Stihovi za moju dusu

Toplo je sad u Nici
I sja Borneo.
Al ja sam u groznici
I oboleo.

Trepere u mozgu samo
Daleka mesta: Antili...
Nikada ne biti tamo
Gde nismo bili?

Bliži su meni i raj i ad
No Ob, Jenisej, Lena.
A Tanganjika, Njasa, Čad
Samo su sena...

Jedan čun šiljato klizi:
Napušta Javu.
Ruši se toranj u Pizi:
Odande – na moju glavu...

Stevan Raičković
 
ZAKLETVA

Kad na vešala stane život goli,
u poslednjem času, kad me sve zaboli,
kad me svi prezru, visoki, oholi,
ti veruj u mene i tada me voli.
Kad nestanem, nesreća me skoli,
kad me pozovu crni apostoli,
kad ne bude nikog da za mene moli,
ti veruj u mene, dve-tri suze proli.
Kada mi sudbina najteže dozvoli,
kada me tama potpuno opkoli,
kad me pod svoje uzmu svi đavoli
ti veruj u mene, ti svemu odoli.

Petar Pajic
 
Jin i jang – Valentina Berić

Čuješ li kako valovi nose samoću
U sumrak rađanja izgubljenog jutra
Da li se zvijezde smiju ili plaču noću
Odlaziš, ostaje sakriveni bol koji čeka sutra

I šta god da kažem iskoristiš protiv mene
Srce se bori, ali uzalud, lagano vene
Pred tobom ću biti jaka k’o stijena
Ti živi bez oprosta jer samo si sjena

Na krilima vjetra sjećanje neka te nosi
Uzalud govoriš „molim te, oprosti“
Za učinjeni grijeh neka prašta Bog
Daleko ostani, govorim ti zbogom

Umorna zemlja pod mojim nogama jeca
Korak težak, nejačko koljeno kleca
Ko žednom kap vode meni zaborav treba
Ne žalite munje, udrite gromovi iz vedra neba

Neka zađe sunce, nek’ mjesec se ne budi
Neka zora više nikada ne zarudi
Neka tuga zaspe u svom preteškom snu
Ti budi svijetlost, ja ću ostati tama na dnu.

jin-jang.jpg
 
Muzika u brdima - Vesna Parun
I brda su rasla ...
Zarobila sam neki glas u vrtu.
Bila je trešnja. Imala sam sve.
Prvo se čuo zov a onda sve bijelo od
latica postade. I jeku možeš vidjeti:
luk svjetlosti nad očima, kao uspavanka.
Koliko koračaja do tebe, moja sudbino.
I u čekanju se neprestano mijenjamo.
Već smo bili zatvorili prozore. Kad eto
jedno proljeće zaputilo se izvoru
(i tebe oči tvoje da me vole).
I osjetih da i ja izvirem odnekud. Da tečem.
A sve je promijenjeno, i sama ljubav,
kao južni vjetar iznenada na brijegu
I eto: lovac silazi proplankom. Postadoh
isto što i on, ne mogu drukčije
a livada je široka.
I lovac. I izvor. I vjetar. I trešnja. I brdo.


62981243_2279291292320632_596301456806510592_n.jpg
 
Želim da ti prećutim

Želim da ti prećutim ružne stvari za koje znam
Želim da te poštedim od tužnih vesti i od zla

Žudim da tvoja čula miluje lira i sonet nežni
Žudim da tvoju dušu napaja ljubav i sreće plam

Ne dam da ikada spoznaš šta je patnja, tuga i bol
Ne dam ni slutnji nekoj da pomuti sjaj u oku tvom

Sanjam uz tebe da se budim i radujem zori što zri
Sanjam kroz cvetna polja da prati me osmeh tvoj

Momir Vasić
 
Negde daleko
Na ogoljenom proplanku,
Srna drhti
Životom šibana.

Svuda sivilo.
A jablanovi
Avetno nemi.

Nikada srećna
Bila nisam.

Zašto živote?
Zašto suza samo
Oko mi krasi?

Toplinu zagrljaja
Osetila nisam
Nikada.

Hoću li
Ovu mrtvu tišinu
Savladati
I razbiti je
U paramparčad?

Hoće li
Krhko telo moje
Ljubavlju
Biti osnaženo?

Ja srna,
Na ogoljenom proplanku,
Jablanove molim,
Vetrove i lahore
Da zaustave na tren
I da, muzikom njihovom,
Razgale dušu
Ove
Uplakane srne.

I da poljupce odnesu.
Tamo…
Negde daleko
Onom koji žudi!

Koji ume da voli!
Koji oblake razgoni
I suze
U kristale pretvara
Čarobnom rečju

„Ljubavi!
Ne gubi nadu,
Voljena si mila“.

Njegov glas će
Umiriti telo srnice.
I…
Više drhtati neće.

Učinite to jablanovi
Zarad Ljubavi

Slobodan Jovanović Stubički
 
Odmor

Pod prozorom se zatitrali
sunčani zraci vreli
i na lice mu seli,
kao kad majka lampu pali.

On se probudi iznenada
i hitro, lako skoči,
ali se seti: odmor je sada –
i opet sklopi oči.

Soba se opet ispuni mirom,
smrt preti svakom zvuku;
zraci otvore vrata širom
pa se tiho povuku…

Dušan Vasiljev
 
Bilo je žena kojima nikad nisam napisao stih
Korisnih lepih pa i pametnih čak
Prosto me nije imala većina od njih
Nije me možda jer nisam bio lak.
.ezgif.com-optimize (18).gif.
Pa ćuti ili reci sve sem istine gole.
Bilo je žena,..
Koje su samo bile i ništa nisu htele
Luckastih, đavoljih, i naročitih tek
Onih potrebnih, za čije sam voćke zrele ginuo, pa životu ih nudio kao lek.
Bilo je žena kojima jedno moje srce beše malo,
Pa mi po grudima drugo srce traže I onih čije je u meni kucalo pa stalo,..

Kada je čulo šta nije smelo da kaže.

..ezgif.com-optimize (19).gif..
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- – Ršum
 
Poslednja izmena:
V.Milicevic - Ostavila bih te ja

Ostavila bih te ja
konacno,
da to zavisi od mene,
ali od mene ne zavisi
nista
osim,mozda,da li ce sutra
granuti sunce
ili ce se prosuti dazd
iz mojih ociju.

Otisla bih ja,
daleko ,
u potragu
za Atlantidom
ili za Nedodjijom,
u Legiju casti
ili u hodocasnike,
kada bih bila sigurna
da te bar tamo
necu sresti.

Zaljubila bih se ja,
ponovo,
da je to u mojoj moci,
da nije svaki deo ovog tela
obelezen mojom ceznjom
za tobom
pa zapecacen sa devet pecata
koje jedino tvoje usne
mogu rastopiti.

Predala bih se ja,
drugom,
da sam te bar u snu poljubila,
da me je tvoja ruka milovala
bar jednu noc,
i znala bih,
ma gde bila,
kome pripadam sva,
od vrha do dna,
od nastanka do nestanka.

Ostavila bih te ja,
zauvek,
kada bi se oni golubovi
vec jednom odselili
sa susednog krova,
jer bi sa njima
odletela i moja dusa
koja jedino zbog tebe
na zemlji obitava.
 
U mom selu dobri ljudi,
dobri ljudi, dobre žene,
dobri momci i devojke,
svi valjani osim mene.
..1687430013152.png..

A, ja hulja i bekrija,
što se skita po birtija.
A, opet se našlo lane,
što će poći za me,..

Mnoge noći nisam spav'o
u birtiji ja sam bio
Mnoge čaše poispio,..
poispio i razbio.

...big-137977985_6299a9f826df17-61098479IMG_6844.jpg.
Mene prate tamburaši,
tamburaši i gajdaši
pa opet se našlo lane,..
što uzdiše za mee

Imao sam ja imanja,
i imanja i novaca,..
i polako sve sam spisko
i dotero sve na isto.

pa opet se našlo lane,
što će poći za mee
 

Povratak (Antun Branko Šimić)​

Ti ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj;

ne korača mjesečina oko tvoje kuće.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.

Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne ptice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.
 

Back
Top