Sta vas je danas iznerviralo

Синоћ изађемо мој драги и ја да прославимо његов рођендан. :zjelka2: Одемо у НАШ кафић, седнемо на НАШЕ место...све дивно, тихо...:zjelka3: То је непушачки кутак са свега 4-5 столова, све ушушкано, дискретно светло, тиха музика... Обично ту нема много људи, а кад их има тихо причају, то није неки бучан кафић са трештећом музиком, него баш интимно месташце...
Добро, седнемо ми тамо, код НАШЕГ конобара наручимо чувену НАШУ кафу са циметом... напољу тихо сипи киша, унутра је тако мирно и пријатно... За једним столом седе две девојке и тихо причају, за другим столом један млади пар...
Таман смо почели да пијемо кафу, кад ти момак и девојка за другим столом почеше да се љубе. Једном. Па још једном. Па још једном. Није проблем што су се љубили, него што су то чинили веома звучно и мљацкаво: ЦМОООК, МЉАААЦ, ФРЉЉЉ, КРРРЉК, ЦЦЦЦРРРРК, ЖВААААКЉ...:bljak: И никако да престану! Више од сат времена њихово мљацкање је одјекивало тим собичком... Ове две девојке за суседним столом почну да се врпоље, бацају погледе ка њима... Мени се стомак преврће....z:cry: И не само што су се тако звучно мљацкали, него је момак очигледно био прехлађен а није понео марамицу, тако да је између пољубаца с времена на време ушмркивао своје густе слинце СРРРРРРК, ЦМОООК, МЉАЦ, СРРРРРРК...:zroll:
Сунули смо ону кафу и после сат времена изашли напоље... Лепо ми је било мука. А шта да им кажем:''Децо, није пристојно да се тако гласно цмачете''? или ''Дечко, је л' ти треба марамица''?:zroll:

Уф...
Баш су нам покварили прославу....z:((

Ha! Trebalo je da zamoliš konobara da par za susednim stolom opomene da kafić nije mesto za razmenjivanje pljuvačke i da idu kući i vade krajnike jedno drugom pred mamom i tatom (svejedno da l su njeni ili njegovi).
Podsetila si me na događaj od pre nekoliko godina. U lokalnoj palačinkarnici, koja je by the way 2 sa 2 i dupke puna, dijagonalno od mene sede momak i devojka i dok ja njupam svoju palačinku, on njoj zavlači ruku u pantalone. Ispod stola. Klinci od nekih 17, 18 godinica. Momak moje drugarice im je prišao i rekao da imaju 5 minuta da se izgube napolje, inače ih je snimio telefonom šta rade i sutra ide snimak na youtube. Nestali su brzinom svetlosti.
 
Pa otprilike. Nazalost jos uvek sam deo drustvenog sistema. Al kad se jos malo obabim, odo ja odavle. ;)

Nema to veze sa babljenjem ili dedenjem već rašćišćavanjem sa samim sobom. Ja sam to imao pre desetak godina otkako sam posetio Katmandu. Baš me posle držalo fino. I onda sam se jednog dana logovao na Krstu.. :lol:

Sad se ponovo vraćam korenu te ravnodušnosti gde me apsolutno ništa ne može izbaciti iz koloseka.
 
Nema to veze sa babljenjem ili dedenjem već rašćišćavanjem sa samim sobom. Ja sam to imao pre desetak godina otkako sam posetio Katmandu. Baš me posle držalo fino. I onda sam se jednog dana logovao na Krstu.. :lol:

Sad se ponovo vraćam korenu te ravnodušnosti gde me apsolutno ništa ne može izbaciti iz koloseka.

Znam o cemu pricas, ali opet ne vredi kad si deo drustvenog sistema osim ako ne otperjas u neku zabit koja ti prija. E to cu uraditi sa prvom reumom, a za sada mi treba asfalt, a asfalt podrazumeva svasta: od mesta za parking do birokratije, administracije i raznih oblika hijerarhije.
 
Poslednja izmena:
Znam o cemu pricas, ali opet ne vredi kad si deo drustvenog sistema osim ako se otperjas u neku zabit koja ti prija. E to cu uraditi sa prvom reumom, a za sada mi treba asfalt, a asfalt podrazumeva svasta: od mesta za parking do birokratije, administracije i raznih oblika hijerarhije.

U zabiti svako može biti anonimno ravnodušan, znači ne treba da se penjem na Meteore zbog toga. U najvećem i najraznorodnijem graktavom društvu sa animalno kvazi duhovitim i provocirajućim ispadima mogu bez problema da se nosim sa tim. U odnosu jedan na jedan po pravilu prska samo onaj drugi ako želi da me izbaci iz takta.

Naklon. Odok u Havana bar da malo razmrdam ovu reumu. :)))
 
Posmatrala sam kako jedan covek na najbezocniji nacin manipulise drugim i bilo mi je muka (bukvalno, fizicki).
Nijedna od te dve osobe mi nije nista, ali me sam taj nacin totalno porazio.
Toliko zlo u jednoj osobi i tolika nemoc da se odupre u drugoj.
Nemam iluzija o ljudima, nismo andjeli, ali ipak negde ocekujem da postoji nekakva granica u svima nama ispod koje se ne ide.

Eto i u ovim godinama jos uvek me iznenadi nesto sto nas nazalost cesto okruzuje.
Morala sam da to podelim sa nekim.
 
U zabiti svako može biti anonimno ravnodušan, znači ne treba da se penjem na Meteore zbog toga. U najvećem i najraznorodnijem graktavom društvu sa animalno kvazi duhovitim i provocirajućim ispadima mogu bez problema da se nosim sa tim. U odnosu jedan na jedan po pravilu prska samo onaj drugi ako želi da me izbaci iz takta.

Naklon. Odok u Havana bar da malo razmrdam ovu reumu. :)))


E pa sad me zaintrigiralo sto tvrdis da se prema svemu moze biti ravnodusan (a mislim da to tvrdis samo zato sto nisi naisao na situacije kad neko zavisi od tebe): da li bi ostao ravnodusan kad bi se nesto posle devet sati uvece vratio od lekara sa malim detetom koje ima temperautru i morao da cekas u kolima bar dva sata kako bi mogao da udenes auto na bilo koje mesto do dvesta metara daleko od mesta gde zivis iako imas sopstveni parking u dvoristu zgrade koji je zauzeo neki gost koji je navratio kod nekog od komsija i zaglavice tu bar do ponoci, a ako se uparkiras bilo kako, onda ce neki sasvim drugi komsija bez ikakvog pardona da pozove pauka i sutradan, posle odlaska na posao i u vrtic peshaka ili busom po lapavici (za sta ne ostaje mnogo vremena jer kasno shvatis da ti nema auta na parkingu) moras otici da podignes auto i platis kaznu. I ako se to ponavlja s vremena na vreme, onda ti ni pola plate ne bi moglo pokriti te kazne. Sad mi reci: na koji nacin da iskuliram to i poklonicu se do zemlje pred tom mudroscu. :)
 
E pa sad me zaintrigiralo sto tvrdis da se prema svemu moze biti ravnodusan (a mislim da to tvrdis samo zato sto nisi naisao na situacije kad neko zavisi od tebe): da li bi ostao ravnodusan kad bi se nesto posle devet sati uvece vratio od lekara sa malim detetom koje ima temperautru i morao da cekas u kolima bar dva sata kako bi mogao da udenes auto na bilo koje mesto do dvesta metara daleko od mesta gde zivis iako imas sopstveni parking u dvoristu zgrade koji je zauzeo neki gost koji je navratio kod nekog od komsija i zaglavice tu bar do ponoci, a ako se uparkiras bilo kako, onda ce neki sasvim drugi komsija bez ikakvog pardona da pozove pauka i sutradan, posle odlaska na posao i u vrtic peshaka ili busom po lapavici (za sta ne ostaje mnogo vremena jer kasno shvatis da ti nema auta na parkingu) moras otici da podignes auto i platis kaznu. I ako se to ponavlja s vremena na vreme, onda ti ni pola plate ne bi moglo pokriti te kazne. Sad mi reci: na koji nacin da iskuliram to i poklonicu se do zemlje pred tom mudroscu. :)

Pogledaj film Somewhere Sofije Kopole, poslednji kadar kada glavni junak izlazi iz Ferarija ostavlja ga u nekoj zabiti i nastavlja sretan i oslobodjen peške. :))

Na dečije zdravlje naravno ne mogu biti ravnodušan jer se to podrazumeva, ali to nije predmet ovo priče.
 
Pogledaj film Somewhere Sofije Kopole, poslednji kadar kada glavni junak izlazi iz Ferarija ostavlja ga u nekoj zabiti i nastavlja sretan i oslobodjen peške. :))

Na dečije zdravlje naravno ne mogu biti ravnodušan jer se to podrazumeva, ali to nije predmet ovo priče.

E to je upravo predmet price. Dakle, ravnodusnost prema svemu sto moze da deranzira coveka licno, mnogima nije lako postici, ali nije ni nemoguce. Ravnodusnost prema onom ko od tebe zavisi (pod uslovom da ga volis) tesko je postici pa makar ti bio sam indijanski vrach.

Fala Bogu da bi svaka normalna osoba iskulirala ovu situaciju da moze sama da odseta iz auta. Upravo zato sam u prethodnim postovima bacila akcenat na godine (tj. na izvesnu starost u kojoj nisi nikom bezuslovno potreban) kad je moguce postici ono sto tvrdis da si uspeo, a nisi jer su ti iskustva ogranicena sticajem okolnosti te na mnoge okolnosti mozda jos nisi naleteo.

Zato bi trebalo da razmislis pre nego sto uopshtish i otkuckas na forumu misao koja dozezhe do granice prakticne neupotrebljivosti.:)
 
E to je upravo predmet price. Dakle, ravnodusnost prema svemu sto moze da deranzira coveka licno, mnogima nije lako postici, ali nije ni nemoguce. Ravnodusnost prema onom ko od tebe zavisi (pod uslovom da ga volis) tesko je postici pa makar ti bio sam indijanski vrach.

Fala Bogu da bi svaka normalna osoba iskulirala ovu situaciju da moze sama da odseta iz auta. Upravo zato sam u prethodnim postovima bacila akcenat na godine (tj. na izvesnu starost u kojoj nisi nikom bezuslovno potreban) kad je moguce postici ono sto tvrdis da si uspeo, a nisi jer su ti iskustva ogranicena sticajem okolnosti te na mnoge okolnosti mozda jos nisi naleteo.

Zato bi trebalo da razmislis pre nego sto uopshtish i otkuckas na forumu misao koja dozezhe do granice prakticne neupotrebljivosti.:)

Jok. Nisi shvatila poentu. Cela ova rasprava se odnosi na debilne situacije i odnose oko nas kao i naše učestvovanje u njima. Znači situacije gde smo solo, lično upleteni. Ne ideš na Meteore ili neku ćeliju u brdu sa detetom kao isposnik. Da znaš šta filmska profesija nosi sa sobom i šta može da napravi od tvog strpljenja, taj tvoj slučaj sa parkiranjem je matine za moje priče i dešavanja. Znači da rezimiram... :)

Trudim se da razmislim pre no što išta napišem a ti pokušaj da razumeš šta sam napisanim hteo da kažem, jer je veruj izuzetno upotrebljivo a mnogi odavde to koriste kao svoje mantre i nećeš verovati čak principe. Inače cela tema neme blage veze sa upotrebljivošću već sa našim stanjem svesti i unutarnjom kontrolom.
 
Jok. Nisi shvatila poentu. Cela ova rasprava se odnosi na debilne situacije i odnose oko nas kao i naše učestvovanje u njima. Znači situacije gde smo solo, lično upleteni.

Sad sam razumela. Ali to ovde nije pisalo.:)

Kada dođeš na onaj prag gde ti je apsolutno sve svejedno, nema šanse bilo šta da te išta izbaci iz ravnoteže.

p.s. necu vise da zakeram. :mrgreen:
 
Hajde za kraj da se razumemo kako treba a i ostali ako ovo prate da ne budu u nedoumici.

Analiziraj tvoje i moje ucestvovanje na ovoj temi. Ja kazem jednu konstantu vezanu za mene u koju ti ne moraš da veruješ jer jednostavno ne veruješ da drugi to poseduje ako je ti nemaš, a ti poredis iskakanje iz kože sa citanjem vesti na netu. Onde upetljavaš birokratiju i mesta za parkiranje, stvari koje veruj uopšte ne mogu da me izbace iz takta jer ma šta mi radili u nekoj administraciji uvek nadjem način zavisno od situacije da se oni nerviraju sa mnom nego ja sa njima. Ako ne veruješ raspitaj se po forumu radi potvrde ovoga o čemu pričam :lol:

Opet se vraćam na dete. Ravnodušan jesam na ljudsku glupost, neznanje, aroganciju, nadmenost, zlobu, oholost, pakost ili osvetoljubivost. Na dečiju suzu ili bolest bližnjeg ne mogu, jer bih onda bio ravnodušan spram dela sebe a to je nemoguće. Ovde pričamo da ti ponovim još jednom, o ravnodušnosti na situacije oko kojih se ljudi potresaju i doživljavaju moždane udare a koji su devijantne u onoj meri da ti neki put pre izazivaju ciničan osmeh a ne šlog ili kardiovaskularnu esksploziju.

I tako. :) Ku noć.
 
Hajde za kraj da se razumemo kako treba a i ostali ako ovo prate da ne budu u nedoumici.

Analiziraj tvoje i moje ucestvovanje na ovoj temi. Ja kazem jednu konstantu vezanu za mene u koju ti ne moraš da veruješ jer jednostavno ne veruješ da drugi to poseduje ako je ti nemaš, a ti poredis iskakanje iz kože sa citanjem vesti na netu. Onde upetljavaš birokratiju i mesta za parkiranje, stvari koje veruj uopšte ne mogu da me izbace iz takta jer ma šta mi radili u nekoj administraciji uvek nadjem način zavisno od situacije da se oni nerviraju sa mnom nego ja sa njima. Ako ne veruješ raspitaj se po forumu radi potvrde ovoga o čemu pričam :lol:

Opet se vraćam na dete. Ravnodušan jesam na ljudsku glupost, neznanje, aroganciju, nadmenost, zlobu, oholost, pakost ili osvetoljubivost. Na dečiju suzu ili bolest bližnjeg ne mogu, jer bih onda bio ravnodušan spram dela sebe a to je nemoguće. Ovde pričamo da ti ponovim još jednom, o ravnodušnosti na situacije oko kojih se ljudi potresaju i doživljavaju moždane udare a koji su devijantne u onoj meri da ti neki put pre izazivaju ciničan osmeh a ne šlog ili kardiovaskularnu esksploziju.

I tako. :) Ku noć.

I opet tvrdim, nisi naleteo na situacije koje su ekstra debilne (po svom opisu), a istovremeno imaju veze i sa birokratijom i sa npr. mestom za parkiranje i sa vestima na netu i sa stanjem u drustvu i sa dobrobiti onih do kojih ti je stalo. Ti kazes jednu konstantu u koju verujes da je imas samo zato sto nisi nikada iskusio situacije koje dovode druge forumase da ucestvuju na ovoj temi.
Kada tu konstantu izneses u obliku posta, time si meni koja sam je procitala pokazao da nisi doziveo ili bar nisi upucen u okolnosti koje nju dovode u pitanje. To sam pokusala da ti predocim.

Samim tim, analizirati tvoje i moje ili bilo cije drugo ucestvovanje na temi je besmisleno jer se okolnosti uveliko razlikuju.
Cesto sam, kad preletim ove postove, mislila da svi vrishte zbog nekih gluposti koje se skoro zmuretjki prevazidju sve dok iza tih ''gluposti'' nisam skontala realne likove od kojih svaki ima kompleksan skup zivotnih okolnosti koji objasnjavaju reakciju na odredjene pojave. Nakon toga, ne bih se bas kladila da je moguce izvesti bilo kakvu konstantu kojom bi se uopshtilo reagovanje ljudi na nezgodne situacije.
 
I opet tvrdim, nisi naleteo na situacije koje su ekstra debilne (po svom opisu), a istovremeno imaju veze i sa birokratijom i sa npr. mestom za parkiranje i sa vestima na netu i sa stanjem u drustvu i sa dobrobiti onih do kojih ti je stalo. Ti kazes jednu konstantu u koju verujes da je imas samo zato sto nisi nikada iskusio situacije koje dovode druge forumase da ucestvuju na ovoj temi.
Kada tu konstantu izneses u obliku posta, time si meni koja sam je procitala pokazao da nisi doziveo ili bar nisi upucen u okolnosti koje nju dovode u pitanje.

Džaba stalno bolduješ, vidim dobro na daljinu i blizinu a još bolje razumem. z:lol:

E a tus u pravu, nisam jadan do sad nikad doživeo tako teške i kompleksne situacije kao ti one sa parkiranjem i birokratskim problemima kao ni one druge što muče ostale jadne i napaćene forumaše pa se ovde klistirno prazne zbog nerviranja. :zroll:
 
Ne samo danas, vec i prosla i naredna dva dana. Sestra je sa porodicom otisla na odmor, a meni dali zadatak da im obilazim kucnog ljubimca. Radi se o nekoj vrsti gustera, neka zivotinja, koja inace zivi u Australiji. Mora mu se titrati, zna se kada i koliko dugo mu se pali svetlo, treba ga hraniti, ali iskljucivo ujutru i jednom na dan, jede neke skakavce, dva mala i pet velikih. Izp*zdeo sam prekjuce...dosao i dao mu dva velika i dalje nije hteo da jede, ja se tu iznerviram i odem kuci...juce otisao i dao mu da klopa, jeo normalno, pojeo koliko treba. Danas nisam otisao....kontam da ako rikne ima da bude drama. Ali zabole me... j*bem ti takve kucne ljubimce...crk´o dabogda. z:mrgreen:
 

Back
Top