donamileva
Buduća legenda
- Poruka
- 30.635
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.


Опет моја рођена деца.
Повели су сестру у Бг, и јављају ми како су се јуче провели, а данас не иду никуда, јер госпођица не жели у јавност неопране косе, а тек се вечерас сетила да пере косу...
Дивни су, јер су се сами сетили да је позову да им буде гост, а и она је дивна, јер каже, тако јој је лепо, да јој није проблем да пере судове...




Ахаха, нека виде мало и они какав је то спектакл и шта ми подносимо сваког другог дана када наступа њено чувено прање косе!![]()

Ma, pusti je, klinci su danas suptilno bezobrazni, kad nekog uhvate da zavitlavaju !!!Мењала сам колегиницу на једном часу. Њени ђаци, сад трећи разред, рекоше како се сећају да сам им једном у првом разреду исто држала час и препричавали ми тај час, одушевљени. Баш ми је било лепо!
И ја настављам да држим час, причам нешто, а једна девојчица се јави и каже ми:,,Учитељице, Ви сте једна отмена дама, са предивним манирима!''
Остала сам без даха!

Мењала сам колегиницу на једном часу. Њени ђаци, сад трећи разред, рекоше како се сећају да сам им једном у првом разреду исто држала час и препричавали ми тај час, одушевљени. Баш ми је било лепо!
И ја настављам да држим час, причам нешто, а једна девојчица се јави и каже ми:,,Учитељице, Ви сте једна отмена дама, са предивним манирима!''
Остала сам без даха!






i odlucim da nema smisla da se jedem u kuci kad mogu taj bes da izbacim pohodom na lokaciju "kud me put nanese". Umotana u sve i svasta, gundjajuci jer je hladno odlucim se da prodjem pored jednog od lokalnih hotela po principu nisam odavno. U jednom trenutku staje bus prepun klinaca od nekih 10-godina, neko sportsko drustvo ko zna odakle. Pogledam u jedan od prozora i vidim 5-6 klinaca kako su se poredali tik uz staklo i odusevljeno masu sa osmesima od milijarde dolara. Stala sam kao ukopana. Nigdje ni traga besu i nezadovoljstvu. Pocela sam i ja njima odusevljeno da masem. Ne znam sta mi se desilo... kao rukom da je odneseno ono moje rezanje na samu sebe. Jos uvek ne verujem sta mi se desilo.


(praunuk živi sa njim, ima 6 meseci a moj deda 83 god)
Kada smo se pre 8 godina preselili u ovu kuću, odlučili smo da dnevni boravak bude "prazan"... jedan veliki sto sa 6 udobnih fotelja-stolica, TV, muzičke sprave, kamin, i na jednoj strani kuhinjski deo... sve to na 40 m2... prostrano...
Onda je pre malo više od godinu dana na svet došla naša šmizla, prvo se ubacio krevetac, pa komoda za povijanje, pa gomila igračaka i nered. Juče smo ubacili jedan veliki krevet koji uopšte nije u stilu tog dnevnog boravka, ali naša devojčica voli da skače po njemu, da se pentra...
Taj modernistički dnevni boravak se pretvorio u "ognjište seoske kuće". Nije više tako savršen, ni slike po zidovima ne dolaze do izražaja, ali zrači toplinom i porodičnom atmosferom.
Tako je prijatno...
), mirisa decijih sampona, cebeta preko stola da ublazi ostre ivice, poklopaca na uticnicama od struje...


