzivam uz gledanje filmova i slusanje muzike i povremene poglede kroz prozor. Medjutim imao sam jos 2 izuzetno neprijatna turbulentna leta nakon kojih sam shvatao da sedativima i alkoholom ne mogu dugorocno resiti probelem.
Mislim da su komentari onih koji nikada nisu osetili neku vrstu straha od letenja na ovoj temi suvisni, jer njihovi saveti su potpuno beskorisni onima koji imaju problem. Mogu biti korisni saveti onih koji su se borili sa tim strahom i na odredjeni nacin manje ili vise izborili. Buduci posao i zelja za putovanjima me nagoni da se potrudim da resim svoj problem, dal cu pronaci neku sopstvenu formulu ili cu to raditi uz pomoc nekog strucnijeg jos ne znam. U svakom slucaju zeleo sam sa vama da podelim moje iskustvo.
pozdrav
 
Ja tamo ne bi ulazio, fala lepo. Da se skrkam s kolima još mogu da preživim, a jeroplanom nikako.

Ako nemas razloga da putujes na udaljenije destinacije, ne volis ili nemas potrebu, poslovnu, porodicnu ili bilo kakvu drugu, tvoja odluka ti nece donositi probleme kroz zivot. Za mnoge destinacije nemas drugu mogucnost. Recimo do Njujorka mozes osim avionom samo da se dovuces brodom, koji ide iz Sautemptona, otprilike 2 puta mesecno, putuje 6 dana u jednom pravcu i povratna karta kosta oko 3000 evra, sto je otprilike 5 puta skuplje nego avion. Da ne govorim o bilo kojoj drugoj destinaciji Juzna Amerika, Podsaharska Afrika, Australija... Meni je izbegavanje letova pocelo ozbiljno da remeti zivot, a eventualna odluka da ne ulazim u avion mi urusava i samopostovanje i sve dalje mogucnosti da napredujem u zivotu.
 
Meni je izbegavanje letova pocelo ozbiljno da remeti zivot, a eventualna odluka da ne ulazim u avion mi urusava i samopostovanje i sve dalje mogucnosti da napredujem u zivotu.

Dobro jutro ;)
Pokusaj na sve nacine da se resis tog straha , bar u onoj meri da ti ne remeti normalan zivot i njegove potrebe . Nisi jedini , puno ljudi ima strah i to je normalno jer nije predvidjeno da covek leti ... ali ... kako svi tako ces i ti ... sve nabolje :)
 
Do skora sam leteo cesto,morao sam,nema sanse te razdaljine preci na drugi nacin.
I nikad nisam uzivao u letu.
Nikad nisam ni imao panicni strah.
Secam se jednog leta kad sam molio boga da padne avion,otpadose mi bubrezi koliko je treslo,i to duze od sat vremena,a najgore je bilo iznad Izmira.Taj cu Izmir da pamtim dok sam ziv,ebo ga Izmir.Zene vriste,deca povracaju,avion sav uprskan,smrad nesnosan...uzas je blaga rec.
Covek nije ptica pa da leti,ali kad moras niko te ne pita.
 
Ja tamo ne bi ulazio, fala lepo. Da se skrkam s kolima još mogu da preživim, a jeroplanom nikako.
To je osnova velikog straha !
I saznanje da pri padu aviona - ginu svi.
U železničkim i drumskim nesrećama, koliko god da su stravične i sa više žrtava,
uvek neko preživi.
Kod avionskih udesa to nije slučaj.
E, ta spoznaja da nemaš šansi najgore pada.....
Ona raspiruje strah, unosi nemir i ubija u pojam.
Strah ume da bude do te mere intenzivan da bukvalno parališe čoveka !
Odlično znam, godinama sam se borio sa tim.

Inače, psiholozi tvrde da se strah od letenja leči čestim letenjem.
A, ako je ritam sveden na 2 x godišnje, to nije dovoljno !
 
Poslednja izmena:
Ne ginu svi Grofe u vecini avionskih nesreca .
Ako je za utehu , vec pri slobodnom padu sa visine od 11000 m , nakon 8 sekundi se gubi svest i niko osim obucene posade nije svestan sta se dogadja u nepredvidjenoj situaciji. Srecom , skoro uvek postoji vreme za spasavanje i zato su oni tu :)
 
Ne ginu svi Grofe u vecini avionskih nesreca .
Ako je za utehu , vec pri slobodnom padu sa visine od 11000 m , nakon 8 sekundi se gubi svest i niko osim obucene posade nije svestan sta se dogadja u nepredvidjenoj situaciji. Srecom , skoro uvek postoji vreme za spasavanje i zato su oni tu :)
Aaaaauuuuu, šta si rekla sad ?
Da li je moguće da tako može da misli odrastao čovek ?
Pa, nisi ti dete, koje smiruju tako što će ga na 11.000 metara ubeđivati kako su "ono belo ispod" krevetski jastučići.
U koje ćemo upasti ako se avion sruši.
Dete obamrlo od panike izazvane turbulencijom i nekontrolisanim nebeskim "plesom".
Kažeš, neki opstaju, ha ?
Tačno.
Zato je Vesna Vulović ušla u sve svetske aero enciklopedije.
Neka, hvala.....

(PS. Jedino ti se može priznati onih 8 sekundi :hahaha:
To bi, valjda, trebalo da bude kakva- takva satisfakcija.
Što nisi svestan kolektivnog kraja....)
 
Poslednja izmena:
Ja sam zensko :)
Mogu ja tebi tehnicki objasnjavati sve finese i promil moguceg pada koji je u broju ostvarenih letova vise nego minimalan , to nemoze nikome pomoci ako sam sa sobom ne porazgovara i leti sto je moguce vise .
Covek nije stvoren da leti kao ptica ali mislim da je lakse savladati strah ako se upozna ''neprijatelj''
 
Ja sam zensko :)
Mogu ja tebi tehnicki objasnjavati sve finese i promil moguceg pada koji je u broju ostvarenih letova vise nego minimalan , to nemoze nikome pomoci ako sam sa sobom ne porazgovara i leti sto je moguce vise .
Covek nije stvoren da leti kao ptica ali mislim da je lakse savladati strah ako se upozna ''neprijatelj''

Po konstrukciji rečenice i načinu saopštavanja, te popriličnoj dozi naivnosti u razumevanju i iskustvu,
osećam da si mlađa osoba.
Nemam volje da sa tobom polemišem.
Kad prođe neko vreme i život te išara ožiljcima,
shvatićeš...
Inače, idiotski strahovi od nebrojenih letova, kada nije bilo izbora, jer se mora i gotovo,
progutali su mi pola života !
Tek da se zna da ne pričam napamet !
 
Ja sam zensko :)
Mogu ja tebi tehnicki objasnjavati sve finese i promil moguceg pada koji je u broju ostvarenih letova vise nego minimalan , to nemoze nikome pomoci ako sam sa sobom ne porazgovara i leti sto je moguce vise .
Covek nije stvoren da leti kao ptica ali mislim da je lakse savladati strah ako se upozna ''neprijatelj''

Tema je moja, ja sam je otvorio.
Ako te ne mrzi, pročitaj na prvoj strani post pod br. 9.
Moj.
Biće ti mnogo šta jasnije.....
 
Greska ... moguce da sam starija i od tebe ... poznajem problematiku ali nisam profesionalni psiholog .
tako da ... ne mogu ti pomoci jer ne zelis ... a i ovo nije mesto jer bi objasnjavajuci morala da otkrijem svoje privatne stvari a ovo je ipak forum
 
Poslednja izmena:
Tema je moja, ja sam je otvorio.
Ako te ne mrzi, pročitaj na prvoj strani post pod br. 9.
Moj.
Biće ti mnogo šta jasnije.....
Procitala ... i sasvim mi je jasno
takvih kao ti ima dosta ... samo je svaciji strah najveci
dali znas da postoje ljudi koji se bukvalno onesveste kad udju u avion ... i budu u polukomatoznom stanju sve vreme
kako avion sleti , skoce na noge i izlete kao da im nista nije bilo ?
 
Moj rodjak ulazi u avion mrtav pijan, kontuzovan, svaki put kad bas mora
ostalo ... vozovi , kola ... bilo sta ... samo da nije avion
i tako godinama ... ali kako cesce leti zadnjih godina ... bar je uspeo da to malo kontrolise
ne ispusta stjuardesu iz vida ... sve vreme ... prati mimiku , ponasanje , prica 200 na sat ... al prodje let nekako
 

Back
Top