Stihovi za moju dusu

Dvadeset ljubavnih pjesama

8


Ko bijela pčela opita medom, zujiš u mojoj duši
i zavijaš u laganim spiralama dima.

Ja sam očajnik, riječ sam bez odjeka,
onaj što sve je izgubio i što je imao sve.

Posljednji vezu, u tebi škripi moja posljednja čežnja.
Ti si posljednja ruža moga pustog polja.

O šutljivko moja!

Sklopi duboke oči, tamo se noć trza.
Ah, razodijeni tijelo drhtava kipa.

Imaš duboke oči u kojima noć širi
svoje cvjetne ruke i ružične skute.

Grudi ti naliče na dva bijela puža.
Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.

O šutljivko moja!

Evo samoće u kojoj nisi prisutna.
Kiši. Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo, lišće se tuži na stablo.

Pčelo bijela, odsutna, još zujiš u mojoj duši.
Oživljuješ u vremenu, šutljiva i krotka.

O šutljivko moja!

P.Neruda
 
Gradinar - Rabindranat Tagore

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.
 
Dodir

Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.

I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta –

Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –

Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.

D. Maksimović
 
KAKO TE VOLIM

Eto, kako te volim: kao ptice
koje kreću na put preko oceana
ne računajući na vrijeme i daljinu
ni koliko im snage treba
za premostiti pučinu,
ne hajući za kiše, oluje i bijes vjetrova
ni gdje će spavati, ni što će jesti
niti hoće li žive dočekati zoru

eto, zašto te volim: u meni jer budiš
ono neizrecivo, i jače od života
što i njih goni da se k nebu vinu
više od svega žudeći tek toplinu

bez pameti, bez računa, bez pokrića
kao jedna, krene ih cijela četa -
samo rašire krila i polete u prazninu
zanosno, kao i ja u tvoje oči
tek gluhu plavet gledajući

i lete tako, vjerujući
da će stići
sve do na kraj
svijeta

Vinko Kalinić
 
Lađarska serenada

Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.
Ipak, kad već držim žezlo čudesno
zavar’o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren’o malko udesno
starim drumom kamenim.
Pa da kroz moj salaš lađe prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti.
Pa da me u sluzbu sam car pri’vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon kreneš pokazivati
nemaš čime brukati.
Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel’te, gospon-matroz, može l’ ovaj šlep
pod vaš oraj pristati.
Malen je sobičak srce bekrije
jednu jedinu moze primiti
al’ bez brige, sve da santa nebo prekrije
imaš di prezimiti.
Sad utuli fenjer, sakri šibicu
mesečev ću prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj želju ispunim.

Đorđe Balašević
 
  • Pjesma nad pjesmama
  • /
  • Poglavlje 1
11

PROSLOV: ČEŽNJA ZA ZARUČNIKOM​

Salomonova
Pjesma nad pjesmama
2

Zaručnica​

Poljubi me poljupcem usta svojih,
ljubav je tvoja slađa od vina.
3 Miris najboljih mirodija,
ulje razlito ime je tvoje,
zato te ljube djevojke.
4 Povuci me za sobom, bježimo!
Kralj me uveo u odaje svoje.

Zbor djevojaka​

Igrat ćemo se i radovati zbog tebe,
slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino.
Pravo je da te ljube.
5

PJESMA PRVA: PRVI SUSRET​

Zaručnica​

Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske,
kao šatori kedarski,
kao zavjese Salomonove.
6 Ne gledajte što sam garava,
to me sunce opalilo.
Sinovi majke moje rasrdili se na mene,
postavili me da čuvam vinograde;
a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.

7 Reci mi, ti koga ljubi duša moja,
gdje paseš,
gdje se u podne odmaraš,
da ne lutam, tražeći te,
oko stada tvojih drugova.
8

Zbor djevojaka​

Ako ne znaš, o najljepša među ženama,
izađi i slijedi tragove stada
i pasi kozliće svoje
oko pastirskih koliba.
9

Zaručnik​

Usporedio bih te s konjima
pod kolima faraonovim,
o prijateljice moja.
10 Lijepi su obrazi tvoji
među naušnicama,
vrat tvoj pod ogrlicama.
11 Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice
s privjescima srebrnim.
12

Dijalog zaručnice i zaručnika​

– Dok se kralj odmara
na svojim dušecima,
(tada) nard moj miriše.
13 Dragi mi je moj stručak smirne
što mi među grudima počiva.
14 Dragi mi je moj grozd ciprov
u vinogradima engedskim.

15 – Gle, kako si lijepa, prijateljice moja,
gle, kako si lijepa,
imaš oči kao golubica.

16 – Gle, kako si lijep, dragi moj,
gle, kako si mio.
Zelenilo je postelja naša.

17 – Grede kuća naših cedri su,
a natkrovlje čempresi.
itd
 

Ruke tvoje i moje​

Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.

Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.

Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti

Daha

Pogleda

Poljubaca

I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.

Mak Dizdar
 
Sentimentalna pesma

Po mesecu ti saljem uzdah jedan,
Po tom u ceznji bratu. Nek ti rece,
U tuzni cas kad zimsko pada vece.
Da sam ko Azra, bled, veran i predan.

I sta bi on, taj mesec, kome poju
Od Indije do vecitoga Rima
Ceznjivu svetlost i sanjivu boju
Svi pesnici na jezicima svima,

Kad ne bi tako u gluhoj samoci
Tesio srca sto se ceznjom guse
I ljupkim sjajem kroz beskrajne noci
Vezivao sve rastavljene duse!

I sad, kad sine ta starinska Luna
I setne zrake prospe mojom sobom,
Ja cudno prenem i, ko da si tuna,
Sva dusa moja zamirise tobom...

Milan Rakić
 
Ponovni susret

Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekada u mojoj ležala
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju
s mojih usana na tvoje prelila
i da je tvoja kosa plava
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila
i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja
a časovi sreće ostaju
njihov je sjaj u nama.

Herman Hese
 
Govor ljubavi

Najdraža moja, progovaram osmjehom.
Izgovaram ljubav na usnama.
Govorim ljubavno, voljena.
Šapućem te ljubavnim govorom.
Ljubavnim šapatom.
To je govor ljubavi, mila.
Grlim te mislima.
To je govor moje ljubavi.
Izgovaram moju ljubav.
Upućujem je k tebi, ljubljena.
Osjećaš li miris tih riječi?
To moja ljubav govori.
Čuješ li kako srcem šapućem?
To te u ljubavi govorim.
Ljubav je najdraža kad šapuće.
Kada polako i tiho govori,
kad u očima nježno sja.
Osjećaš li kako drhti na tvojim usnama?
Osjećaš li ljubavni osmjeh u svom pogledu?
To ti moja ljubav govori, najdraža.

Zal Kopp
 
POĐI

Podji kud bilo
put neba,
put mora,
na lednik
ili siđi u ravnice.
Traži šta bilo
rad
lepotu
ljubav!
Učini to sa dušom
punom snova
i svetlosti
sa dušom
punom dobrote i snage
za praštanje.
Ako se već desi da
padneš
ustani!
iznova kreni
iznova počni,
uporno,
mirno,
kao što to rade deca na
plaži
gradeći od školjki
morskih i šljunka
brodove
koje prva plima zbriše
a deca novu lađu,dvorac
novi
naprave opet već sledećeg jutra.
Pođi,
uprkos svemu!
Samo,
okončaj započeto delo!
Voli
i stvaraj!
Kuj!
Prekuj zemlju,
nebo i more!
Ali okončaj započeto
delo.
I delo tvoje
nek lepotom zrači!

Sesil Šabo
 
Najviše pitanje

Zašto pitam gdje si,
ako nisam slijep,
ako ti nisi odsutna?
Ako te vidim
gdje ideš i dolaziš,
tebe, tvoje tijelo vitko
koje nestaje u glasu
kao plamen u dimu,
u zraku, neopipljiv.

I pitam te, da,
i pitam te od čega si,
čija si;
a ti širiš ruke
i pokazuješ mi
svoju vitku pojavu
i kažeš da si moja.
A ja uvijek pitam.

Pedro Salinas
 
Priča - Milos Crnjanski

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
 
Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomij mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni, sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

Rajner Marija Rilke
 
ne samo da sam imo:
ma
bili ja i poverenje
na jebisimater..
malo se sirio ja
malo se rastezalo ono..
igrali se mi u pesku
po celi dan:
ono kao:
pravili ogledalca
do u crevca..
kad
dunu
neki dan
vetar il sta, sta?
nanese ti neka sranja
glupost tako, tako
al zabluda bese duplo veca..
narogusili se poverenje i ja
narogusila se zabluda
narogusila se ti
pogledamo mi, kad ono
ooooooVVVOOOLLLiiikOOOO sranje..
e
kuda, kuda?
zamalo pobedi sranje
al evo mu q
jaci sam
i od sranja
i od vetra
i od ogledala
i od peska
i od tvoje gluposti – poverenje
fixer
 
Autoportret

Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i samnom se skladiti,
a to je nemoguće,
jer niko ne zna ko sam ja
i, pravimo se, ni ja sam.

No nije me sram:
ja znam svoju cijenu,
čvrstu ko granitnu stijenu,
znam da sam jedini i sam
ondje gdje me niko neće stići,
ni zmaj...

Autoportret: najprije treba imati crte
ustaljene i škrte
i stav za vječnost i pozu za vrijeme;
a ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni razapinju na svoje dileme....

Veliki dio našeg portreta
jest naš stan i odijelo--
i njegovano tijelo
u kočiji velikog svijeta....
Mene zasipa bijeli prah cigareta
po kaputu,
a ja sam vječno tragana silueta
na putu.
Vukući noge bez galoša
preko blata i gliba
kao ranjene noške ptica -
dok mi dim izgriza oči
u zakutnim kafanicama
gdje se rijetko predstavi
sablasno sunašce.

Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost
i javni nerazum i bekrijanje -
i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.

Tin Ujević
 
Okruzena lazima

Pozelim da ne postojim.
da se pretvorim
u secanje ili zaborav.

Da ostanem u proslosti.
trpim i cutim,
a java boli.

Samu sebe kradem
iz tvoje stvarnosti.

Samu sebe cuvam
za neku svoju vecnost.

U sebi pronalazim
dovoljno snage
da sebe zadrzim nepromenjenu,
da sebe od tebe sacuvam.

Uspevam da tvoj lik
iz srca izbrisem,
da te pretvorim u prolaznost
da te ostavim proslosti.

Jaca sam od tebe,
jer smeh je moje jedino oruzje.

Ne mozes mi nista,
jer ja dobijam
i onda kada se tebi
cini da gubim.
(nepoznat autor)
 
DIVNO JE ZNATI

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplićem svoje brige
kao mreže zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeći me uzalud, dopunjujući moja san
kao biljka što se udvostručuje u sjeni.

Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noći,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nešto ostaje i vodi nad svjetlu života
kao da je pečat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovite stvorenja

Pablo Neruda
 

Back
Top