Strah i kako ga prevazići

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Потпуно си у праву. Ја сам збиља мало превише поједноставила ствар (да скратим причу, не волим да смарам). Истина је комплекснија, па и парадоксалнија.

Сам дон Хуан је рекао нешто лепо -- да сусрет с непознатим "буди у нама наду и радост".
 
Modruna:
Потпуно си у праву. Ја сам збиља мало превише поједноставила ствар (да скратим причу, не волим да смарам). Истина је комплекснија, па и парадоксалнија.
Сам дон Хуан је рекао нешто лепо -- да сусрет с непознатим "буди у нама наду и радост".

upravo tako..i zato je potpuno nebitno pitanje tko je u pravu?...nitko od nas nije i nikada nece biti u potpunosti u pravu..tko za sebe misli da je spoznao istinu i da je uvijek u pravu moze odmah da ljude oko sebe postedi bilo kakve daljne diskusije...borba za vjecitom spoznajom istine gubi smisao kada mislimo da smo tu istinu pronasli..i onda opet sve krece iz pocetka i postaje besmisleno...zato se ja vidis ne zurim ,,,i nikada ne kazem da sam u pravu.. :wink: samo mozda jedan mali korak blize toj nekoj sustinskoj ISTINI...

cek da sada vidim sta sam to uopce htjela da kazem.. :confused: :lol:
 
Славонка, сетила сам се још нечега. Цела дон Хуанова изјава иде отприлике овако:

"Суочен с непознатим, човек је пустолован. Особина непознатог је да у нама буди наду и радост. Човек се осећа снажан, весео ... " и даље се не сећам. :D Али ово ми се, све заједно, баш свиђа, нарочито оно "пустолован" :D .
 
Prihvatanje novog zavisi od psihologike, znači od pojedinačnog čoveka i njegovih prethodnih iskustava, karaktera, oblikovanja, znanja....oblasti u kojoj se dešava novina....

OVo sve više postaje fantastika i fantazija ličnih sklonosti , ili čak samo fantazije neostvarenih a ovde prisutnih, ventil.....
 
За мене није. Ја већ одавно истражујем непознате аспекте свести (то ме занима) и уживам у томе. Наравно, водим рачуна о томе да то радим самодисциплиновано, озбиљно и опрезно.
 
Modruna:
Славонка, сетила сам се још нечега. Цела дон Хуанова изјава иде отприлике овако:

"Суочен с непознатим, човек је пустолован. Особина непознатог је да у нама буди наду и радост. Човек се осећа снажан, весео ... " и даље се не сећам. :D Али ово ми се, све заједно, баш свиђа, нарочито оно "пустолован" :D .

jos samo da ubacis i rijec otkacen...pa da se slozim... :wink:
 
otkacena slavonka:
upravo tako..i zato je potpuno nebitno pitanje tko je u pravu?...nitko od nas nije i nikada nece biti u potpunosti u pravu..tko za sebe misli da je spoznao istinu i da je uvijek u pravu moze odmah da ljude oko sebe postedi bilo kakve daljne diskusije...borba za vjecitom spoznajom istine gubi smisao kada mislimo da smo tu istinu pronasli..i onda opet sve krece iz pocetka i postaje besmisleno...zato se ja vidis ne zurim ,,,i nikada ne kazem da sam u pravu.. :wink: samo mozda jedan mali korak blize toj nekoj sustinskoj ISTINI...

cek da sada vidim sta sam to uopce htjela da kazem.. :confused: :lol:
Na žalost, to je tvoja velika zabluda. Ti samo uobražavaš da si vlasnik istine.
 
drbob:
Svi strahovi mogu da se pobede ili bar odagnaju,ali sve sto vise otkrivam neke stvari pocinjem i ja da se plasim.
Plasi me gubljenje nacionalnog identiteta,nacionalne svesti i toga da mladi,i ako im je sve dostupno,nista ne znaju

Nema sta da te plasi, to se vec dogodilo, i to ne prvenstveno mladima, nego starima :) jer zivimo u vreme "Velikog brata" (onog Orvelovog, ne ove debilne njegove inkarnacije na B92 i ostalom medijskom smecu) koji nam govori cega treba, a cega ne treba da se bojimo.
 
Meni nije jasno nesto sa pocetka teme. Kako to urodjen strah od pada i buke? Upravo mi u blizini odrasta jedna beba i ne mogu da se slozim sa tim. Ako je naucite od malena na buku, naravno ne preteranu uopste ne reaguje, reaguje strahom kasnije na nepoznate zvukove, to je dakle pre strah od neceg sto ne poznaje nego strah od same buke. Drugo videla sam svojim ocima kako beba pada x puta, pa tek kad je pala tako da je dobro zaboli i da je vec imala dovoljno meseci da to zapamti i poveze sa bolom pocela da pazi, znaci boji se bola koji moze da bude posledica pada a ne samog pada.
Pa strahovi se prevazilaze razumom i eksperimentisanjem. Ako razum kaze da je neki strah opravdan, tu se nista ne moze. Ako pak razum kaze da neki strah nije opravdan bilo da je bezrazlozan ili da vredi rizikovati jer je moguce ako ga prevazidjemo da ce mo imati priliku da ostvarimo nesto vazno za nas ili druge onda se on prevazidje. Dakle samo napred, misli i radi.
Ja sam prevazisla nekoliko fobija i nekoliko strahova. Kad prevazijes kao da to nikad nisi osecao.
 
Mislim da se strah ipak samo potiskuje i pomalo ublazava.
Ubadjena sam da se radi o novoj reakciji koja se uci i postaje redovna za tu pojavu...
Tako da se i sam strah moze dovesti u pitanje....Ali tu je vec rec o fobijama..Strah sa razlogom je prisutan i kod zivotinja....
nekad je dosta lose nemati strah....
 

Back
Top