Šta trenutno radiš 18

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Један мој бивши комшија је лепо успео као научник, молекуларна биологија је у питању. Он зна зашто је отишао.
Други случај - друг мог сина је тамо отишао да студира јер је добио стипендију преко спорта. Баш Филаделфија.
Завршио и брже боље се вратио.
Ништа му се није свидело тамо.

Ma to zavisi i od osobe i od toga ko si i šta si. Znam nekoliko primera i ovakvih i onakvih. Konkretno to za molekularnu biologiju, traženi su stručnjaci, lično primer znam da je čovek baš uspeo ono što kod nas ne bi za 5 života.
 
FB_IMG_1700207308169.jpg
 
Један мој бивши комшија је лепо успео као научник, молекуларна биологија је у питању. Он зна зашто је отишао.
Други случај - друг мог сина је тамо отишао да студира јер је добио стипендију преко спорта. Баш Филаделфија.
Завршио и брже боље се вратио.
Ништа му се није свидело тамо.
И моја сестра. Студирала преко одбојке и једва чекала да се врати иако је сваке године мењала државу. Да не пишем да се, иако у спорту, уз факс и посао за годину дана угојила 6 кг. Каже да је ужасно. Једне године су морале она и цимерке купити кола јер није било тротоара за ходање, само цеста. Морбидно дебелих у колицима има много, није пропаганда.
А најстрашније је што јој је неколико другарица оданде до 30. извршило самоубиство. Неколико на тако малом узорку.
 
A vreme dusu dalo za spavanje :aha:
Мене послали кући с посла, ево ме у пиџами. Изгледам као смрт. Као косач.
Једва сам се одвукла, још теже довукла. Немам снаге, зуји ми у ушима, црни колутови око очију а образи упали. Страшило.
 
Dok s
И моја сестра. Студирала преко одбојке и једва чекала да се врати иако је сваке године мењала државу. Да не пишем да се, иако у спорту, уз факс и посао за годину дана угојила 6 кг. Каже да је ужасно. Једне године су морале она и цимерке купити кола јер није било тротоара за ходање, само цеста. Морбидно дебелих у колицима има много, није пропаганда.
А најстрашније је што јој је неколико другарица оданде до 30. извршило самоубиство. Неколико на тако малом узорку.
I moja drugarica iz Amerike kaze da nemaju trotoare.Svuda i uvijek idu autom.Cak i ako hoce da ode u park da seta,mora do njega otici autom.
Meni je to bas bezveze.
 
И моја сестра. Студирала преко одбојке и једва чекала да се врати иако је сваке године мењала државу. Да не пишем да се, иако у спорту, уз факс и посао за годину дана угојила 6 кг. Каже да је ужасно. Једне године су морале она и цимерке купити кола јер није било тротоара за ходање, само цеста. Морбидно дебелих у колицима има много, није пропаганда.
А најстрашније је што јој је неколико другарица оданде до 30. извршило самоубиство. Неколико на тако малом узорку.
Vjerovatno zavisi gdje odu. Amerika je tolika da mozes dobiti sta ti padne na pamet, pa i sta nikako nisi ocekivao.
Sestra od strica je otisla tokom srednje skole, koliko se sjecam na samom pocetku, nasla neku organizaciju koja pomaze klincima iz bih, predlozila roditeljima, ovi se oduzeli od straha ali su je ipak pustili. Posle par godina je otisla i mladja sestra.
Tamo su studirale, starija se i udala. Njima je sada tamo dom. Srecne su.

Muzev kolega je otisao poslednji od ovih koje znam, prije par godina. On je ovdje bio uzasnut beznadjem i izgubljenom nadom. Tamo mu nije savrseno, zena mu ne radi, djeca su se amerikanizovala skroz, njegova struka je ovdje mnogo placenija spram standarda.
Ali, sve je do toga zasto neko ode. Koliko god da mu je tesko, on je distanciran od nasih medija, od nase politike i on je srecan jer je rasterecen.
Osti utisak ima i koleginica koja je u Svedskoj. Jedan potpuni relaks gdje im se zivot svodi na brigu o sebi i porodici a ne na strah od svega.

Na cudjenje svih, drug se vratio iz Austrije. On je bio na doktorskim studijama i pored toga mogao je da dobije polozaj u firmi malo bolji od turaka a daleko losiji od austrijanaca. Njemu se to nije dopalo, vratio se i radi u njihovoj ispostavi u srbiji.
 
Па да, зависи.
И сестра ради овде за америчку фирму. Отишла би негде ако зет буде због посла јер је он тренер, да буду заједно. Иначе не.
Taj drugar sto se vratio iz Austrije, on je otisao zbog karijere. Mislio je da ce tamo da je gradi, nije skontao da moze da je ima samo ako ode kao formiran strucnjak koji njima zafali.
A ovdje ima sve uslove za odlican zivot, normalno da se vratio.
Problem je kada ovdje nemaju elementarno.
Pa ce sve hise da bjeze, pa makar konobarisali po americi
 
Мене послали кући с посла, ево ме у пиџами. Изгледам као смрт. Као косач.
Једва сам се одвукла, још теже довукла. Немам снаге, зуји ми у ушима, црни колутови око очију а образи упали. Страшило.
Da te nije drmnula struja? :lol:
 
Мене послали кући с посла, ево ме у пиџами. Изгледам као смрт. Као косач.
Једва сам се одвукла, још теже довукла. Немам снаге, зуји ми у ушима, црни колутови око очију а образи упали. Страшило.
Ajde lezi spavaj odmaraj :zag:
 
Ako ista volim ovde to je što vikend pocinje petkom u 12.

I ovde isto, ugl svugde.
Petak, pauza za kafu i nešto slatko obavezno i posle toga do kraja radnog vremena lagano tj skoro pa nikako, nikakve drame i užasi.

Ja danas radim do pola 5, al malo li je reći da sam se svojevoljno prijavila, s&s su stigli u sredu :mrgreen:
 
Šta znam mi smo iz Srbije pobegli zbog bezdna.
Ovaj sistem nije savršen, verujem da u većim gradovima i drugim delovima Norveške ni ljudi nisu toliko srdačni i gostoprimljivi kao ovi ovde, al eto, nama je za sada dobro i dok je tako tu smo.
Mi smo se previše dali u promene u Srbiji koje nikako nisu dolazile, došlo je do rszdora kod žmua u porodici zbog toga, pa neka hvala.
Juče baba i deda pitaju - i baš nikako ne planirate da se vratite, mislim se ja ne planiram više ni sutra šta ću ručati, a ne gde ću živeti, jednom istrgneš koren i ne puštaš ga više nigde.
 
Šta znam mi smo iz Srbije pobegli zbog bezdna.
Ovaj sistem nije savršen, verujem da u većim gradovima i drugim delovima Norveške ni ljudi nisu toliko srdačni i gostoprimljivi kao ovi ovde, al eto, nama je za sada dobro i dok je tako tu smo.
Mi smo se previše dali u promene u Srbiji koje nikako nisu dolazile, došlo je do rszdora kod žmua u porodici zbog toga, pa neka hvala.
Juče baba i deda pitaju - i baš nikako ne planirate da se vratite, mislim se ja ne planiram više ni sutra šta ću ručati, a ne gde ću živeti, jednom istrgneš koren i ne puštaš ga više nigde.
To sa korijenom si skroz u pravu. Kad krenem jednom vise ništa nije teško promjeniti da bi ti bilo bolje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top