moja cerka nije upisala ekonomiju zato sto nije znala sta bi sa sobom, pa hajde, nego zato sto joj matematika ide od ruke, zato sto je procenila cime bi u zivotu volela da se bavi, a sto ce joj doneti solidna primanja. izbor je pao na reviizju.

pisala sam ovde kad je rodbina skocila na mene na nekoj slavi, sa ovim Boginim argumentima-jao, gde ekonomija, to svako zavrsi ko ne zna sta bi...ili, sta ce njoj to, ona je zensko

tada sam im rekla da gledaju svoja posla, sada, iz ugla majke jednog studenta ekonomije bih ih poslala da spreme i poloze ispit iz matematike na prvoj godini.
ok, ja licno malo ovo shvatam, ali to vecito generalizovanje nase mi ide na zivce..kalupi, kalupi, kalupi..
@smokvo, pustite ga da radi kako on misli da treba, posto ce on ziveti svoj zivot, a ne vi..saveti su u redu samo ako su trazeni, pa kad va spita, kazite sta mislite i cao.. vi ste svoju roditeljsku duznost obavili time sto ga volite, podrzavate i vadite iz sranja, sad je vreme da se malo sklonite, narocito ako je takav tip da ne voli pritiske.

i o tome sam pisala ovde, svojima zameram jedino to sto me nisu malo bolje poznavali, pa me nisu malo jace pritisli kada je trebalo i sto su me sprecili da upisem defektologiju. ne na silu, naravno, ali su me sprecili..
nemoj, pretesko je, tuga, plac, gde ces ti to..
a ja sam i dan danas ubedjena da je taj posao, ta skola, taj rad sa problmeaticnom omladinom, ono sto sam ja.
tja, od zaljenja nema nista, ali sam bar izvukla pouku kako ne treba sa detetom.