Шта урадити кад "пукне" брак

slazem se da je problem mnogo ozbiljniji i dobro je da si toga realno svestan..

opet kazem, pitanj je i kakva su vasa osecanja..i to je bitno..
niko nije rekao da je bracni zivot lak i da je med i mleko..
pitanje je samo ko koliko snage i emocija ima da u paru ide sa svojim patrnerom..

ako emocije postoje sa tvoje strane, ne kazem da je lako samo kazem da onda u tom odnosu treba da zauzmes napokon ravnopravan odnos..
a ona budi siguran, kad oseti tvoj cvrsti stav i nepopustljivost promenice i svoj..
jedino sto bi zaista morali jako ozbiljno da radite na svom odnosu.

a svom sinu ces biti otac i ovako i onako.
 
A njoj ne pada na pamet da se leci i ko moze da izleci vec formirano bice koje smatra da nije problem u njoj.
Posesivnost se ne leci pogotovo ne u zrelim godinama.
Sa one pozicije u braku si vec video koliko mozes da uradis za sina, jasno ti je to.

ljudi lece i najteze bolesti..pitanje je samo stvar volje i zelje kod oba partnera.
a on je u njihovom onakvom odnosu imao pasivnu ulogu verovatno zato sto je i njemu to vise odgovaralo..
manje energije mu je oduzimalo da pristane kompromisno, nego da se bori za ono sto je smatrao da je ispravno.
na kraju krajeva, tom pasivnoscu je i othranio njenu posesivnu dominantnost.
 
И није примарно питање да ли ја желим да будем у браку са њом, него је примарно питање са које позиције могу више да урадим за сина, са ове садашње или из оне коју сам имао у браку...

Ono šyo ja želim da shvatiš je da niko ovde na forumu neće znati da ti da odgovor u koji možeš da budeš siguram jer je to pitanje komplekno. Zavisi od psihološke strukture svakog od vas ponaosob i međusobnih odnosa koji su već formirani. Možda ni jedno rešenje neće biti dobro, ali je onda pitnje koje će biti najmanje loše. A šta god uradiš život neće da stane. Nikad nije bilo da nekako nije bilo. :)
 
ljudi lece i najteze bolesti..pitanje je samo stvar volje i zelje kod oba partnera.
a on je u njihovom onakvom odnosu imao pasivnu ulogu verovatno zato sto je i njemu to vise odgovaralo..
manje energije mu je oduzimalo da pristane kompromisno, nego da se bori za ono sto je smatrao da je ispravno.
na kraju krajeva, tom pasivnoscu je i othranio njenu posesivnu dominantnost.

Мислим да грешиш. Мој одлучнији став и инсистирање на њему редовно је доводио до свађе. Затим одлазак из куће. Ове је четврти пут. Развода које сам успео да изгладим само речима, без њеног одласка из куће, било је безброј.
Ја се сад не управљам према према ономе шта ја осећам према њој, шта бих ја желео или не, већ према томе шта је боље за нашег сина. Мислио сам да док смо у браку можемо највише да му пружимо, тако би и требало да буде и зато сам и пристајао на такав однос у браку. Међутим, очигледно у нашем браку то није било тако...
 
Poslednja izmena:
A njoj ne pada na pamet da se leci i ko moze da izleci vec formirano bice koje smatra da nije problem u njoj.
Posesivnost se ne leci pogotovo ne u zrelim godinama.
Sa one pozicije u braku si vec video koliko mozes da uradis za sina, jasno ti je to.

Ne znam da li sam baš sve pročitao tako da ne znam da li bi pristala da ode kod nekoga stručnog.
Verovatno ne može da se izmeni sasvim, ali možda može da se koriguje ako sagleda sebe i shvati moguće posledice svog ponašanja.
Ako svi učestvuju u tome i svi naprave neki korak i koriguju prema okolnostima, situacija možda može i značajno da se izmeni.
Najvažnija je komunikacija ako je moguća, a nije loše da postoji kompetentan arbitar koji može da navede razgovor na bitne momente, da savet i predloži nekakvu terapiju ako je potrebna. Jer ovde je trenutno bolesna porodica, a to ne znači da je bilo ko iz porodice bolestan.

Ovi odnosi su složeni i o tome su napisane knjige i nemoguće je na ovome mestu u par rečenica objasniti čtavu problematiku.
Ni primeri iz života nisu merodavni, jer ono što je za neke bilo rešenje u istoj situaciji ne znači da će biti i u drugom slučaju.
Jer sve može da liči, a da bude nešto savim drugo.
 
Мислим да грешиш. Мој одлучнији став и нсистирање на њему редовно је доводио до свађе. Затим одлазак из куће. Ове је четврти пут. Развода које сам успео да изгладим само речима, без њеног одласка из куће, било је безброј.
Ја се сад не управљам према према ономе шта ја осећам према њој, шта бих ја желео или не, већ према томе шта је боље за нашег сина. Мислио сам да док смо у браку можемо највише да му пружимо, тако би и требало да буде и зато сам и пристајао на такав однос у браку. Међутим, очигледно у нашем браку то није било тако...

kako da ti objasnim..
tvoj popustajuci stav je vas odnos doveo dovde gde ste..
kazes da je ona takva bila od samog pocetka..da si se ti drugacije postavio, ako joj je stalo do vase zajednice (a sa tim sto se stalno vracala vidi se da jeste) i te kako bi pravila kompromis i menjala svoje ponasanje..
ili bi ti mnogo pre nego sto je tvoj sin napunio 18 god presekao takav odnos za koji kazes da ti nije odgovarao..
a ovako, realno stav nisi ni imao..
samo si se povlacio pred njenim impulsivnim ispadima..
 
Мој одлучнији став и инсистирање на њему редовно је доводио до свађе. Затим одлазак из куће. Овo је четврти пут. Развода које сам успео да изгладим само речима, без њеног одласка из куће, било је безброј.
Ја се сад не управљам према према ономе шта ја осећам према њој, шта бих ја желео или не, већ према томе шта је боље за нашег сина. Мислио сам да док смо у браку можемо највише да му пружимо, тако би и требало да буде и зато сам и пристајао на такав однос у браку. Међутим, очигледно у нашем браку то није било тако...

Ovo je jasno. Mogu misliti koji zaključak donosiš. Ali sve to što je izglađeno, pitanje je da li je urađeno na pravi način i da li je rešeno ono što dovodi do ovakvog odnosa. Možda i nije moglo drugačije, možda nije ni trebalo insitirati na ostajanju u braku, a možda je i moglo kvalitetnije da se reše problemi.

Teško je kada se imaju jednostrane informacije i kad druga strana ovde ne može da kaže šta joj smeta i šta je problem za nju. Jer nije bitno samo kakav si ti, već da li ste kompatibilni i da li možete to da postanete bar u podnošljivoj meri gde se niko neće osećatu ugroženim.

Ali čak i da imamo informacije od druge strane, pitanje je koliko smo mi ti koji mogu na odekvatan način da procene i daju odgovor. Sem toga, nije bitan samo odgovor i ko je u pravu. Ni stručna lica ne bi izigravala sudije, već sagledala kakvo je rešenje za vas najbolje. Ali zaboravi stručna lica, pošto izgleda imaš odbojnost prema njima.
 
kako da ti objasnim..
tvoj popustajuci stav je vas odnos doveo dovde gde ste...

Мој непопуштајући став би наш однос довео до овога много пре, а ја то нисам желео ни по коју цену...

kazes da je ona takva bila od samog pocetka..da si se ti drugacije postavio, ako joj je stalo do vase zajednice (a sa tim sto se stalno vracala vidi se da jeste) i te kako bi pravila kompromis i menjala svoje ponasanje...

Њени претходни изласи из куће дешавали су се после жестоких свађа где је излазила на брзину, без детета. Ја мислим да се није враћала због нас и наше заједнице, него због детета

ili bi ti mnogo pre nego sto je tvoj sin napunio 18 god presekao takav odnos za koji kazes da ti nije odgovarao..
a ovako, realno stav nisi ni imao..
samo si se povlacio pred njenim impulsivnim ispadima..

Став јесам имао, само сам га стављао у други план. У првом плану је био мир у кући...
 
Њени претходни изласи из куће дешавали су се после жестоких свађа где је излазила на брзину, без детета. Ја мислим да се није враћала због нас и наше заједнице, него због детета

Za svađu je potrebno dvoje. Ko je započinjao svađu i zašto?
Pitanje je retoričko tako da i ne moraš da odgovaraš na njega. Samo hoću da pokažem koji su sve momenti važni za neke procene.
A detalja može da ima još puno.
 
Ma shvatamo mi tebe Obrene nego je sad kod tebe pitanje sta sad.
Nisi nacisto da li da je vratis ili ne.
Mozes sebi da das jos vremena i dobro razmislis sta zapravo zelis i volis li ti tu zenu uopste i mislis li da ona nesto oseca prema tebi, stalno se vrti prica da je sve samo oko deteta.

Ја сам и отворио тему са питањем "шта сад?"

Мислим да пустим још мало времена да прође, да се још више сталожим...
Нешто ће морати да се деси, јер ова њихова "мала комуна" не може дуго да опстане...
Ја ћу се управљати према томе шта је боље за сина, а не за њу или мене..
 
Za svađu je potrebno dvoje. Ko je započinjao svađu i zašto?
Pitanje je retoričko tako da i ne moraš da odgovaraš na njega. Samo hoću da pokažem koji su sve momenti važni za neke procene.
A detalja može da ima još puno.

Могу да одговорим на њега...
Свађа је настајала када бих ја истрајавао у свом ставу... не битно у вези чега...
 
Ја сам и отворио тему са питањем "шта сад?"

Мислим да пустим још мало времена да прође, да се још више сталожим...
Нешто ће морати да се деси, јер ова њихова "мала комуна" не може дуго да опстане...
Ја ћу се управљати према томе шта је боље за сина, а не за њу или мене..

I ovo može da bude pogrešno. Podvlačim možda jer ne mora da bude pogrešno.
Ima razloga zašto mislim da u nekim slučajevima ovo može da bude pogrešno. To ne znači da treba zapostaviti sina.
Put do pakla ume da bude popločan dobrim namerama.
Za donošenje koliko toliko dobre odluke potrebno je debelo znanje i poznavanje psihologije i odnosa među ljudima i u porodici.
Dešava se da ljidi misleći da rade najbolje, zapravo greše. Nije samo bitno šta radiš, već kome to radiš - tako da može biti dobro, amože i kontraproduktivno. Ne postoji jedinstveni recept.
Pokušavam da na shvatljiv način predočim složnost ovog problema i uputim na ispravan put.
I nemam razloga tebe ovde da mazim i uljuljkujem, već da imam u vidu da je možda to "dete" ono najvrednije za šta se treba boriti. A svi su dovoljno samouvereni da znaju kako. A ako ne ispadne kako valja?
Kada biste potisnuli vaše animozitete prema odgovarajućoj struci i pokušali, ja bih vam verovao da zaista tom detetu želite dobro. Možda je to za tebe poniženje, a dete nije vredno toga?
 
Могу да одговорим на њега...
Свађа је настајала када бих ја истрајавао у свом ставу... не битно у вези чега...

Iako sam napisao da drugi primeri nisu merodavni za tebe ipak ću kratko navesti svoj.
Dakle, žena prvo nije htela da idemo. Pa je onda pristala. Pa opet neće. Pa kad nema rešenja ond se razvodimo. Onda smo ipak otišli.
Kada se završilo dobila je sedative da pije, a ispostavilo se da to nije nešto što se manifestuje samo u kući.
Uzgred joj je psiholog (žensko) rekla da je razmažena i da joj ja nisam tata da kmeči čim joj nešto nije po volji.
Ženina izjava posle toga bila je da nije primećivala i verovala da sa njom nešto nije u redu.
Sada je sve u redu.

I napomena.
U početku sam bio izložen provokativnim pitanjima i napadima od strane stručnih lica, ali na kraju se došlo do istine i rešenja.

Kada su deca bila u pitanju, odlazak je bio za nešto za šta obično roditelji i ne idu, misleći da znaju sami da odluče. Ali zašto ne bih otišao kod nekog stručnijeg kad imam tu mogućnost. Ponekad dete ne kaže roditelju ono što kaže psihologu, a ti ne možeš da pretpostaviš o čemu se radi. A onda ne znaš ni rešenje. A čak i kad znaš treba da pogodiš kako je ispravno reagovati.
Aj da ne smaram više.
 
obrene, da si jednom pustio da ode i ostavio je da sama vidi da ne moze da se snadje tako lako, sada ne bi imao problem. ona zna da moze da te mota kako hoce zato sto nikada nisi povukao crtu i rekao joj da ne moze tako da se igra a njoj to treba. i tebi treba.
sta sada? sada neka zove ona tebe ako hoce. ako nece, neka uziva u zivotu koji je sebi izabrala, aferim. za odnos sa sinom ti ona nece biti neophodna, on nije mali.
ako te nazove uslovi povratak odlaskom kod terapeuta jer ti sam ne mozes da izadjes na kraj sa njom, ne postuje te. vasa situacija je bolesna, treba neko da postavi stvari na mesto, da i ona oseti da neko objektivno posmatra sa strane to sto ona radi.
ako budes cutao i savijao se, stalno ces iznova da prezivljavas ovaj scenario a on nije dobar ni za tebe, ni za nju, ni za za vase dete. ako neko treba da povuce potez u tvojoj porodici onda si to ti i to treba da se uradi sada, prilika je.
 
Питање је да ли може да се промени. Ја сам то покушавао годинама уназад...
Ја мислим да је код ње патологија у питању, и да то не може да се промени само мојом добром вољом. Ту су потребни, како овде на теми многи мени препоручују, стручњаци и лечење...

Не знам како ти нису и хомеопатију предлагали хаха.. Да подигнеш животну енергију уз пропартне глупости.
Али, да, у праву си, вероватно је у питању патолошка посесивност. Твојој жени јесте потребна стручна помоћ.
Резултати су неизвесни, ако би и кренуо у ту борбу, можда би те још више исцрпла. Размисли да ли је тога вредно. Друго, морао би јако добро да се припремиш, распиташ, потребно је да она буде сагласна и сасвим начисто са собом када би евентулно кренула на психотерапија. Ишли бисте и заједно, то знаш. Код нас су и стручњаци врло сумњиви, као уосталом и цело здравство...
Развода које сам успео да изгладим само речима, без њеног одласка из куће, било је безброј.
Ја се сад не управљам према према ономе шта ја осећам према њој, шта бих ја желео или не, већ према томе шта је боље за нашег сина. Мислио сам да док смо у браку можемо највише да му пружимо, тако би и требало да буде и зато сам и пристајао на такав однос у браку. Међутим, очигледно у нашем браку то није било тако...

Зашто зовеш брачне кризе разводом. Нису.
Није у реду да постављаш питање свог односа са женом у контексту сина. Немој да дозволиш да манипулишеш са својим осећањима према њој помињући сина.
Ти си сада жени потребнији него она теби. Син ће се све више бити теби наклоњенији и то су, зато што има већ 18, два односа - паралелна док сте у браку, одвојена и сасвим независна ако се разведете- Опет, кажем, нисам присталица развода ако ствари могу да се поправе. Спреми се на борбу да жена оздрави или поптуно одустани.
Твој однос са сином не зависи од прекида брака.

И није примарно питање да ли ја желим да будем у браку са њом, него је примарно питање са које позиције могу више да урадим за сина, са ове садашње или из оне коју сам имао у браку...

Битно је шта ти желиш. Не знам да ли су готови пријемни на факултете. Рецимо да би мени то питање, као родитељу, тренутно било најважније.

Ја сам и отворио тему са питањем "шта сад?"

Мислим да пустим још мало времена да прође, да се још више сталожим...
Нешто ће морати да се деси, јер ова њихова "мала комуна" не може дуго да опстане...
Ја ћу се управљати према томе шта је боље за сина, а не за њу или мене..

Комуна неће да опстане чак и да има завидну материјалну потпору. То уопште немој да те брине.
Сад ти владаш и вучеш фигуре, али врло опрезно... Да не буде после дамин гамбит очас посла по 5 пут.
 
Ejj muzjace, ja cenim tvoje stavove i stavise imamo slicno misljenje oko Obrenovog problema, al ima jedna stvar a ta je da se ti prepucavas sa Razvigorom isto ko i on sa tobom
A da vas dvojica otvorite posebnu temu za vas dvojicu jer je ovo preslo u vase licno prepucavanje i to vise veze sa Obrenom nema nit njegovim problemom, obojica koristite njegov problem za samopromociju.
Zao mi je sto sam dosao u situaciju da to moram da kazem.
 
Ја сам и отворио тему са питањем "шта сад?"

Мислим да пустим још мало времена да прође, да се још више сталожим...
Нешто ће морати да се деси, јер ова њихова "мала комуна" не може дуго да опстане...
Ја ћу се управљати према томе шта је боље за сина, а не за њу или мене..

ne vidim kako ne razumes prostu cinjenicu, deca su sretna i kad su im roditelji sretni i ispunjeni ljudi....sve to moze da se izvede, i da ti nadjes svoj mir i stabilnost i da tek onda pruzis sinu ono sto treba....grcevito drzanje za njegovu srecu a zanemarivanje svoje sopstvene nece te dovesti do resenja....brak se ne treba cuvati po svaku cenu ali sam uvek za to da se sve pokusa sto je u skladu sa osobom da mi se ispucale sve opcije i da bi se mirno moglo napred, sa supruznikom ili bez njega.....kajanje za propustenim je najgore sto mozes da uradis za sve vas....ako si siguran da sam njom nemas buducnost ti se okreni stabilizaciji sebe i budi tu za sina kad god mu trebas ali na pravi nacin, miran, skoncentrisan i bistre glave....roditelji uvek trce za decom, i kad su mala i kad su velika.....
 
Poslednja izmena:
Nekad su oni imali jedno drugo dok nije doslo dete a onda su se poceli prepucavati kobajagi za njega sve kao za negovo dobro, ali ne, to je bila njihova sebicna bitka a sina su samo koristili za prepucavanje, o licemerja.
Necu ja na ovoj temi nikom da podizilaziim u fazonu Obrene ti si super, nisam, ja Razvigor koga boli u sustinI qratz za Obrena vec ovu temu koristi za samopromociju, samo ti zena bolesna i ona treba da se leci, ako je ona patoloski posesivna onda je i Obren patoloski vezan za sina.
Al kobajagi, sve cist sebicluk.
Prepucavaju se njih dvoje preko grbace mladica, to oni rade.
Surovo sam realan, ne vidim ja tu ni ji lj od ljubavi o kojoj se toliko prica.
Laz i hipohrizija kroz kvazi brigu za momka, licemerje koje bode oci.
Obren i zena mu se jednostavno prepucavaju preko ledja sina i to su radili svih ovih godina i to rade i sada.
Veze to nema sa ljubavlju, to je njihova igra.
 
Poslednja izmena:
prepucavanje nema veze sa ljubavlju..
to su dve odvojene stvari..
prepucavaju se zato sto oni sami u svojoj vezi pre nego sto su dobili dete nisu postavili sopstvenu relaciju na zdravim nogama..
a za to verujem da uzrok lezi u njihovi primarnim porodicama, a ne samo u njihovom medjusobnom odnosu.
a to opet nema veze sa tim da li se neko voli ili ne..
 

Back
Top