Stihovi za moju dusu

KLJUČ

Postojao ključ i odjednom ga nema.
Kako ćemo u kuću?
Možda će neko naći izgubljeni ključ,
razgledaće ga – ali šta s njim?
Ide i bacaka ga u ruci
kao polomljeni komadić gvožđa.
S ljubavlju, koju gajim prema tebi,
kada bi se isto dogodilo,
ne samo nama: već celom svetu
ta ljubav bi propala.
Tuđom podignutom rukom
nikakvu kuću otvoriti neće,
biće forma i ništa više,
i neka se rđa na nju ljuti.


Vislava Šimborska
 
14102542_748714778601738_8365611058748558917_n.jpg
 
Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo važno tako kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći.
S nebom pločnici već su se u život kladili da si tu negdje.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

Izet Sarajlić
 
Pesma za nas dvoje

Znam, mora biti da je tako:
Nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene i sreće moje.

Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka,
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja, u krčmu svratio gorak,
a ona ne znajući - prošla.

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj - podjednakoj,
A za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.

Miroslav Mika Antić​
 
Tiho


Nestajem tako u ovo veče
kada se nebo u moru budi,
postajem i ja sama talas,
obalu daleku koji rubi.

Sedim na steni – ćutim i gledam
kako belina oblak sivi.
jedinom srcu zapovedam
da smelo, gordo do kraja živi,

da bude čovek, da ne vređa
ranu duboku koja već boli,
da tiho, tiho okrene leđa
onome koji ne zna da voli.

Mira Alečković
 
" Sudba je njena da samuje i da voli.
Da živi za svoje snove.
Da bude jaka i kada život najjače zaboli.
Puna vrlina i sa par po nju samo štetnih mana.
Kada je upoznate,
videćete da je ona pravi anđeo
naspram svih onih umišljenih dama.
U njenim očima oseti se duše toplota.
Zbog svoje dobrote i verovanja drugima,
ispaštala je dobar deo svoga života.
Nema dana, a da ne sanja budna.
I nije ni čudo što za nju u ovom iskvarenom i izveštačenom svetu
kažu da je luda i da je čudna.
Verovatno niko od nje ne ume lepše da sneva i da mašta.
Naučila je ona puno toga u životu.
Savladala je i najteži ispit ljudskosti.
Onaj, da i kada boli nepravda, ljudski je da se prašta.
I tako.
Ona kroz život uvek srcem ide.
Osmeh pokazuje svima, al' kad plače,
ne da da njene suze drugi vide.
Slabosti i snago, žena ti je ime ... Igor Čobanović
 
Poslednja izmena:
Duša

Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo:
Izgubljena sreća još je uvek sreća!
I taj jad u duši što te na nju seća,
to je jedan njezin zaostali deo.

Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko:
Sreća nikad ne mre, ni onda kad nime.
Taj eho kog jedva čuješ iz daljine,
to još ona zbori u tebi duboko-

U samotne noći, kad žalosno šume
reke pune zvezda, gore pune sena...
Do sluha ta pesma ne dopire njena,
no duša je sluti, čuje i razume...

Jovan Dučić
 
Ja sam vaš san
Nesanica III

U ogromnom gradu noć je - teška
iz sanjiva doma idem bez - smeška
i ljudi misle: žena ili ćerka
a ja samo pamtim: noć je teška.

Julski vetri mi metu put
i negde muzike u oknu - prut.
Do zore vetar postaće - žut
kroz tanke zidove grud u - grud.

Eno crne topole u oknu - blesak
i zvon s tvrđave, u ruci - cvet
i korak za tobom što nije - klet
i ta senka moja, a mene - nije.

Svetiljke kao zlatan đerdan
noćnog listića ukus - slan,
skinite sa sebe što nosi dan
shvatite, ljudi, ja sam vaš - san.


Marina Cvetajeva
 

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.

Ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojis
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim ocima
stisaju bitke
i sve postane zaborav.
I kad ti vjerujem,
onda znam da ono sto smo zivjeli
jedino ljubav moze znaciti...


Ž. Krznarić
 
Kofer ljubavi


Pomoći ću ti oko tog teškog kofera večnosti,
Koji, već sa mukom, godinama vučeš...
Kao zrno peska malen,
Čitav tvoj svet u njemu leži...
Kofer koji je već pretesan
Za nove odgovore na stara pitanja...
Zato ćemo, ćutke,
Razmeniti sve reči,
Zamotane u svilenu vrećicu duše...
U džepu, sa leve strane grudi,
Nosićemo smotuljak tajni,
Ti moj, ja tvoj,
U kojem se kriju svi odgovori naših Svemira..
Tako sam ponosna na tebe!
Vekovima lutaš sam sa tolikim teretom,
A uspeo si da savladaš veštinu opstanka i
Otkriješ umetnost letenja...
Sad imaš mene...
Skupiću sve tvoje prosute, bezbrižne dane,
U flašu Spokoja,
Da iz nje piješ kad ti duša bude žedna...
Sve oblake,
koje si godinama ređao da sakriješ svoje nebo,
ću da oteram,
da dodjem do zvezda i probudim želje,
koje ušuškano spavaju na njima...
Smeštena u tvojim mislima,
Stvaraću trenutak u kom
Zajedno spoznajemo suštinu pripadanja...
Sad ni kofer više nije težak,
Kad su moje i tvoje Juče
Zajedno spakovani na putu za Sutra...

Marija Ruvidić
 
2edmu68.jpg

Ljubavi moje krvi, smrti živa, nema, zalud očekujem reč pisanu tvoju i mislim s cvetom koji gubi boju, kad živim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stena, mira puna, ne poznaje senu nit se od nje krije. Srcu unutrašnjost od upotrebe nije onaj med smrznuti što ga toči luna. No ja to potrpeh. Razdreh vene za te, a tigar i golub u tvojem struku od bola ujeda i ljiljana pate. Stog rečima ispuni moju ludu muku, ili me pusti da živim u tišini, u noći moje duše večnoj pomrčini.- Federiko Garsija Lorka
 
Umesto molitve rekla si "O tom cu misliti sutra..."
Sa šminkom od gara, ko Skarlet O'Hara... Tvoj preslikan lik.​
..
I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra...
Nekad tišina zna prepasti džina, kad ispusti krik...
Još jednu noc si izgurala sama... Chehov je zaspao blaženim snom
...
Ni ne zna da je orgijala tama... Pod prozorom...
Vetar je vežbao violonèelo.. Chežnjive skale u nedogled...
Zora ti brižljivo pipnula chelo... Negde u tebi je goreo led...
D.B.
 

Back
Top