Zasto? Zar nije Bog citav svijet stvorio iz Ljubavi,i svaki zakon prirodni zasnovao na ljubavi.. .
Jeste, ali na onome što mi znamo kao Ljubav božija, sili stvaranja, jedinoj koja je nama prepoznatljiva i koja deluje na ovom svetu, a da nema svoju suprotnost, ne baca senku. Nju sunce ne obasjava, ona je Sunce.
To se ipak jako razlikuje od onga što svako od nas vidi kao Ljubav za koju je sposoban. Zato mi je to zapovedanje: „ljubi bližnjega svoga...“, jedna obična hipokrizija, nešto suprotno onom prvo pomenutom, šta nam jedino valja upoznati, i sad dolazimo na drugi deo priče:
….dok naravno covjek nije sve uprskao? Zar ne pise i da je sam Bog Ljubav? Ljubav kao princip.
Uprskao je, da šta?
Upornim jalovim pokušajima da neko, u biti individualno iskustvo te sile nametne kolektivu, kao propis, naravno silom (kako drugačije?), obezbeđujući tu i svoju fizčku dominaciju. Na taj način se neuki lakovernici velikodušno serviraju na tacni, prirodi, elemntima, silama entropije ili ako više voliš, sotoni samom.
Zato sam ubeđen, da nijedna poruka, koja čoveku stiže isključivo iz tzv. spoljnog sveta: od drugog čoveka, makar kakve knjige, društva, bilo koje zajednice, ne može biti u potpunosti lišena gore pomenutog začina. Zato mislim i da je za čoveka, kao vrstu veoma pogubno, ako se na svom putu potpuno nekritički prikloni samo porukama spolja, a unutršnji svet prepusti parlogu i zakržljavanju. Nažalost upravo to se dešava poslednjih dve do tri hiljade godina.
Kad je ono beše Jakov ponudio svog sina Bogu na žrtvu, kako možemo biti sigurni šta je on tada osećao, pa da je napisano deset tona papira samo o tom detalju. Da nam svi popovi ovog sveta tumače, to je jedno, a drugo je šta bih ja osetio na njegovom mestu i kako bih postupio.
E, nema toga ko to može bolje da zna od mene i nikad neću prihvatiti ništa od čitave te priče ako je ne vidim sa oba od ta dva izvora. A ako vidim da se spolja deluje da prihvatim, kao da je iznutra, to je znak da je odavno valjalo skloniti se dovoljno daleko.
Piše i da je Bog ljubav, nije da ne piše.
ali na papiru, kamenu svejedno. I glasno se izgovara, propoveda i svašta još.
Ja mislim da je važnije šta piše u našim srcima, jer koliko smo svesni da su ta dva sveta ustvari jedan te isti, tako će nam, svakom ponaosob i biti pred sudijom koji se ne može izbeći.