Stihovi za moju dusu

Ima jedan Srbenda
S reketom u ruci
Ne mogu mu ništa
Protivnik, ni suci

Kidali ga Ameri
Britanci ko vuci
Sve ih Srbin porazi
S reketom u ruci

Tražili mu sitnice
Dlaku u jajetu
Sve činiše da ne bude
Najbolji na svetu

A ne znaju kenguri
Ni anglosaksonci
Da su Srbi u inatu
Svetski maratonci

Ne voli ga politika
Al ga ljudi vole
Najbolji na svetu
Naš Đoković Nole

Savo Cvijetinovic
 
Priča - Milos Crnjanski

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
 
Tišinom zajedno da dišemo

Kroz kožu moju te čujem kako tiho u meni govoriš,
i dok Sunce i senke na licu mi ćute,
dugo tako razgovaramo Bože
-ja, sa teškim uzdasima života mog
-ti, sa dahom tvojim kojim me uporno hrabriš
tišinom zajedno da dišemo.

Plamičak svećice treperi kroz ćutnju,
a ti mi govoriš o svemu zato što nikada odgovora nemah
i sa glasom što kao trnci niču mi kožni spokojno,
lavirinte duše mi čitaš sa ruba pukotina starih,
krv u utihnulim kapilarima mi čuješ što mi jutra pozivaju
kada mirno se budim kao prozračni pehar
u kojem reč tvoja me sneva uvek kada postajem svesna
da mi tišina polako suzi iz očiju i
sve mi senke od mene oslobađa.

Radmila Stanković
 
Kazna

Sedi mama i razmišlja, kako da me kazni
razbio sam slučajno, dno na njenoj vazni.

Šta god kažem ne vredi, pravdanje ne pali,
eto tako desi se, još sam jako mali.

Samo što to slučajno, stalno se dešava,
niko više na miru, ne može da spava.

Smeta im crtani, smeta im galama,
il se ljuti seka, ił me grdi mama.

Al kad bolje pogledam, stavrno nemam sreće,
šta god uzmem u ruke pretvorim u smeće.

Il se razbije ili se pokvari,
ne znam zašto kupuju, te lomljive stvari.

Ostavi, ne diraj, ti mali trapavi,
bolje uzmi loptu, igraj se na travi.

I svaki dan tako, nije meni lako,
čak i da me ne biju, ja bi sam zaplako.

Milenko Radovanović
 

PREVIŠE​

Neprospavanih noći
Alkohola
Mamurluka
Kafe
Previše ničega
Previše svega.

Tumaramo po praznom gradu
Tražimo razloge
Da preživimo subotu uveče
Noć je nekad bila mlada
Sad je osedela negde posle ponoći
Čeka trenutak da je isključe
sa aparata.

Mi kažemo da smo mladi
Ali nema ništa
osim dosade i umornih koraka
Zaglibili smo u hladnoći
I ne mrdamo
Čekamo ponedeljak
Da kolotečina lupi šamar
I zadrži nas u zagrljaju.

Previše neprospavanih noći
Previše ničega
Previše svega.

dC1P42C.jpg


Stefan Kirilov
 
Znam neću moći još dugo da zaspim
Beskrajno duge, proklete noći
Kako su pogrešni dani bez tebe
Tu mi ni piće ne može pomoći

Nisi valjda luda da se stidiš
Što si me prognala istočno od raja
Bar se nasmeši kada me vidiš
o-sta-ni djubre do kraja !!!

(Riblja corba ostani djubre do kraja)
 
Prisutnost praznine

Zatvoren u formi punoj kostiju i mesa
ponavljam sebi da sam živ, da me još ima
I samo vrisnem, trgnem se od običnosti
da osjetim sebe u praznini prisutnosti
Likovi se spajaju u sliku jednog vremena
kao kolaž nestvarnih ljubavi i očekivanja
Tada sam volio svoje snove
nisam znao da je spavanje mala priprema za umiranje
Želje su dobile novu formu i značenje
čuvam ih u novčaniku, zajedno sa slikom voljene
Tuga od jučer jeste vesela uspomena od danas
prestaje da traži pozornost, postaje inventar za radoznale
,,,živjeti život do zadnjeg daha
,,,slušati svoje nemosti
,,,osetiti sebe kao dio vječnosti
 
Činilo se da je to život kakav smo hteli.
Divlje jagode sa šlagom ujutro.
Sunčev sjaj u svakoj sobi.
Nas dvoje šetamo pored mora goli.

Nekih večeri, ipak, zaticali smo se
Nesigurni u to što sledi.
Kao tragični glumci zapaljenog teatra,
S pticama što kruže oko naše glave,
Tamni borovi čudesno mirni,
Svaki kamen na koji smo stali krvario je sutonom.

Ponovo smo na svojoj terasi pijuckali vino.
Zašto uvek taj nagoveštaj nesrećnog kraja?
Oblaci sa skoro ljudskim obličjem
Kupe se na horizontu, ali ostalo divno
S vazduhom tako blagim i neuzburkanim morem.

Noć iznenada nad nama, noć bezzvezdana.
Ti pališ sveću, nosiš je gola
U našu sobu i gasiš brzo.
Tamni borovi i trave čudesno mirni.

Charles Simić, „Kupljenje oblaka“
 
U doba kada traju veljače
Sinoć je plakalo jedno mače
Jutros se budi tuge pun
Zašto su veljače što nije jun
Svu noć mu oči lile suze
Noćas mu radost mačka uze
O zašto ne padne pljusak kiše
Da mi iz očiju suze zbriše
Juče pun sreće i života
A sinoć snužden baš grehota
Kaže na koncu svih konaca
U srce kandže zabi mu maca
Sad nit šta jede niti pije
Niti je onaj što beše prije
Nežna i ljupka s licem Venere
Al kandžom srce dere li dere
A on sirota ni da mjaukne
Od silne tuge samo da pukne
Strpa ga s drugima u isti koš
A on uopšte nije loš
Mačor je voli i baš mu znači
Nju on nit zanima niti privlači
On sinoć slepo gleda u mačku
Dok ona na sve stavlja tačku
Šiba ga život al mora dalje
To je ta druga strana medalje
I dalje on gaji nade tračak
Jer je u srcu baš dobar mačak
Proklinje sudbu, kune veljače
Što nije rođen ko srećno mače
Savo Cvijetinovic
 
Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović
1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...
2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
 
Cesaric, Dobrisa
U SVJETLOSTI
Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekivo spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj njezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.

Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: neces doc.
I rekoh: ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekas oci.
A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.

Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.
Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svijet;
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.

Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
Opis fotografije nije dostupan.




1


Dijeli
 
Noc me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje
covek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtacem snova.
I mada mi davno rece sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet … izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I vec sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni
culni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O recni brzak.
R.D.
 
Zvijezde u visini
Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo trazi, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brizljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.
Cutanje kaze: u tudjemu svijetu
ja sanjam jos o cvijetu i sonetu
i o pitaru povrh trosne grede
i o ljepoti nase svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.
Tin Ujevic
 
Divno je, ljubavi, znati da si ovde u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali telo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.

Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota
kao da je pecat sene obelezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
Pablo Neruda
 
Od originalnih Đurinih stihova (iz pesme "Ljubav"):
,...
Jesi li čula, dušo,
Da ponoć uzdiše,
Kad joj na crnim grudma
Zvezdu raniše?

Jesi li vid'la, sunce,
Gde slavuj umire,
Kada mu vihor belu
Ružu razdire?

Onda ćeš znati, čedo,
Verovat', raju moj,
Kako je srcu mome,

Duši ranjenoj!...
....

nastalo je nekoliko verzija,.. meni je ova legla na dušu:

Da li si videla dušoo, kad slavij umire?
..kada mu ledena zima dušicu razdiree..​
.Tako je i meni dušo, tako je :heart: mom..​
..tako je srdašcu mome, dušici ranjenoj.​
..................................................
. I kada umrem dušo, i kad me sa'rane..​
..kao kap prolećne rose, kad mene nestane .​
..ostaće moja ljubav, veruj.mi ostati,...​
..sve dok je sveta i veka, ljubav će trajati..​
 
ПЕСМА ЖЕНИ

Ти си мој тренутак, и мој сен, и сјајна
Моја реч у шуму; мој корак, и блудња;
Само си лепота колико си тајна;
И само истина колико си жудња.

Остај недостижна, нема и далека –
Јер је сан о срећи виши него срећа.
Буди бесповратна, као младост; нека
Твоја сен и ехо буду све што сећа.

Срце има повест у сузи што лева;
У великом болу љубав своју мету;
Истина је само што душа проснева;
Пољубац је сусрет највећи на свету.

Од мог привиђења ти си цела ткана,
Твој је плашт сунчани од мог сна испреден;
Ти беше мисао моја очарана;
Символ свих таштина поразан и леден,

А ти не постојиш нит си постојала;
Рођена у мојој тишини и чами,
На сунцу мог срца ти си само сјала:
Јер све што љубимо створили смо сами.
Јован Дучић
 

MAGLA​




Dolazi spolja miris ugljena,
zvuci sirena odjekuju praznim ulicama,
Sunce jutros neće zasjati,
magla miriše na prošlost.
Dok poluotvorenih očiju
tapkam po stolu tražeći cigare
taj čudan miris me podsjeti na nju.
Čujem kroz prozor kako se djeca smiju
dok čekaju školski autobus,
da li ljudi ikad više budu tako sretni?
Sinoć nisam mislio o njoj.
Ni cijelu prošlu godinu,
ali uvijek mi se nekako provuče kroz san.
Samo se osmjehne i nestane,
i ostajem sam,
čekam,
možda danas dođe.
Opet ne volim zimu,
ne volim miris zraka koji me podsjeti
na miris njene kose dok u maglovite
novembarske noći dolazi k’ meni.
Evo kažu i sutra će biti oblačno i maglovito.

fall-fog-girl-umbrella-Favim.com-164817.jpg



Bojan Ždrale
 
Stihovi za moju DUSU,
da joj smanje tugu,
da joj snage vise daju,
da je smehom i radoscu ispunjavaju.

Neka reci kao sunce,
obasjaju tamu noci,
neka srce zaljubljeno, ponovno zakuca,
snazno, hrabro, kada cu joj sa ljubavlju doci.

Stihovi za moju DUSU,
pruzite joj mir i srecu, pesmom joj zagrlite tugu, tako da joj
vecna ljubav donese moju utehu.
 
  • Voli
Reactions: Tea
Voli me na Božić

Ako me voliš,
dođi, dođi i budi mi sena,
brini o meni,
ljubeći me strasno,
ugrej mi srce,
pomutivši nam razum.

Dozvoli da nam ljubav cveta,
da lebdimo kao galebovi,
u san i na javi,
ozareni ljubavlju,
uz pozdrav
Božiću

Nadica Ilić
 

Back
Top