Stihovi za moju dusu

znaš kako se ja zovem ?

Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
da mesec zađe i, skrivena tamom,
po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
da siđeš k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
i sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
a ja još čekam, - i večno bih ček'o!

O, šta je to što mene veže sada za jednu put,
za jedan oblik tela,i što mi duša zatreperi cela,
i sva nemoćna izdiše i pada,
kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem lepote tvoje,
slab, bez jednog daha, kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha,
posrćem,
klecam,
dokle me privlače, ko provalija tamna i duboka,

i dok se strasnim prelivima mrače, tvoja dva crna neumitna oka...
..M7tt.gif..Rakić
 
Poslednja izmena:
Zaljubljen u ljubav

Volio sam je..
kao travu
i kao jesenje,
k’o trstiku i kanarinca,
k’o uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prstiće nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.

Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.
Nju, u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod
šetnja paprati.

Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.

Jer se svlačila k’o zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.

Volio sam je kao ženu,
Kao dijete,
volio sam je kao mir
i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku i brzu
jegulju.

Tražiti te, ne znači živjeti,
već - slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune.

Vidjeti te ne znači umirati,
već - hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš.

Imati te, ne znači hraniti se,
već - gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore.

Izgubiti te, ne znači osiromašiti,
već - strahovati od pustoši i
naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.


Josip Pupačić
 
Lutam nekad nocu,
Na svakom uglu ulice,svetiljka.
Visoko pod krosnjama uprta u zemlju.
Svetli.
Zutom,treperavom,bolesnom svetloscu

Brojim.
Stotinu ulica,stotinu uglova,stotinu svetiljki
Stotinu zivota..

Ljubim te ispod prve,ispod pedesete ti kosu mrsim.
Ispod osamdesete gledam zelenu boju noci u tvojim ocima..
Ispod stote trazim mir u tvojim rukama..tako potreban

Ali nema te.Tebe nema..

Znam,kriva sam i nisam.
Ja sam boginja svojerucnog pakla..
U kome slazem put od zutih cigli.

Trazeci hrabrost
Da tvoji pokreti postanu moji
Da moja zelja bude tvoja zelja
Da tvoj dodir postane moj

Da me imas..da te imam
Bez pravila,bez razmisljanja.
Da ti dam sve sto do sada nisam.
( n.a.)
 
Tvoj sam

Ako zelis ljubavnika,
Ucinicu sve da me pitas da to budem Ja.
I ako zelis neku drugu vrstu ljubavi
Nosicu masku za tebe

Ako ti treba partner
Uhvati moju ruku
Ili,ako zelis da me udaris u gnevu

Evo me
Tvoj sam…

I ako ti se prispava na trenutak
Na putu
Ja cu da te vodim

I ako zelis da radis sama,na ulici
Ja cu da se sklonim

Ako zelis oca za svoje dete
Ili bi samo da se sa mnom setas
Po pesku

Tvoj sam….

Leonard Koen

 
Sve će to jednom proći
a možda proći i neće
u moru nesrećnih ljubavi
možda smo izuzeće
možda smo nožem sudbine
urezani na nekoj ivi
koju voda ne plavi

koju starost ne krivi...
1687959577057.png
Miladin Marko Berič
 
Povescu te tamo gde vodim sve svoje snove
Kada me ceznje lome i dusom uzdasi zaplove
Tamo gde vreme stoji i samo vetrovi strasti huje
Gde miris palmi more donosi i zalazak sunca se cuje

Povescu te na zvezdu najsjaniju u nama
Kada u njenoj svetlosti nestane trag za nama
Tamo gde se nemiri hrane rosom uzdrhtalih tela
Gde su cula strascu opijena u igrama leptira bela

Povescu te kada mi osetis dusu u svojoj dusi
Kada se i posljedni oblak koji nas razdvaja... srusi

(nepoznat autor)
 
za tebe
ici cu do epicentra sebe

otvoriti sve puteve do neba
ponistiti sve tuge ako treba

iz jednistvene zelje da dodjem do tebe
do istine svoje..

ja znacu kad ka tebi poci
upaliti sunce sred tvoje najdublje noci

voleti te beskrajno i ludo
bez rezervi i bez razuma

samo dusom boemskom svojom
svojom biti

tebi u susret svetla paliti
i zeljna ljubavi i istine

nasmejana,vesela i srecna
tebi

hrliti ..hrliti
(nepoznat autor)
 
Nikada necu biti vise svoja,
nego sto sam u tim pismima.
Ona su moje karte ,staze rodjenja
I ona su sve ono sto ja znam
da je Istina.Ipak..

Ono sto je bitno, nije ono
sto je napisano na listu papira,
ono sto je bitno, je ono
sto je napisano u srcu.

Stoga spali pisma
I polozi njihov pepeo na sneg
Na rubu reke
kada dodje prolece i sneg se topi
I reka raste...

Vrati se na obale reke
I ponovo procitaj moja pisma,
zatvorenih ociju
Neka se reci i slike
preliju preko tvog tela kao valovi

Ponovo procitaj pisma,
sa rukom preko usiju
Slusaj pesme Raja
List, posle lista, posle lista
Leti pticjim stazama
Leti
(n.a.)
 
"Reč" - Jovica Letić

Ako Ti kažem
samo toliko, da volim Te
strah me
da time
baš ništa neću reći.

Kažem li Ti
samo toliko, da želim Te
bojim se
da će mi
na siromaštvu rečenog
zameriti srce.

Gospode,
prospi s neba
jednu veliku svetu Reč

ljudima još nepoznatu,
razastri je
svuda oko Nje,
samo tako
ja mogu joj reći sve.
 
Biti osjećajna osoba znači opažati ton glasa
udaljen na telefonskom pozivu,
Priznavanje anksioznosti, straha
i tuga na licima drugih.
Osjetljiv znači obratiti pažnju na sve.
a pod "sve" stvarno mislim bilo šta: cvijet poražen vjetrom,
usamljeni pas, druge boje neba,
osjećajniji osmijeh, šarena riječ
usred toliko anonimnih riječi.
Biti osjetljiv znači živjeti deset,
sto hiljada života svaki dan.
(S. Kaskani

69lscluw.jpg
 
Istrgnuli su mi korijenje
izvadili ih iz zemlje
u kojoj sam stvorena
pa me premjestili u tegle
i vaze i kojekakve posude
u kojima svaki korijen
samog sebe guši
opliće se oko svoje osi
ili slijepo pipkajući
nije li mu blizu zemlja u kojoj bi se ukotvio
pruža čvoraste udove
kroz one rupe u dnu
koje služe da višak vode oteče
kao da se ne može istruliti
ako suze puštaš da ih nitko ne vidi

Biljana Gabrić
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
Kada te nema, ja jednostavno cekam
i gledam u trag nade sto klizi medju
mojim prstima. Tu sam, cista uma,
svesna svega,jednostavno cekam da
me hod daljine ne odvede jos dalje.

Kada te nema, treba mi dan, pomalo
sanjiv i neispavan, treba mi kraj ovog
ocaja, da ne moram silom osmeh pustiti.
Jer ako prestanem…kada te nema, zagrlice
me tuga a ja molim da vreme izbrise bol
(nepoznat auitor)
 
Zeljan sam tvojih usana i nijansi tvojih reci, koje sa njih klize...

Zeljan sam osmeha koji me osvaja iz tvojih ociju sjajnih...

Zeljan tvoje topline, upijam je i duboko u sebi krijem sebicno, jer ona je moj Blagoslov...

Zeljan sam tvojih dodira neznih...

Zeljan sam svega sto ti jesi, a ja se trudim da postanem, svetlosti mojih snova...

Zeljan, da te nosim u srcu, kao dragoceni biser, a da tvoja ljubav uvek bude moje najveće bogatstvo...

Zeljan ti dolazim, pun zudnje i strepnje, trazeci tebe u svakom trenutku nadanja svog...

Zeljo moja, cuvaru srece i blagosti, zauvek cu te biti zeljan, jer samo sa tobom i tvojom ljubavlju, mogu da umirim sve svoje nemire...
 
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Duško Trifunović
 
Ne zaboravi onu
što nije te srela;
Možda te sretne
jednom posle smrti.

Ne zaboravi nikad
onu što možda
čekaše na te
celi svoj život.

Ne zaborovi onu
za kojom čezneš;
ne zaboravi nju
zbog te koju voliš.

Ne zaboravi onu
jer samo je ona
Ona koju voliš,
u onoj koju voliš.

Gunnar Reiss Andersen - SRCIMA
 
Nema više ni sreće ni hrane
Sve što valja hoće da zabrane
Narod živi na vodi i travi
Prave pitu od... čeg se ne pravi
Nit nas srećnim čini kao prije
Ono brate što ti dušu grije
Pre Šarava telca kad oteli
Gruševinu kao med smo jeli
A Mrkoša dvanaest oprasi
Jedno crkvi i to pop naglasi
I pod kočkom po dvadeset jaja
Izlegu se nema sreći kraja
Pa kad ovca oblizni se neka
Tad milina obuzme čoveka
Kad Brezulja mleka više spusti
Sa pjesmom je odlazili musti
Sir i kajmak iz tog se iscedi
Plus sirutka kao dukat vredi
A zimina sto pedeset kila
To je brajo grdosija bila
Iskoristiš kožu, mast i kosti
Švarglu jeli uz rakiju gosti
Sva se creva operu ko krpa
Kobasica u njih da se trpa
Varenike dva litra se popi
Oranija čvarke dok istopi
Bilo svega u zemlji seljaka
Sad u gradu žive od biljaka
Jede zelje a blitvu kolega
Ma ni prdnut nema poraj čega
Još malo će hrana bit u spreju
Od dva čvarka dobi dijareju
Ma izem ti više život ovi
Ja ću brate živit ko đedovi
Neću moda da mi život brče
Da mi creva bezglutenski krče
Hoću pržim šest jaja na masti
Kolenicu s kupus kiselkasti
I slaninu onu sa dva reda
Uz rakiju to viđo od đeda
Da posolim sir, kajmak na miru
Pa ih zburlam skupa u tanjiru
Posle slanog da jedem pred svima
Po tepsije štrudle s orasima
Pa kad stomak zabrekne do klupe
Da popustim jedno dvije rupe
I onda se na sećiju svalim
Pa na ženu uprem i navalim
To je život kad ti kažem prika
Ko ne može taj neka se slika
Savo Cvijetinovic
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
Tražim jedan novi svet,
stvarnost mojih želja svih,
gde da nađem njegov tragi put?

Tražim jedan novi dan,
novi prostor za sve nas,
ali neću moći samto znam.

Sve ostaje san,stih,
nemirni zov,
a pesma ide dalje
kao vreme ispred nas.

Dani lete kao tren,
godine su negde tu,
slutim samo njihov tragi put.

 

Back
Top