Stihovi za moju dusu

Skandal u katedrali - Žak Prever

Gonjena od čuvarke stolica
u katedrali
jedna noga stolice je pobegla
da proživi svoj život
izvan tih hladnih zidova
Jedan vernik rasejan pobožnošću
sede na stolicu sa tri noge
i sruši se
Na kraju mise podižu ga
naprsle lobanje
i slomljenog sedala
Iz sedala stare stolice
prosipaju se
hiljade bakarnih novčića
i kotrljaju po kamenim pločama
katedrale

Nezamisliv skandal!
 
Feniks
Lice u znoju, srce mi bije,
kolena drhte.. Stvarno sam znao
ginuti kao što niko nije,
poslednjom snagom dok nisam pao.

Viteški, gordo, dizo se s poda,
grabio napred metar po metar,
gradio sve što odnese voda,
dizao što bi srušio vetar.

Uporno, telom, protiv oluje,
držao sunce da sporo zađe...
Rušio brane, menjao struje,
splavom ka pramcu gusarske lađe.

I kad god su mislili da me
prekrio talas, raznela neman
ponovo ja bih iz morske tame
niko ko Feniks za bitku spreman.
Nedeljko Popadić
 


Dušu božjega stvora
radost večna napaja,
tajnom silom vrenja
ona zagreva pehar života;
travku je izmamila na svetlost.

aaa.jpg


Na blagim grudima prirode
sve što diše, radošću se napaja;
sve stvorove, sve narode
ona za sobom vuče;
nama je dala prijatelje u nesreći,
Grožđani sok, vence harita;
insektima sladostrašće...​

aa.jpg

 
PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA


Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.


Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.


Enes Kišević
 
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire
onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta...

Živi danas.
Riskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda
 
Tajanstvena

U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako ljubav obmanuti ume,
ako i žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.

Ti i ja smo se zakleli,
i žudnja se s ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!

Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
Ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.

Herman Hese
 
Daljine

Daljina ništa nije
ona uzalud mami
ako na kraju puta
opet živimo sami.

Vekovi ništa nisu
samo slojevi praha
ako je ljubavi bilo
uvek manje od straha.

Daljine ništa nisu
do znatiželje puke
jer sve što je moje na ovome svetu
to je na dohvat ruke.

Vekovi neka teku
po svome tajnom planu
a sve što je moje može da se desi
samo u jednom danu.

Duško Trifunović
 
Skriven u tami sobe...
...odgurujem misli kako bi tišina imala dovoljno prostora...
...za svoje tople ruke...
...kojima njeguje moje boje sna...

Ocrtavam njima tebe...
...kako bi poprimila formu mojih želja...
...u gledalištu usnula teatra...
...na čijim me daskama vod Amora zbog tebe strelja...

Lakši za teret duše čupam iz sebe strele...
...dovoljno sam krvario...
...rane ljubavi ionako nikada neće zacijeliti...
...da bih za oporavak mario...

Ali prepustit ću se uspjehu...
...predstava je omogučila da dobijem ono što sam htio...
...tvoj izraz lica htjenja za vraćanjem...
...u vrijeme u kojem sam tvoj bio...

Monica-Bellucci-Bianca-Balti-Giampaolo-Sgura-Photoshoot-for-Dolce-Gabbana-SS-2012-Photo-9.jpg

Ivan Jukic
 
O, Što Volim Rosu

O, što volim rosu, njene prste fine,
puckavice providne još ne videh take,
kapi rose na obrazu deteline,
šumne ko zvečarke, ali lake, lake.

O, što volim vidik, dubok kao čelo,
velik ko čuđenje što širi zenicu
kroz jutro kom rezi gledanje veselo
dok sunce u skoku grli oranicu

A sjaj iščašuje magli rub doline
i senke s mašica humova podiže,
da otud ko stabla dohuknu stotine
pijanih obzorja niz sve čulne riže.

Volim, volim čuda vida zahuktala,
vidika života ko zraka sam željan,
ko da sam sad vešan stoput, i s vešala
još sto puta svakog časa opet streljan.


Oskar Davičo
 
aveti su ostale gladne
i zazor je ostao slep
tinjale su vatre
koje čaraju
ali ne peku
dahom sam ih gasila
i rasplamsavala
zaludom se igrala
i tugu u krčag ulivala
ali svetlost nisam
zauzdala
pokuljala je tamo
gde ne prođe
mrazov šapat
i sad plamti
miljem
ne mogu ništa bolu
ne mogu ništa strahu
ali mogu mraku
mogu noći
obasjati je
Onom koja sija

 
Preživeo Sam

Preživeo sam svoje želje,
odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
mog pusta srca to je plod.

Pod olujama sudbe krute
povenuo mi venca sjaj,
ubog mi život boli mute
i čekam da mi dođe kraj.

Kao što, shrvan kasnim ledom,
slušajuć vjetra fijuk znan,
na nekoj goloj grani bednoj
posljednji list treperi sam.

Puškin
 
Васко Попа‎: ПРЕ ИГРЕ

Зажмури се на једно око
Завири се у себе у сваки угао
Погледа се да нема ексера да нема лопова
Да нема кукавичјих јаја

Зажмури се и на друго око
Чучне се па се скочи
Скочи се високо високо високо
До наврх самог себе

Одатле се падне свом тежином
Данима се пада дубоко дубоко дубоко
На дно свога понора

Ко се не разбије у парампарчад
Ко остане читав и читав устане
Тај игра
 
Ljubavna Pesma

Nije potrebno da se udvaraš devojci.
Kaži joj bilo koju reč,
i ako se njoj učini
da je prvi put čuje,
ako joj se učini lepša
od reči koje drugi ljudi govore,
ako joj bude, pritom, razumljivija
od svih poznatih reči,
povedi tu devojku sa sobom,
na kraj sveta ako hoćeš,
ali na tako dugačak put
povedi je obično,
obično kao kad polaziš u šetnju.

Petar Pajić
 
Bezimena pesma - Željko Krznarić

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa,ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...
 
Ljubavna pesma - Jovan Ducic


Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
 
Hoću

Hoću da te ljubim, da prođe
sve loše, što su ti ikada rekli.
I kad po tebe zli mesec opet dođe,
bez straha se mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladan i sasvim krut
posek'o snove mlade, još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki, koji su ti mila ikad, ikad zadali.
Da te čuvam,od onih što ti setu kroje
i koji su tvoju ljubav večito potkradali.

Ratko Petrović
 
Želja
2764.png
<3

“Da ostanemo ovo što smo. Sutra. I uvek. Deca. Ne veliki, ne odrasli. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučijim očima i da se uvek prepoznamo kada se sretnemo.”
Meša Selimović
 
Oduvijek sam Ti pripadala
kao što pripadaju Ti duše,
osamljene i izgubljene u mrenama noći
Ostavljao si mi svoje znakove
na svim putevima kojim sam sa strahom kročila

Tvoja milost oduvijek se u moju dušu točila,
kako bih Te jednom mogla zavoljeti..

Oduvijek sam Ti pripadala
valjalo mi se samo prisjetiti,
šum anđeoskih krila osjetiti
i privezati trošni čamac u Tvoje pristanište
Skloniti se od vjetrova prolaznosti
koji su šibali izmučenu dušu
kroz hodnike... nekih izgubljenih godina...


E.Dević
 
To moze samo zena koja ljubi

To moze samo zena koja ljubi
traziti malo, poklanjati sve.
Dani su teski, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna jos da ceka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraca se rijeka,
a ona jos uvijek stoji tu.

To moze samo zena koja ljubi
pruzati njeznost i zivjeti bez nje.


Arsen Dedić
 
NEMAM VIŠE VREMENA
Nemam više vremena za duge rečenice,
nemam kad ne pregovaram,
otkucavam poruke kao telegrame.
Nemam vremena da raspirujem plamen,
sad zaprećem šake zgorela žara.
Nemam više vremena za hodočašća,
naglo se smanjuje putanja do ušća,
nemam kad da se osvrćem i vraćam.
Nemam više vremena za sitnice,
sad treba misliti na večno i neobuhvatno.
Nemam kad da razmišljam na raskrsnici,
mogu stići jedino kudgod u blizinu.
Nemam vremena da išta izučavam,
nemam vremena sad za analize,
za mene je voda sada samo voda
kao da sam je pila sa kladenca;
nemam kad da razlažem na sastojke nebo,
vidim ga onakvo kakvo ga vide deca.
Nemam više vremena za bogove tuđe,
ni svoga nisam dobro upoznala.
Nemam kad da usvajam zapovesti nove,
mnogo mi je i starih deset zapovesti.
Nemam više kad da se pridružujem
ni onima koji istinu dokazuju.
Nemam kad da se borim protiv hajkača.
Nemam kad da sanjam, da lagano koračam

Desanka Maksimović
 

Back
Top