Зар ниси видела те људе на родитељском?
jedno je videti te ljude dva puta u zivotu, a drugo je poznavati ih.
hvala svima sto ste se angazovali, najbolji ste

sve ovo sto vi svi govorite iz razlictih uglova ja znam. imam i sebe kao primer muljanja i laganja u srednjoj skoli, pogotovu sto sam ja bila sama u bg od drugog razreda srednje, moji u krajini u ratnom stanju, nema telefona, nema nista. probala sam svasta

, radila razne gluposti, al sto kaze smokva to proslo za godinu, dve. po ocenama nikad niko nista nije mogao da primeti, strejt odlikas do kraja.lunja me podsetila, posle prve godine fakulteta sam na more otisla sa drugaricama, pa nastavila kod decka u makedoniju, moji pojma nisu imali.sestra me pokrivala, jedan dan zove ona iz herceg novog iz poste u nase ime, pa zove mene da prepirca, onda sledeci dan zovem ja i njoj prepricavam

zajedno smo se naravno vratile kuci, nikad nisu saznali

mog sina je pubertet strefio odjednom i to sve odjednom i cela promena je dosla naglo, tako da sam bila kao nepripremljena, pa je mozda ovo moje ponasanje i neverica posledica toga. meni nije problem ni izlazanje, ni vracanje kuci cvrcnut (bio je na najmanje 50 punoletstava ove godine, sa svakog se vratio pripit, uvek pristojno uspravan na nogama

, jos malo popricamo dok ja kao ustanem u wc i gledam mu zenice

), samo se plasim raznih drugih supstanci koje su vrlo jefitne i dostupne. ne znam to drustvo i ne znam u kom su fazonu. generalno mu verujem i vidim da je relativno racionalan i pametan, puno smo mu pricali o svemu, aktivan je sportista...ali se plasim, i to je prirodno. i meni preostaje da mantram "proci ce" (valjda

)