Sta Vama znaci ljubav?

"Primi, Boze, molitvu moje nemoci, oduzmi mi snagu i zelju da izadjem iz ove tisine, vrati me u mir, prvi ili poslednji, mislio sam da izmedju njih postoji nesto, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predvecerjima, i suncev odsjaj na njenim sirinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali nista se izgleda ne zaboravlja, sve se vraca iz zakljucanih pretinaca, iz mraka toboznjeg zaborava, i sve je nase sto smo mislili da je vec nicije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivsim postojanjem, podsjecajuci nas i ranjavajuci. I sveteci se zbog izdaje. Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehei podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje... Zivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu. Covjek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. Ako hoces da uvrijedis, to je lako. Treba samo biti bezobziran. Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom glavom."

Mesha Selimovic
 
Gdje je ljubav

Gdje je ta ljubav
koja daje suncu sijaj
koja svitli samo
da bi našla put u zagrljaj?

Gdje je ta ljubav
koja daje mi moć
da hodam svojim putem
kroz život, dan i noć?

Gdje je ljubav
koja snagu mi daje
i izvlaći iz mene
zadnje vapaje?

Ne tražim ljubav u danu
ni u tamnim noćima
jer znam da uvijek je nađem
u tvojim sijajnim očima.

srce7xu.gif
 
Dobrica Erić

LJUBAV RATARA I NJEGOVE ŽENE
U NOĆI POSLE ORANJA


Tek kad san sklopi dečje glave ruse
i kad goluždravi Vlašići ozebu
Ratar i njegova žena sastanu se
u čardaku i na zemlji i na nebu.

Ruke što su vazdan milovale gvožđe
sad na njenim vrelim bedrima vijore
Ratar ljubi tako ko da mulja grožđe
Ratar grli ženu ko da njivu ore.

Mlada noć pocepa svoje ruho carsko
i stari Bog na nebu sve zvezde izbeči
kad Ratar posle oranja na štalskom
tavanu svoju ženu raščereči.

Levi mu dlan brsti na Beloj glavici
oštri zubi oru na brdu Orlovcu
desna ruka vična biču i zdravici
striže crnu ovcu u dolu Vranovcu.

Kad se oran orač potrbuške pruži
povilenile bi i sede starice
Kad bi znale kako Ratar noću pluži
mnoge bi carice bile ratarice.

Ratar voli tako kao da ratuje
ko da ruši zidove na tesnoj ćeliji
Ratar vodi ljubav ko da argatuje
u nekoj dalekoj zemlji Dembeliji.

A Ratarica, mlečna mlekarica
slatkomučenica s anđeoskim likom
skida zlatnim prstima skorup sa karlica
razorana do pupka tupim raonikom.

Pucketaju kosti, pucketaju grede
i sručuje se ćeramida s krova
Ratar drma stablo ko da trese zvezde
puca ko da motre ga svi preci iz rova.

Cvili pod njim ženica kao violina
podmazana belim lukom i sirćetom
A slušaju je i Breg i Dolina
i prete joj nekim teškim berićetom.

Posle ljubavi ko i posle bitke
ratar hrče s buklijom dojke na svom dlanu
i sanja kako mu njene ruke vitke
sipaju melem na krvavu ranu.

Dva tela van voda i zemljine teže
što se sudariše u večernjoj tami
smirena i topla sad spokojno leže
u senu kao u Kumovoj Slami.
 
Ljubav je bol, samoća, duge noći provedene u razmišljanju, posmatranje zaljubljenih parova i tuđe sreće, nerazumijevanje okoline, sve dublje povlačenje u sebe, udaljavanje od slike pretpubertetske, zamišljene, idealne djevojke, izgubljeno vrijeme koje se neće moći povratiti, svi oni propušteni trenutci sreće koja je trebala biti a nije je bilo. Ako je ovo ljubav onda vjerujem da ona postoji.
 
Ljubav je bol, samoća, duge noći provedene u razmišljanju, posmatranje zaljubljenih parova i tuđe sreće, nerazumijevanje okoline, sve dublje povlačenje u sebe, udaljavanje od slike pretpubertetske, zamišljene, idealne djevojke, izgubljeno vrijeme koje se neće moći povratiti, svi oni propušteni trenutci sreće koja je trebala biti a nije je bilo. Ako je ovo ljubav onda vjerujem da ona postoji.


jao.....
 
-Reci kako me volis.

-Hocu.

-Reci.

-Volim te na suncu. I volim te u senci. Volim te u sesiru. I volim u zaketu. kad vetar duva napolju. I kad si na banketu. U zovama, u brezama, kraj maline i klena. I kada spavas. I kada radis povijena. Volim te i kada jaje lepo mutis.Volim te cak i kada kasiku ispustis. I u taksiju.I u autu.Bez izuzetka. I do kraja ulice. I otpocetka. I kada kosu svoju cesljem lepo delis.

I u opasnosti. I kada se veselis. na moru. U gorama. U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra. I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.

-A leti kako me volis?

-Kao srz leta, zna se.

-A da li me volis u jesenje dane?

-Cak i onda kad gubis kisobrane.

-A kad se zimi posrebre prozori?

-Zimi te volim kao vatru kad veselo gori. Blizu kraj tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg.

302101rknfw2.jpg
 
rosebaner4353535tg4t.gif


Platon

"Gozba ili o ljubavi"


U pocetku nikakav Eros nije postojao. Prvi ljudi bili su kompletni, okrugli, snazni i prkosni; imali su cetiri ruke, cetiri noge i glavu sa dva lica okrenuta jednog od drugog na suprotnu stranu.
I nisu bila dva roda, kao danas, nego tri: muski rodjen od Sunca, zenski rodjen od Zemlje, i muskozenski (androgini) rod, rodjen od Meseca.
Taj rod po ucenju Pitagorovaca bio je "nebeska zemlja", tj. imao je u sebi i muskog i zenskog pola. Ali, ti prvi ljudi podigli su bunu na bogove, i upravo secanje na tu njihovu drskost zivi u prici o dzinovima Efijaltu i Otu. Kada se bogovi nisu mogli odbraniti od tih opasnih dvostrukih ljudskih bica, Div resi da svakoga coveka kazni i da prepolovi: tako ce biti slabiji i bogovima korisniji jer ce im se broj umnoziti, a od tako umnozenih ljudi dobivace bogovi vise casti i zrtava. Div ih rasece napola, kao sto se raseca voce radi susenja, te su licili na simbol, na onu prepolovljenu marku sto ju je prijatelj prijatelju davao na rastanku, da bi se prepoznali ako bi se oni ili njihovi potomci sastali nekada kojom prilikom. Zatim, naredi Apolonu da im lice okrene ka raseku, kako bi, posmatrajuci svoj rasek bili smerniji. Tako rastavljene polovine ceznule su jedna za drugom, grlile su se i pripijale se jedna uz drugu, pune zudnje i nade da ce srasti u celinu, i naposletku umirale su od gladi i nerada, jer odvojene jedna od druge nisu mogle nikakvog posla da se late.Tada se Div ipak smilovao i premestio im je stidne udove napred, a pre toga oni su stavljali svoje seme u zemlju i razmnozavali se kao cvrcci. Sada im je Divova milost i promena pomogla , te su mogli decu da radjaju jedno s drugim, da u grljenju zadovoljavaju svoje zudnje, i da ponovo idu na posao. Tako je postao Eros: zudeci da od dvoga napravi jedno, da od dva bica nastane spoj u jedno, on sastavlja polovine u prvobitnu celinu i tako uspostavlja staru prirodu. Svaki danasnji covek ispunjen je dubokim osecanjem svoje nepotpunosti, i zato tako strasno zudi za jednim, jedinim srodnim bicem koje bi ga dopunilo, za svojom drugom polovinom koja mu pripada i kojoj on sam pripada.


rosebaner4353535tg4t.gif
 
-Reci kako me volis.

-Hocu.

-Reci.

-Volim te na suncu. I volim te u senci. Volim te u sesiru. I volim u zaketu. kad vetar duva napolju. I kad si na banketu. U zovama, u brezama, kraj maline i klena. I kada spavas. I kada radis povijena. Volim te i kada jaje lepo mutis.Volim te cak i kada kasiku ispustis. I u taksiju.I u autu.Bez izuzetka. I do kraja ulice. I otpocetka. I kada kosu svoju cesljem lepo delis.

I u opasnosti. I kada se veselis. na moru. U gorama. U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra. I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.

-A leti kako me volis?

-Kao srz leta, zna se.

-A da li me volis u jesenje dane?

-Cak i onda kad gubis kisobrane.

-A kad se zimi posrebre prozori?

-Zimi te volim kao vatru kad veselo gori. Blizu kraj tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg.

302101rknfw2.jpg
:super:sta vise reci ljubav u svako godisnje doba:heart::heart:lepo i zanimljivo.ljubav je stvarno OSNOVA ovoga zivota:)
 

Стефан Лазаревић (1377-1427)

Слово љубави
1

Стефан деспот,
најслађем, најљубазнијему
и нераздвојном срца мог,
сугубо жељеном, и много,
премудрошћу обилном,
царства мог искреноме,
(име рекавши),
љубазан у Господу целов,
и неоскудно с тим
милости наше даровање.
2

Лето и весну Господ сазда,
што и псалмопевац каза,
красоте у њима многе,
птицама брзо, весеља пуно прелетање
и горама врхове,
и луговима пространства,
и пољима ширине;
ваздуха танког
дивотним неким
гласима оглашење;
и земаљске дароносе
мирисног цвета, и травоносне;
но и човекове бити саме
обнову и разиграње
достојно ко да искаже?
3

Али све ово
и чудодела Божја ина,
што ни оштровидни ум
сагледати не може,
љубав све превасходи, —
и није чудо,
јер љубав је Бог,
као што рече Јован Громовник.
4

Свака лажа места у љубави нема,
јер Каин, љубави туђ, Авељу рече:
„Изиђимо у поље.”
5

Бистротечно и оштро
љубави је дело.
добродетељ превазиђе сваку.
6

Лепо Давид ову рекав украшава:
„К'о миро с главе
на браду силази Арону,
и к'о аермонска роса
на горе што силази сионске.”
7

Јуноше и деве,
љубави прикладни,
љубав узљубите,
ал' право и незазорно,
младићство да не повредите и девство,
божанственоме чим наше
пријања биће,
божанствено да не узнегодује.
Јер Апостол рече,
Божјега Светога Духа не растужујте,
знамење што јавно њиме
добисте у крштењу.
8

Заједно бејасмо, друг другу близу,
ил' телом или духом,
но да ли горе раздвојише нас,
да ли реке,
Давид да рече: „Горе Гелвујске
дажд на вас да не сиђе, ни роса.
Саула јер не сачувасте,
ни Јонатана?”
О безлобља Давидова,
чујте, цареви, чујте,
Саула ли оплакујеш, нађени?
Јер нађох, рече Бог,
човека по срцу мојему.
9

Ветри да сукобе се с рекама,
и да исуше,
као за Мојсија море,
судије као за Исуса,
ћивота ради Јордан.
10

И снова да саставимо се,
и снова да видимо се,
и снова у Христу да сјединимо се,
самоме том,
коме слава са Оцем
и са Духом Светим
у бескрај на веке,
амин.

~ КРАЈ ~
 
wd5-2.gif

Владимир Агатов

Темная ночь

Темная ночь, только пули свистят по степи,
Только ветер гудит в проводах, тускло звезды мерцают.
В темную ночь ты, любимая, знаю, не спишь,
И у детской кроватки тайком ты слезу утираешь.

Как я люблю глубину твоих ласковых глаз,
Как я хочу к ним прижаться сейчас губами,
Темная ночь разделяет, любимая, нас,
И тревожная, черная степь пролегла между нами.

Верю в тебя, дорогую подругу мою,
Эта вера от пули меня темной ночью хранила.
Радостно мне, я спокоен в смертельном бою,
Знаю, встретишь с любовью меня, что б со мной ни случилось.

Смерть не страшна, с ней не раз мы встречались в степи,
Вот и сейчас надо мною она кружится ...
Ты меня ждешь и у детской кроватки не спишь,
И поэтому, знаю, со мной ничего не случится.

~ КОНЕЦ ~
 
Borhes - Pretnja

To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu.
Lepa maska se promenila, ali kao i uvek jeinstvena je.
Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri Sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije, biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrknut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela smirenje.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje dok čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde
(ova soba je nestvarna i ona je nije videla).
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.



... i ovako se pise ljubav ...
 

Back
Top