Strah i kako ga prevazići

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
marko717:
Мене би више занимало како да одржим смиреност и прибраност у току неке ''акције'' него како да самог себе ''наговорим'' на акцију...
Pa, to je najvažnije za pravilan odnos prema strahu. Međutim, u postu ne govoriš o tome, nego ističeš preovladavanje ljudskih slabosti i nemoć čoveka da se valjano suprostavi strahu. Strah se eliminiše. Za to treba saznanje. Nagoveštaj kako ga steći imaš u nekoliko zadnjih postova.
 
ristob:
Pa, to je najvažnije za pravilan odnos prema strahu. Međutim, u postu ne govoriš o tome, nego ističeš preovladavanje ljudskih slabosti i nemoć čoveka da se valjano suprostavi strahu. Strah se eliminiše. Za to treba saznanje. Nagoveštaj kako ga steći imaš u nekoliko zadnjih postova.
Наравно, поново да кажем, постоје различити страхови, и различите храбрости...а све зависи од датог човека, и дате ситуације...Књиге да сам прочитао о томе, не би ми било довољно да ''откријем'' храброст, то се речима не може искусити, речи су ту само водиље, али храброст је посебно осећање, босебно ''стање духа'', у посебној ситуацији, као кад бих ти рекао ''ја сам тужан због тога'' ти би морао бити у сличној ситуацији у којој сам ја био да би ме ти разумео, овако, моја туга су за тебе само речи, а ништа нећеш схватити...дакле, по мени највећи циљ би било (за неког ко је мање храбар) да прво створи однос према почетку пре саме акције, да развије у себи ''осећај'' да је спреман на све, да увек има прилике у току ''акције''(ма каква она била) и да ће ту прилику искористити, такође оно што сам говорио, натерати себе да не одустанемо због кукавичлука пре саме ''акције'', а и створити однос према себи(мишљење о себи) као о храбром човеку, би такође помогло. То не би можда ни била ''храброст'', али би био добар ''увод'' у одгајању храбрости у себи, у том схватању осећаја храбрости.

Надам се да си ме разумео, дакле храброст је (понекад) тренутни осећај, који не можемо објаснити неком уз помоћ разговора или књига, храброст се не учи, она се осећа....
Дакле ја нисам ни мислео да бих овако на форуму(или чак уз помоћ опширне књиге) могао да схватим ''храброст''(у току ''акције'') већ сам желео да понудим основу за ''гајење'' храбрости да би неко касније могао и да је доживи....
Наравно поново, постоје различити страхови и различите храбрости и различите ситуације....тако да свако искуство и мишљење овде описано је увек и тачно.(добро скоро свако).
 
Da bi razumeo kako strah vlada covekom potrebno je znanje o duhovnim i dusevnim procesima koji se uvek odslikaju na telo.
Pozivati se na "hrabrost", kako si ti nazvao glavnog borca protiv straha, jednostavno nije dovoljno.
Coveku koji ima strah od otvorenog prostora i ne moze da predje ulicu na raskrsnici nece pomoci nikakvo pozivanje na "hrabrost", jer mu je "hrabrost" blokirana. Ali hipnoza moze da mu pomogne, zato sto je sugestija koja deluje na nesvesnom nivou, gde je i koren nasih strahova.
 
divlja:
Da bi razumeo kako strah vlada covekom potrebno je znanje o duhovnim i dusevnim procesima koji se uvek odslikaju na telo.
Pozivati se na "hrabrost", kako si ti nazvao glavnog borca protiv straha, jednostavno nije dovoljno.
Coveku koji ima strah od otvorenog prostora i ne moze da predje ulicu na raskrsnici nece pomoci nikakvo pozivanje na "hrabrost", jer mu je "hrabrost" blokirana. Ali hipnoza moze da mu pomogne, zato sto je sugestija koja deluje na nesvesnom nivou, gde je i koren nasih strahova.
Да, то је посебан проблем, те неке фобије исл....
Јединствен рецепт за превазилажење свих страхова не постоји...
Али је интересантно каква је човек ''животиња'' и каква је машина мозак кад помислите шта се све може мотати човеку по глави....ето нпр. узмем оног пећинског човека који је цртао по зиду...
Он се дакле плаши да нападне дивљу животињу, и црта ту исту дивљу животињу и себе како је лови, и тако помаже себи да преброди страх од те животиње, он ствара неку врсту вере у себе иако је то илузија, користећи ту првобитну уметност, ствара унутрашњу снагу. Па чак и буде у бољем стању да руководи собом...његов ум тешко да је могао да разуме то, али је разумео да је тако ''храбрији'' да иде у лов... Па често су и религије нудиле слично, па и кад кажем себи ''Бог воли храбре'' ја себе подстичем на храброст, ''хипнотишем'' самог себе...
Сећам, имао сам можда 8 год. или више, кад је једна старија жена из комшилука долазила да ми ''баје'' да ''отера'' страх од буба, а буба сам се као мали плашио, дакле чак и те ''враџбине'' имају неку реалну корист....а у ''праву'' хипнозу се стварно уопште не разумем.
 
divlja:
Ako predstava nije zavladala emocijama, dovoljno je voljno izgraditi pozitivnu suprotnu predstavu, dovoljna je koncentracija misli. Ako je ovladala emocijama, voja tu nema moc, jer su emocije jace od volje, potrebna je autosugestija, koja nece biti navalentna, vec indirektna akcija.
.

Ne slazem se da su emocije jace od prave,istinske volje. Volja = namera + akcija ,ona moze da izmeni svaku emociju I da od crnog napravi belo,samo ako je volja dovoljno jaka I istrajna…autosugestija ili reprogramiranje programa mozga jeste nacin za to,alat volje…strpljiva izmena starog obrasca,utiskivanje u podsvest sto kasnije vodi prenosenju I na svest…misli su bojice svesti,one farbaju svest u boju koju volja odabere…za sve to cak ni vera nije potrebna,samo jaka volja i istrajnost
 
marko717:
Да, то је посебан проблем, те неке фобије исл....
Јединствен рецепт за превазилажење свих страхова не постоји...
Али је интересантно каква је човек ''животиња'' и каква је машина мозак кад помислите шта се све може мотати човеку по глави....ето нпр. узмем оног пећинског човека који је цртао по зиду...
Он се дакле плаши да нападне дивљу животињу, и црта ту исту дивљу животињу и себе како је лови, и тако помаже себи да преброди страх од те животиње, он ствара неку врсту вере у себе иако је то илузија, користећи ту првобитну уметност, ствара унутрашњу снагу. Па чак и буде у бољем стању да руководи собом...његов ум тешко да је могао да разуме то, али је разумео да је тако ''храбрији'' да иде у лов... Па често су и религије нудиле слично, па и кад кажем себи ''Бог воли храбре'' ја себе подстичем на храброст, ''хипнотишем'' самог себе...
Nije poseban problem. Svi strahovi potiču od istih mehanizama.
Postoji jedinstven recept za prevazilaženje svih strahova. Spoznaće se duhovnom nadgradnjom. (Nisi obratio pažnju na nekoliko zadnjih postova).
Ne bih se složio sa tvojim mišljenjem da je pračovek ispoljio svoje umetničke sklonosti radi prevaziženja straha. Pre bih rekao da je umetnost nastala kao izražavanje čovekovih duhovnih doživljaja.
 
ristob:
Nije poseban problem. Svi strahovi potiču od istih mehanizama.
Postoji jedinstven recept za prevazilaženje svih strahova. Spoznaće se duhovnom nadgradnjom. (Nisi obratio pažnju na nekoliko zadnjih postova).
Ne bih se složio sa tvojim mišljenjem da je pračovek ispoljio svoje umetničke sklonosti radi prevaziženja straha. Pre bih rekao da je umetnost nastala kao izražavanje čovekovih duhovnih doživljaja.
Прочитао сам последњих неколико постова и пре оне моје прве поруке...али ја то не могу да схватим...нити да применим у свакој ситуацији...
А што се тиче пећинаца, нису они ни битни, али то сам (барем мислим) чуо од неког, да ли је и шта је стварно било немам појма, а и не знам шта се званично претпоставља....рецимо да је то моја теорија....
По мени је (понављам) једини начин да особа отклони све страхове, онда кад више не брине уопште за свој живот, будућност, и кад нема наду, а то ће постићи само ако нема разлога за живот...
 
kako_hocu:
Ne slazem se da su emocije jace od prave,istinske volje. Volja = namera + akcija ,ona moze da izmeni svaku emociju I da od crnog napravi belo,samo ako je volja dovoljno jaka I istrajna…autosugestija ili reprogramiranje programa mozga jeste nacin za to,alat volje…strpljiva izmena starog obrasca,utiskivanje u podsvest sto kasnije vodi prenosenju I na svest…misli su bojice svesti,one farbaju svest u boju koju volja odabere…za sve to cak ni vera nije potrebna,samo jaka volja i istrajnost
Tako je. Emocije mogu da nadvladaju volju, ali se ona uvek može naći iznad njih, ako se ispravno primene njeni mehanizmi.
Tačno, misli su bojice svesti, samo da dodam, i realnog života, jer je život samo materijalizacija misli. Misli su moćne, imaju tendenciju da se izvršavaju (čak i negativne). Zato treba znati upravljati svojim duhovnim potencijalom.
E, jaka volja se mora odnekud hraniti. To ne može biti ni iz čega!
 
marko717:
По мени је (понављам) једини начин да особа отклони све страхове, онда кад више не брине уопште за свој живот, будућност, и кад нема наду, а то ће постићи само ако нема разлога за живот...
Upravo suprotno - tada ima najviše razloga za život, ima najviše nade i teži se najboljoj budućnosti. Sve se to postiže duhovnim uzdizanjem. Duhovni mehanizmi ne deluju slučajno. Oni su rezultat zakona univezuuma.
 
ristob:
Upravo suprotno - tada ima najviše razloga za život, ima najviše nade i teži najboljoj budućnosti. Sve se to postiže duhovnim uzdizanjem. Duhovni mehanizmi ne deluju slučajno. Oni su rezultat zakona univezuuma.

Nikako nije suprotno. Tada trulezne klice upravo uzimaju maha. Strah je dobra vezba ukoliko nismo previshe labilni da ostavi vece tragove od jednog engrama (; Pomalo apsurdno, samoaktuelizacija kroz strah? ne.. Prevazilazenje strahova kroz njihovo shvatanje i uzdizanje iznad njih, sebe, svojih misli...
 
ristob:
E, jaka volja se mora odnekud hraniti. To ne može biti ni iz čega!

Naravno da se jaka volja mora odnekud hraniti ali to ne mora da bude vera. To moze da bude jednostavno savrseno prihvatanje trenutka SAD I uzivanje u njemu ,drugim recima-ljubav. tom savrsenom prihvatanju nije potrebna vera,ono je jednostavno tu,sve je tu ,moze se dodirnuti I osetiti stvarnost svakog trenutka,ne moras da verujes u to jer znas da je sve tu. Slazem se da vera moze da napuni coveka energijom,ona sluzi svrsi I zbog toga ne osudjujem nikoga ko krene tim putem ali cinjenica je da je sama vera kao vera – iluzija ( zasnovana na udaljenju od jedinog trenutka koji zaista postoji a to je SAD )…isto je I sa nadom.
 
kako_hocu:
Ne slazem se da su emocije jace od prave,istinske volje.

Naravno da jesu, pogledaj svet oko sebe tj. ljude. Da li bi ikada i jedan diktator dosao na vlast da ne igra na kartu straha? Mozes ti teoretski da postavis hipotezu o jakoj volji, ali ona uglavnom ne postoji. Zato sto nam je duh uspavan, koliko ljudi realno radi na razvoju duha? Koliko se tome posvecuje paznja?
Posledica nepostojanja vere u dusu, duh, zivot, vodi materijalistickoj filozofiji zapadnog sveta koja nista nije drugo do propast, al' to nije tema.
 
ristob:
Upravo suprotno - tada ima najviše razloga za život, ima najviše nade i teži se najboljoj budućnosti. Sve se to postiže duhovnim uzdizanjem. Duhovni mehanizmi ne deluju slučajno. Oni su rezultat zakona univezuuma.
Мислим да ме ниси разумео...
Нећеш се плашити ничега само онда кад се не плашиш смрти, а нећеш се плашити смрти(уопште) само када немаш разлога за живот, тј. када немаш наду...
Лепо би било да човек у тренутку слабости духа, може себи да каже да има највише разлога за живот...то би успело једино да чекамо смртну казну(''елек. столицу''), тад би се(барем ја) осећао као да треба још да живим, као да бих да имам времена завршио неки посао који ме чека...
Али кад се осећаш као да нема излаза, као да немаш разлога за живот, тад те нико не може убедити у супротно, и тад те није брига ма шта да ти се деси...то би било посебно стање духа...депресија...или шта већ....е тад у том безизлазу не би био храбар због ''храбрости'', већ зато што те није брига...
 
marko717:
Прочитао сам последњих неколико постова и пре оне моје прве поруке...али ја то не могу да схватим...нити да применим у свакој ситуацији...


Eto duhovne kocnice. Ne mozes da shvatis? Nije pisano na kineskom, al' ti neces, mrzite da procitas vise puta? Sta je problem?
Pa ne primenjuje se autosugestija kad naidje problem po automatizmu, nego se vezba redovno, nekoliko puta na dan, svaki dan. Kad naidje situacija, spreman si. I autosugestija nije pozitivno brbljanje samom sebi, nego treba da bude intenzivno dozivljena. Nije to nikakva iluzija, to je ono sto ce se desiti ukoliko se dovoljno u to veruje.
I njeno dejstvo je i te kako dokazivo u realnom zivotu? Zar ne znate za primere iz okruzenja ili na svom licnom primeru da kad negativno razmisljate, negativno i izazivate i obrnuto?
I tu iskljucivo pricam o stvarima na koje mozemo da uticemo, nas licni zivot, a ne o "visim silama" koje treba prihvatiti kao neminovnost.
 
marko717:
Али кад се осећаш као да нема излаза, као да немаш разлога за живот, тад те нико не може убедити у супротно, и тад те није брига ма шта да ти се деси...то би било посебно стање духа...депресија...или шта већ....е тад у том безизлазу не би био храбар због ''храбрости'', већ зато што те није брига...
Čekaj. Ako si krenuo da se ubiješ, onda si na dobrom putu da to ne uradiš. Shvataš da još ima nada, inače bi to već uradio. Zašto se gubi nada? Žašto tada čoveka nije briga ni za što? Kako je čovek pao u takvo stanje, još lakše se može podići. Vera barata sa čovekovim duhovnim moćima, koje su iznad svih ostalih, dakle najmoćnije. Ako se čoveku stalno pruža ruka spasa, zažto neće da je prihvati?
 
divlja:
Eto duhovne kocnice. Ne mozes da shvatis? Nije pisano na kineskom, al' ti neces, mrzite da procitas vise puta? Sta je problem?
Pa ne primenjuje se autosugestija kad naidje problem po automatizmu, nego se vezba redovno, nekoliko puta na dan, svaki dan. Kad naidje situacija, spreman si. I autosugestija nije pozitivno brbljanje samom sebi, nego treba da bude intenzivno dozivljena. Nije to nikakva iluzija, to je ono sto ce se desiti ukoliko se dovoljno u to veruje.
I njeno dejstvo je i te kako dokazivo u realnom zivotu? Zar ne znate za primere iz okruzenja ili na svom licnom primeru da kad negativno razmisljate, negativno i izazivate i obrnuto?
I tu iskljucivo pricam o stvarima na koje mozemo da uticemo, nas licni zivot, a ne o "visim silama" koje treba prihvatiti kao neminovnost.
Али страх је преобимна реч да би нас тако нешто ''заштитило'' од сваког страха, да би тако успели да се изборимо са свим стварима, јесте, идеја је веома добра, али ја не могу да у тренутку страха поверујем својој ''самоконтроли'', да тако кажем...

Видиш, чудно поређење, али страх је као љубав...ето као што у љубави осећамо ''лептириће у стомаку'' и то у тренутку, а после те љубави осећамо као да никад нисмо волели тј. не осеаћамо ту исту љубав, па се зато она осећа мања, тако и страх осећамо тренутно ''у стомаку'' а после док нам се страх не понови не мислимо о њему, осећамо као да се никад нисмо ни плашили, док не дође поново...
Да ли би могли да контролишемо ко ће кад да нам се ''засвиђа'', можемо, али тешко, а исто је и са страхом, може се покушати, и успело би(чак сам и ја нешто сл. предложио мојим ''саветом'' да имамо став о себи као храбром човеку) али не могу да поверујем да би нас то (ма колико ''истренирано'') ''спасило'' од апсолутно сваке ситуације, и да би увек могао ја да контролишем своју смиреност...
Ма да признајем изузетно лепа идеја, волео бих да тако пронађем неки духовни мир...
 
ristob:
Čekaj. Ako si krenuo da se ubiješ, onda si na dobrom putu da to ne uradiš. Shvataš da još ima nada, inače bi to već uradio. Zašto se gubi nada? Žašto tada čoveka nije briga ni za što? Kako je čovek pao u takvo stanje, još lakše se može podići. Vera barata sa čovekovim duhovnim moćima, koje su iznad svih ostalih, dakle najmoćnije. Ako se čoveku stalno pruža ruka spasa, zažto neće da je prihvati?
Чудно, после дужег времена на форуму видим нешто што заиста потврђује да сам мислео погрешно...и да сам готово одушевљен разумношћу онога што је написано....Немој да мислиш да се ''улизујем'' или тако нешто(зашто бих тако нешто радео)...

Наравно сад могу да кажем, да сам мислео о човеку који само мисли тако у једном ''свом'' тренутку...сваком је његова мука највећа...а тад не гледамо шта је логично...пола психолошких и других романа говори о томе...али то би било само да одбраним своје ставове....што је готово увек могуће....

Међутим, ово што си написао је заиста истина....

Посебно ми се свиђа ''Kako je čovek pao u takvo stanje, još lakše se može podići''....
 
Do duhovnog mira se ne dolazi lako, mora da se trenira duh isto kao sto svaki sportistra trenira za Olimpijadu. Mora tome da se posveti PAZNJA i vreme. Obicno ne verujemo, pa trazimo izgovore.

Postoji jedna fenomenalna knjiga, zasnovana na nemackoj filozofiji, zove se "Moj sistem uspeha", autor je Oskar Shelbah. Nije ni nalik popularnim knjizicama primenjene psihologije koje nude instant resenja. :wink:
 
divlja:
Naravno da jesu, pogledaj svet oko sebe tj. ljude. Da li bi ikada i jedan diktator dosao na vlast da ne igra na kartu straha? Mozes ti teoretski da postavis hipotezu o jakoj volji, ali ona uglavnom ne postoji. Zato sto nam je duh uspavan, koliko ljudi realno radi na razvoju duha? Koliko se tome posvecuje paznja?
Posledica nepostojanja vere u dusu, duh, zivot, vodi materijalistickoj filozofiji zapadnog sveta koja nista nije drugo do propast, al' to nije tema.

Ti pises o vecini ljudi a ja ti pisem o univerzalnoj istini…vecina ljudi,slazem se nema dovoljno jaku volju da sebe promeni I to je njihova krivica – lenjost. Jaka volja uglavnom nije prisutna kod ljudi,slazem se ali to ne znaci da ona nije moguca.
Posledica nepostojanja vere…zasto bih VEROVAO u nesto za sta ZNAM da postoji? Da verujem u zivot? Pa on je tu, bukvalno bode oci
 
kako_hocu:
Ti pises o vecini ljudi a ja ti pisem o univerzalnoj istini…vecina ljudi,slazem se nema dovoljno jaku volju da sebe promeni I to je njihova krivica – lenjost. Jaka volja uglavnom nije prisutna kod ljudi,slazem se ali to ne znaci da ona nije moguca.
Posledica nepostojanja vere…zasto bih VEROVAO u nesto za sta ZNAM da postoji? Da verujem u zivot? Pa on je tu, bukvalno bode oci
Vera je uslov tog saznanja. Kad se istinski poveruje, istog momenta se dobija potvrda!!!Posle to nije vera, nego međusobna komunikacija. Nije to obični život. To je život visoke duhovnosti, koji je, svo vrijeme prisutan u nama, ali ga, nažalost, mnogi ne vide.
 
ristob:
Vera je uslov tog saznanja. Kad se istinski poveruje, istog momenta se dobija potvrda!!!Posle to nije vera, nego međusobna komunikacija. Nije to obični život. To je život visoke duhovnosti, koji je, svo vrijeme prisutan u nama, ali ga, nažalost, mnogi ne vide.

To znaci da ti jos nemas nikakvu potvrdu toga sto pises I da nisi istinski poverovao, cim si jos uvek samo vernik…ali dobro,da ne gnjavim vise,razumem te I ok je
 

Back
Top