Strah i kako ga prevazići

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
da..ono cuveno "e sada je dosta"
ja se strahova ne bojim, koliko me ponekad uplasi upravo to, prosto,kod mene je tako islo, zivot mi je takav da me je naucio, da dok god mi neko stanje ne dosadi, dok zaista mi se ne smuci ta patnja, strahovi, sta god, necu iz njega izaci.Bar ja sam mazohista i tako gledam na stvari, posle bih videla da sam se tom patnjom "nasladjivala", jer i patiti znaci biti ziv, to je bila potvrda da postojim, a i savrseno opravdanje, savrsen izgovor za ne zivljenje...tako i strahovi, bar mi se cini, isuvise smo nerealni po pitanju sebe i zivota, ne, ne mora da bude idealno, ne nije nikad, zivot nije lak, da, moze da nas zgazi autobus, da mi padne saksija na glavu, da padnem i polomim kicmu lupam sada...recimo kada sam pre 2g bila nepokretna 2 meseca,kada sam pala i shvatila sta se desilo, instinktivno sam se uplasila "joj, kako cu sada, sta cu da radim", imam strah od toga da budem nesposobna, drugom na grbaci, da zavisim od drugog...tih 2 meseca su na kraju ispali najboljih 2 meseca mog zivota, jer sam bila okrenuta samo sebi i radila na sebi.ali kada sam se uplasila, posle tog prvog naleta, digla sam se i rekla, "pa sta sada?" imam opciju a) da budem nadrkana, isfrustrirana, besna, tuzna ili sta god i b) da se pomirim sa tim i da gledam sta dobro mogu za sebe da uradim, da ne dzabalebarim potpuno.
Sve je onako kako mi zelimo da ga vidimo, sve su to samo nase predstave, a veliko je pitanje sta je zapravo realnost.Meni je lako, jer ma sta mi se desilo ja imam na koga da se oslonim, imam Boga, ali znam i da je ljudima koji Ga nemaju i ne poznaju jako tesko.Znam da su se najcrnje situacije preokretale na najlepse i najlepse na najcrnje, da si danas tu, sutra ko zna gde...i zasto ne ziveti?Nisam savrsena, ne ocekujem od drugih da to budu, ako ne ocekujem, nece me povrediti, ako nema bola, nema mnogih strahova, ako naidje strah, prihvatite ga...strategija, pusti neprijatelja duboko u svoje redove pa ga opkoli sa svih strana...strahu mi dajemo hranu, skinete ga sa aparata i mrtav je...ma, ja i filozofija :) ovo nisam godinama radila, pa su mi misli nabacane!
Zavisi sta je u pitanju, zavisi od coveka, od straha, od trenutka, trenutne jacine...a ono sto nas ne ubije ojaca nas :)
Samo ne razumem zasto ne ziveti?Cemu sve to, kada je zivot zaista lep!Nismo ni svesni koliko smo srecni sto smo ovde, sto smo zivi, samo to je dovoljno! Pa zivotu i daje car to sto je cas crn cas beo, a vecinom siv...
istakla bih pozitivnu stranu prevazidjenih strahova, pregrmljenih patnji...to je zivot i to pruza dubinu i sirinu! Nikad se nisam razumela sa ljudima koji su sve imali i problema videli nisu, nisu mogli da razumeju oni mene doduse, a strahove sada gledam kao sansu, sansu da ojacam, u svakom pogledu, sansu da ih prevazidjem, da prevazidjem sebe, da sebe nadogradjujem, da ih preokrenem, oni meni daju snagu (naravno kada ih prevazidjem) i daju mi zelju za sto dubljim samoposmatranjem, otkrivanjem novih, resavanjem, mislim da je to kod mene ono sto me gura dalje..uvek i iznova prevazilaziti sebe, prelaziti dotadasnje granice svojih mogucnosti...volim zivot i zelim da ga sto bolje prozivim :)
 
moonja:
može da se laički i tako posmatra, strah prestaje sa sigurnošću da opasnosti više nema...

Pa ja bih pre rekao da se ogugla, nego da se "uveriš da opasnosti nema"....

Baš kao strah od visine, koji posle mesec dana u neboderu splasne, a kad dodjete pa pogledate preko ograde koja vam je malo iznad kolena, ne da se trnci jave, nego ste sve ištipani od trnaca, jer težište vam je mnogo preko nivoa ograde.....
 
SINDI:
kad se zena poradja, porod je brzi i manje opasan ako ona pomaze, odnosno gura, kako to babice kazu..guuuuraaaajjjjjj:)

ona zena koja uzasnuta takvim bolom nema snage da gura, odugovlaci porodjaj, i ugrazava i svoj i zivot deteta...

i nemam pojma zasto mi je ovo sad palo na pamet..ali eto, onako, u prolazu

Ili te predoziraju sa anestezijom (kod epidurala) pa te jos optuze da nisi saradjivala, a bebu vade vakumom.
 
e sad o strahu.
moj najveci strah je strah od zla... zla kome necu moci da se oduprem, koje je svemoguce i preplavljujuce - ono - zla pred kojim stojis kao jagnje na klanju.
toliko me paralise i uzasava samo postojanje toga, da se ja doslovno fizicki razbolim na izvesno vreme dok ne izbacim iz sebe taj osecaj bespomocnosti i obamrlosti pred zlom.

p.s. naravno ne pricam o metafizickom zlu, nego onim njegovim ljudskim manifestacijama na koje nalecem.
 
Hellen:
Колико људи на свету је спремно да се суочи са извором свог страха, а колико их је спремно да се избори са њим???
Ја мислим да су у питању минимални проценти.
То што смо ми ''одрасли и зрели'', шио ми га Ђура!

Највећи проценат људи се плаши бола, и то чешће емотивног него физичког!

Погледај колико је људи је цео свој живот посветило избегавању бола па зато су неожењени, неудати, немају деце, нису завршили студије које су почели, живе у лошем браку и нису се развели, пију а неће да се лече, дрогирају се...све само да би избегли ЖИВОТ, мислећи да избегавају суочавање са болом!

Разлог је то што већина нас одраста у уверењу да живот треба да буде само леп, само хармоничан, а да су сукоби, незадовољства, проблеми, бриге, патња....да су то ствари које треба избећи...а како то не може да се избегне, ми избегавамо живот и радије таворимо штитећи се од бола, него да живимо и срећу и бол једнаком снагом!
Strah je normalna i prirodna pojava i treba da postoji u određenoj meri . Postoje opravdani i neopravdani strahovi od kojih se treba osloboditi samo ovih drugih. Emotivni strahovi ne postoje , to su samo nuspojave.
Jedini pravi strah je strah od života i smrti. Života u smislu prepreka koje se postavljaju pred nas u toku života a smrti do mere kad ništa više nije bitno. Kad nestanu ciljevi koji vode kroz život i daju mu smisao, tad nestaje i strah od smrti. Šta prvo poželite sebi i najbližima prilikom nekih praznika npr. nove godine i rođendana?
 
snowwoman:
drbob:
Kako je kroz vekove znanje raslo smanjivao se strah od mnogih stvari.Nema više progona,lova na veštice,inkvizicije.Ovo potvrđuje druga rečenica,a ti mi patak ajd' obrazloži gde ja to grešim,pomozi mi da shvatim gde sam to u zabludi.Ok?[

Ako mi dozvolis ja cu ti reci gde gresis? NIGDE!!



Grešiš, grešiš, nego šta.

Evo jednog primera.

Imao sam nekoliko obračuna sa psima lutalicama, gde je njih bilo 4,5,6 i gde su bili prilično opasni(neplašljivi), medjutim to nije uticalo da se plašim pasa lutalica.Osim dobermana valjda, i pit bulova, prvih zbog brzine i skakanja za vrat, a drugih zbog tvrde lubanje i neosetljivosti.
Čak sam jednom imao sukob sa njih preko 12 i to na sred ulice kod bogoslovije, jer se kuja vodala, ali tada se nije sukob rasplamsao , jer je stao neki taksista i na brzinu me uvukao i odvezao....
I skoro su opet njih četvoro uveče nasrnuli na mene, ali bez straha se sa njima obračunavam.....

Medjutim, gledao sam jednu izuzetnu emisiju na "National Geographic" o predatorima , koja nije klasično snimanje ovih kako love, i onih kako uspešno preživljavaju. Ukratko to je priča o raju za predatore kad dolazi suša, ali iz ugla promene njihovog ponašanja unutar čopora , kao i prema lovini i medjusobno prema drugim predatorima....

Tu su predstavljene hijene kao vrlo uporne , totalno spremne na sve i iako ih lavovi love , užasno opasne i za same lavove....

I prolazeći pored jednog neuglednog džukca koji liči na hijenu, osetio sam strah.Strah od neobuzdanog napada koji sam video na TV od strane hijene....
I tada sam se setio ove priče, i setio se mimikrije....A šta je mimikrija nego stvaranje straha baš na osnovu znanja......

Pre trenutka susreta, strah kod mene nije postojao zato što je hijena u africi,a čak i to što je pregledom na brzinu ustanovljeno da je bezopasna lutalica u pitanju nije pomoglo da se javi trunka straha.....

A da ne pričamo o onome što je bob naglasio , tipa inkvizicija , rulja, i ostalo , koje ne da je ostalo , nego se strah i povećao.....jer danas nema bežanja , a ni fizičke borbe....

Naravno da smatram da vas ovaj post neće ubediti u valjanost stava da znanje ne ukida strah, niti da ljudi sami pronalaze strah kao da je cilj zaposliti misli i tim načinom razmišljanja.
 
tuzni,
pre bih rekla, hrabri gube mnogo u zivotu, a oni drugi ne osecaju zivot iako su se izgubili ili nesto izgubili...
zivot treba voleti zbog toga sto jeste, treba ga ziveti!Dosta nas ima problema, strahova koji se jave pa se prebrode, gubilo je mnogo sto sta i mnogo cega...ali kada se osvrne, vidi da je vredelo svih muka!Mada...ko vidi smisao, njemu je sve jasno, nazalost je vecina slepa kod ociju :(
pozzz
 
helenbeo,
Ako te dobro pratim kroz ovu temu, tvoj najveći strah je strah od njegovog nepostojanja? Strah je život? Ako se ne bojiš nisi živ???

Po tebi, strah je pokretač i samopokretač, točak koji sam sebe okreće (cit. Niče)? Ono što nas tjera da živimo tj., prevazilazimo. Ako vladaš strahom ti si mrtav? Ako strah vlada tobom, opet si mrtav? Samo tačno odmjerena doza otrova je lijek?

Šta misliš o Ničeovoj volji i htijenju kao potrebnim i dovoljnim uslovima samoprevazilaženja?

Da li Fromm govori o strahu od slobode?

Ja mislim da je slobodan život, jedini vrijedan življenja? Ako je život motor i kretanje, strah su kočnice. Živjeti punim životom, znači živjeti bez ograničenja i prepreka koje uzrokuje strah... nema potrebe za kočenjem, jer ispred nas nema nikakvih prepreka do onih koje sami stvaramo...
 
Upoznavati strah koji je emotivna kategorija , znači proživljavati ga , što znači hraniti ga....
Na taj način upoznavanjem dolazimo do toga da ga uvećavamo.Isplati se samo ako naše upoznavanje donese vredne zaključke za kratko vreme , pre nego što ojačamo strah.
Važnu ulogu imaju i sado ili mazo deo naše ličnosti....pa bi mazo deo mogao i da pomogne, baš kroz emotivno zasićenje novom igračkom , strahom koji se javio....
 
Byko:
helenbeo,
Ako te dobro pratim kroz ovu temu, tvoj najveći strah je strah od njegovog nepostojanja? Strah je život? Ako se ne bojiš nisi živ???

Po tebi, strah je pokretač i samopokretač, točak koji sam sebe okreće (cit. Niče)? Ono što nas tjera da živimo tj., prevazilazimo. Ako vladaš strahom ti si mrtav? Ako strah vlada tobom, opet si mrtav? Samo tačno odmjerena doza otrova je lijek?

Šta misliš o Ničeovoj volji i htijenju kao potrebnim i dovoljnim uslovima samoprevazilaženja?

Da li Fromm govori o strahu od slobode?

Ja mislim da je slobodan život, jedini vrijedan življenja? Ako je život motor i kretanje, strah su kočnice. Živjeti punim životom, znači živjeti bez ograničenja i prepreka koje uzrokuje strah... nema potrebe za kočenjem, jer ispred nas nema nikakvih prepreka do onih koje sami stvaramo...
polako brale, pricaj srpski da te ceo svet razume :)
nisam se ja na ovoj temi javljala toliko, mozda si me pomesao sa nekim, ne znam zaista...
ne, imam ja podosta strahova, ne vidim kako bi me odsustvo straha plasilo onda :)
baratamo klizavim terenom, postoji strah koji je po meni dobar, nesto sto moze da pokrene coveka, ali pricali smo koliko ja kapiram o strahu koji paralise, o strahu koji obuzima...kada jedno osecanje poput straha postane dominantno i odredjujuce...onda po meni nestaje zivot!kazem, ako nama vlada strah, onda propustamo zivot, zivot koji nas nece sacekati i pomaziti nego koji cesto ume da bude surov...zivot jeste lep i zivot i cine jednim delom ti strahovi, ali strahovi koji nas ne paralisu, strahovi koje prevazidjemo...
nice, fromm i njihove misli su van mog domasaja, tako da ne mogu komentarisati nesto sto ne znam, ili povrsno znam...govorim ono sto mislim, osecam, a do cega sam dosla ko zna kako, zdravim razumom koji mislim da jos imam...
da, strah od slobode takodje postoji, jer biti slobodan znaci i snositi odgovornost za svoje postupke...biti "odrastao", nezavistan od bilo koga i bilo cega...ljudi suvise cesto idu linijom manjeg otpora...
sloboda je ipak ono cemu ja tezim, ali sloboda u Bogu, jer znam da kada sam sa njim, osecam bolje da kazem, onda nestaju svi strahovi i sve sumlje...
da, za prevazilazenje jeste potrebna volja, odlucnost da se suocimo sa samim sobom, ali ni to ponekad nije dovoljno, treba znati sta onda, kako se promeniti...sve je to proces, kao sto mislim i da ljubav pocinje odlukom "ja hocu da te volim" pa se nastavlja dalje...tako mislim da je volja potrebna za sve al i da nije dovoljna...
 
Strah postoji..uglavnom je možda najteži onaj strah od sutrašnjice..Ali uprkos bilo kom strahu, čovek nastoji da prevaziđe isti, ne obazirući se na to da bi dotašnji strah mogao biti smenjen novim....I neko bi pomislio da bi će se to stalno ponavljati..Ponavljaće se samo onoliko koliko mi to sami dozvolimo....
Makedonski je jednom prilikom rekao" Sreća prati hrabre" ....i rekao da od njihovog straha zavisi njihova odlučnost u bici...Ako smo dovoljno jaki ihrabri da prebrodimo trenutni strah..prebrodićemo svaki.
 
Spoznaja da strah ne sme biti kočnica životu nema nikakve veze sa hrabrošću. Pre bi se reklo da je mudrost. Hrabrost je odstranjivanje straha u presudnom trenutku i, s obzirom da se skoro uvek pokazuje kao najbolji izbor, može se podvesti pod mudrost.
 
helenbeo:
da, za prevazilazenje jeste potrebna volja, odlucnost da se suocimo sa samim sobom, ali ni to ponekad nije dovoljno, treba znati sta onda, kako se promeniti...sve je to proces, kao sto mislim i da ljubav pocinje odlukom "ja hocu da te volim" pa se nastavlja dalje...tako mislim da je volja potrebna za sve al i da nije dovoljna...

Ako nađeš vremena pročitaj Umijeće ljubavi - Fromm. To je nekih 50-ak strana A4 formata. Fromm inače piše jasno, a ovu knjižicu je posebno prilagodio širokim masama. Ja je imam kao e-book (150kb), pa ako hoćeš javi se na PP, mogu ti poslati...
Nadam se da će te motivisati da potražiš i druga djela ovog velikog mislioca, a i djela drugih isto tako velikih. Svi oni će ti neizmjerno pomoći da razviješ svoje ideje. Talenat imaš to je očigledno, ali ostalih 90% je rad. A i zašto da gubiš vrijeme promišljajući nešto već osmišljeno?!

Spominješ i slobodu kroz boga... O.K., ali biblija nije jedina dobra knjiga napisana ljudskom rukom.
Ja za Aristotela kažem da ga je sam bog poslao... njegov nauk o pobjedi nad sobom i svojim strahom je Aleksandar Makedonski iskoristio da osvoji skoro cijeli poznati svijet! Spriječi Perziju da... eh koga bude zanimalo i sam će se potruditi da sazna...
 
Byko:
Ako nađeš vremena pročitaj Umijeće ljubavi - Fromm. To je nekih 50-ak strana A4 formata. Fromm inače piše jasno, a ovu knjižicu je posebno prilagodio širokim masama. Ja je imam kao e-book (150kb), pa ako hoćeš javi se na PP, mogu ti poslati...
Nadam se da će te motivisati da potražiš i druga djela ovog velikog mislioca, a i djela drugih isto tako velikih. Svi oni će ti neizmjerno pomoći da razviješ svoje ideje. Talenat imaš to je očigledno, ali ostalih 90% je rad. A i zašto da gubiš vrijeme promišljajući nešto već osmišljeno?!

Spominješ i slobodu kroz boga... O.K., ali biblija nije jedina dobra knjiga napisana ljudskom rukom.
Ja za Aristotela kažem da ga je sam bog poslao... njegov nauk o pobjedi nad sobom i svojim strahom je Aleksandar Makedonski iskoristio da osvoji skoro cijeli poznati svijet! Spriječi Perziju da... eh koga bude zanimalo i sam će se potruditi da sazna...
hvala ti na preporuci, kada budem imala vremena pokusacu da je nabavim ili cu ti poslati pp, sada ne znam gde mi je glava :)
hvala ti i na komplimentu, iskreno, filosofija mi je bila ljubav u srednjoj, a onda sam usla u neke druge vode, odrasla i prizemljila se...Sada nemam kada da citam kao nekad, a filosofiju gledam kao na sredstvo, a ne kao cilj...nisam pristalica inace knjiga za narodne mase, onda se isuvise razvodnjuje...prosto, ko toliko voli nesto, kome je to poziv...on ce se "specijalizovati" za tu oblast i "strucna literatura" ce mu biti sasvim ok...
navikla sam da se ili bavim necim davajuci celu sebe ili da se ne bavim uopste, to je bio moj izbor :)
Sto se Boga tice, da, svako od nas Ga dozivljava na neki svoj nacin, neko Ga cak i ne uzima u obzir...ali ja ne mogu da zamislim svoj zivot bez Njega, kao ni bez Svetog Pisma :)
Svako bira svoj put i svakome zelim srecu na istom!
pozz i sve najbolje
 
Kad se neka negativna predstava, bilo spoljasnjim uticajem, ili sopstvenim misljenjem pusti u svest i poklanja joj se dovoljna paznja, ona zavlada emocijama i ukoreni se u podsvesti. Ako je prestava negativna izaziva strah, strepnju sto su i duhovne kocnice. Ako predstava nije zavladala emocijama, dovoljno je voljno izgraditi pozitivnu suprotnu predstavu, dovoljna je koncentracija misli. Ako je ovladala emocijama, voja tu nema moc, jer su emocije jace od volje, potrebna je autosugestija, koja nece biti navalentna, vec indirektna akcija.
Misljenjem mozemo stvoriti odredjenu predstavu koja je verna slika onog sto zelimo, ali potrebno je potpuno uverenje, potpuna vera u tu predstavu, kao nesto sto ce se zaista dogoditi. Sto intenzivnije zamisljamo predstavu, ona je jaca i utoliko je vise u stanju da ovlada osecanjima. Treba je zamisliti u sto vise zamislivih pojedinosti, ona mora da bude dozivljena.
Nije to lako, potrebna je budnost duha.
Negativne predstave treba ignorisati, a ne suprotstavljati im se. Jer ako im se suprotstavljamo, to znaci da ulazimo u borbu sa njima, sto znaci da im posvecujemo previse paznje.
Pod jedan, treba prihvatiti neminovnosti i ono na sta ne mozemo da uticemo. Sve ostalo sto je u nasoj moci ne moze biti toliko strasno cak i ako pogresimo.

Lepo je rekao Siler da je covek bez straha polubog. Strah je bolest duha i pokazuje koliko covek nema vere.
 
Има разних страхова.....а и разних храбрости....
Шта би био један од ''лекова'' за страх: ''глуми'' храброст...само на почетку да не одустанеш....јер најгоре је кад неко одустане од замисли само из страха(има разних ситуација, мрзи ме да се толко размишљам:)) . Тако што ''замишљаш'' да си храбар, ти ћеш то и превазићи....дакле тако ''глумом''(''правим се храбар'') почети изградњу става о самом себи као храброј особи...
Други метод би био некаква само-наредба, знате оно ''нема хоћу нећу – мораш, извади му#а и уради то!'', дакле ''искључите'' страх на тај начин исто тренутно и краткорочно, и ''за прво време''...али најбољи метод узима велики ''данак'' , а то је: нећеш се плашити ничега само онда кад се не плашиш смрти, а нећеш се плашити смрти(уопште) само када немаш разлога за живот, тј. када немаш наду. Е сад ко је вољан да изгуби разлоге за живот, да би ''добио'' неку највећу храброст, нек му је...ја то не бих ником препоручио...
Треба схватити да многи наши страхови долазе не из нас самих, већ из друштва, из околине, тј. из срама, (као неког страха од осуде околине, и самог осећаја кад вас околина осуђује) често се не бојимо јер смо ми угрожени, већ зато што ће нас околина осудити(исмевати исл.) , да би се такав страх решио треба имати велико самопоуздање и да тако кажем (по)ставити себе изнад друштва и других људи...бити хладнокрван без обзира на све...

Сад, оно не само да постоје различити људи са различитим ''степеном'' храбрости, већ имамо и различите животне ситуације, итд. тако да се један јединствени рецепт, не може осмислети, сем евентуално најшире примењиве изградње мишљења о себи као о храбром човеку(особи), јер кад имамо мишљење о себи као о успешној особи ми ће мо настојати да достигнемо тај ниво успеха који сматрамо да је и наш ниво...ако имамо мишљење о себи као о кукавицама, то ће бити наш ''стандард'', ако мислимо о себи као о храбрим особама, то ће бити наш ниво...
Такође треба имати на уму и унутрашњу срамоту, тј. неку врсту гриже савести, када не поступимо храбро ми се осећамо ''бедно'' и губимо самопоуздање, а кад поступимо храбро, осећамо се поносито и самопоуздано...

Оно, искрено да кажем, ја себе не сматрам за неку превелику кукавицу, али било је дана које не желим да памтим због моје ''храбрости''... тако да би ови савети доста били по принципу ''слепац води слепца'', али ако неком успем да помогнем супер...
Само имајте на уму једну реченицу : ''два минута пред ''акцију'' пре бих волео да ме бију него да кренем, а пет минута пред крај пре бих се борио него да станем''(то је рекао неки говорник који је говорио о треми током држања говора)...

Мене би више занимало како да одржим смиреност и прибраност у току неке ''акције'' него како да самог себе ''наговорим'' на акцију...
Ај у здравље!!!
 

Back
Top