Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ima istine u tome što govoriš. Samo praviš grešku. Nije ruska kultura nužno istočnjačka u smislu neplodonosna. Dakle Rusija je u Evropi i u Aziji. Naravno da se uticaj Zapada oseća u svim vrednim stvaraocima Ruske umetnosti.
Ruska kultura je najbolja onda kada sintetizuje Istok i Zapad. Jednostavno je nemoguće da jedno drugo isključuje. Evropski deo Rusije je oduvek pod uticajem Evrope, kao što je i Evropa pod uticajem Rusije. Pa ljudi moji koliko samo germanizama i galicizama ima u ruskom jeziku i koliko su ruski klasici uticali na zapadne stvaraoce. Glupo je isključivati i praviti vrednosnu orijentaciju prema geografskoj, to je detinjarija. Nema istočnog i zapadnog bloka u strogom smislu u umetnosti. To su ništarije. Postoji vrednost i "'vamo" i "tamo", sve drugo su preferencije.

U ruskom knjizevnom jeziku nema tih germanizama ( ovo za galicizme mi nije uopste jasno, takav jezik ne postoji, a ni kultura), ruska kultura nije imala nikakvog
uticaja na Zapad, samo je dijametralno suprotno. To sto je Dostojevski bio uzor raznim knjizevnicima diljem Evrope ( ali i celog hriscanskog sveta) svakako da nije
nikakav dokaz da je ruska kutura imala uticaja na Zapad. U skoli je obavezna lektira bio Rat i mir, ja sam ocajavala jer je prevod bio takav da na pola stranice
ima prevoda sa francuskog jerBo je fin svet ( a Tolstoj je tu) divanio iskljucivo na francuskom. Ja ne znam nijedno delo ( francusko, nemacko, englesko) gde se Rusija
uopste i pominje, a o jeziku da ne govorim. Rusija je bila Evropa, znaci da je samo ovaj evropski deo Rusije bio i pismen, bogat, nekakav azijski deo ziveo je u mraku,
nije se do danas nista promenilo pa tako kada govorimo o Rusiji i kulturi mislimo samo na danasnju Ukrajinu i Rusiju do Urala.
 
To sto je Dostojevski bio uzor raznim knjizevnicima diljem Evrope ( ali i celog hriscanskog sveta) svakako da nije
nikakav dokaz da je ruska kutura imala uticaja na Zapad.

Овај део копирам и стављам у свој алманах генијалних уписа које сам прочитао на форуму.

Дакле, ја се у свом раду, делу, мисли и ангажману, угледам на Шекспира као аутентичног представника енглеске културе, и иако је он имао огроман утицај на мене у сваком сегменту мог рада, ја негирам да је енглеска култура имала било какав утицај на мене. Ово је један начин размишљања који дубоко указује на последице одрастања у титоистичкој догми, која једноставно не оставља простор интелектуалној надоградњи и скидање букагија са заробљеног ума. Ово су и ставови који имају солидан расистички потенцијал, ставови који тако лепо сликају свог аутора као уџбенички пример филозофа паланке.
Значи, то што је Толстој писао на француском значи да је француска култура на њега имала утицај, а то што је огроман број западних писаца у бит свог опуса стављао идеје Достојевског, то није утицај руске културе, јер, боже мој, нису писали на руском језику. Овакав став негира уопште и само постојање руске посебности и специфичности, као и целокупан појам руске културе. То, даље, значи, да филозоф паланке гледа само површину, јер управо због свог титоистичког наслеђа, који није у стању да изађе из тегле, не увиђа дубину руског утицаја на западну културу, кроз прихватање самих идеја руских мислиоца.

Култура је појам који егзистира у једном међусобном преплитању, и само идиот може негирати утицај западне културе, кроз различите појавне облике, на Русију и њене ствараоце, али, такође, само још већи идиот, може негирати међусобне, обостране утицаје, једне културе на другу.

Ја сам намерно направио један лажни маневар око западне културе, како би се сомови упецали на дурдубак и показали сав раскош своје ограничености и малограђанства, стављајући је као антипод руској и смештајући их у један константан сукоб. Међутим, сукоб, барем на неком културном плану и не постоји, када гледамо највећа руска, француска, енглеска, немачка, италијанска имена из области културе. То не може бити сукоб, већ само надоградња, јер и дела Мана, Толстоја, Достојевског, Сартра, Моравие, Солжењицина, Мопасана, Гетеа, Јесењина, Шилера, Рембоа и још стотину европских и руских стваралаца, имају еманципаторски потенцијал, који је њихова заједничка карактеристика.Тај еманципаторски потенцијал је место спајања, а не раздора.

О раздору можемо говорити само када у први контекст истуримо глобализационе процесе и прекоокеанску мегаломанију, али тада не причамо у правим сукобима култура, већ онда морамо, сукоб спустити на исподкултурни ниво и почети причати о много опипљивијим стварима, попут цене барела, лажних људских права, продаје Ауди а6, сибирским енергентима итд.

Дакле, Кока кола, андроиди, мекдоналдс, шаргарепа од 9 цм, Вестервеле, Солана, Мекејн, Кентаки фрајд чикен и слични нису представници културе у правом смислу те речи, да би их супростављали руским ствараоцима и класицима. Ово су изданци инстант културе, као последице неолибералне лудачке кошуље, и зато сукоб између истинских вредности, слободарске, а не бриселске Европе, са Русијом и не постоји.
 
Ima istine u tome što govoriš. Samo praviš grešku. Nije ruska kultura nužno istočnjačka u smislu neplodonosna. Dakle Rusija je u Evropi i u Aziji. Naravno da se uticaj Zapada oseća u svim vrednim stvaraocima Ruske umetnosti.
Ruska kultura je najbolja onda kada sintetizuje Istok i Zapad. Jednostavno je nemoguće da jedno drugo isključuje. Evropski deo Rusije je oduvek pod uticajem Evrope, kao što je i Evropa pod uticajem Rusije. Pa ljudi moji koliko samo germanizama i galicizama ima u ruskom jeziku i koliko su ruski klasici uticali na zapadne stvaraoce. Glupo je isključivati i praviti vrednosnu orijentaciju prema geografskoj, to je detinjarija. Nema istočnog i zapadnog bloka u strogom smislu u umetnosti. To su ništarije. Postoji vrednost i "'vamo" i "tamo", sve drugo su preferencije.

Nisam ja rekao da su istočnjačke kulture neplodonosne, rekao sam da Rusi do njihove kulturne interferencije sa zapadom u 18. veku nisu proizveli ništa umetnički vredno. Oni suštinski i nisu istočnjačka kultura, već evropska, ali danas preovladava ideja da su rusi istok. Njihova kultura je inherentno zapadnjačka i u tome nema ničeg lošeg. Tu nema traga istoka. Istok je arapski prostor, Turska, Kina, južna Azija itd. Rusi s tim kulturno nemaju veze.
Ruski klasici su nastali u okviru romaneksne tradicije zapada. Forma romana je zapadna, narativni i sižejni postupci, tematski okvir, motivi itd. sve je to kulturno "uvezeno" i to je dozvolilo Dostojevskom npr. da izrazi sopstvenu genijalnost i formira sopstvena poetska načela. Ali njegov roman fundamentalno ne odudara od zapadne tradicije.
Ta istok/zapad podela u kojoj su Rusi na istoku napravljena je samo politički, prema njihovom odnosu sa USA, ali su kulturno Rusi zapadnjaci.
 
Ta istok/zapad podela u kojoj su Rusi na istoku napravljena je samo politički, prema njihovom odnosu sa USA, ali su kulturno Rusi zapadnjaci.

Da, ovo je suština nesporazuma u ovoj diskusiji. Rusija je dio zapadne civilizacije koja baštini zajedničke antičke korijene i judeo-hrišćansku tradiciju. Njena kultura ne može se posmatrati odvojeno od ostatka zapada.
Međutim, neki su zarobljenici vlastitih političkih uvjerenja i nacionalističkih sentimenata, pa pokušavaju da oštru podjelu između Rusije i SAD/EU, koja danas postoji u sferi politike, primjene i na kulturu. Neki tako čitaju samo ruske pisce, a u svakom američkom vide produženu ruku nekakve koka-kola civlizacije i slično. Od toga, jednostavno, nema vajde, u smislu objektivnog vrednovanja bilo kakve književnosti ili umjetnosti.
 
Da, ovo je suština nesporazuma u ovoj diskusiji. Rusija je dio zapadne civilizacije koja baštini zajedničke antičke korijene i judeo-hrišćansku tradiciju. Njena kultura ne može se posmatrati odvojeno od ostatka zapada.
Međutim, neki su zarobljenici vlastitih političkih uvjerenja i nacionalističkih sentimenata, pa pokušavaju da oštru podjelu između Rusije i SAD/EU, koja danas postoji u sferi politike, primjene i na kulturu. Neki tako čitaju samo ruske pisce, a u svakom američkom vide produženu ruku nekakve koka-kola civlizacije i slično. Od toga, jednostavno, nema vajde, u smislu objektivnog vrednovanja bilo kakve književnosti ili umjetnosti.

То са читањем само руских писаца је била провокација. Наравно да читам све што превазилази конзумерске текстове и апологетизацију неолибералног система вредности.

Објаснио сам у претходном посту, да сматрам да сукоб на нивоу култура не постоји, него само на политичком нивоу, и за то кривим прекоокеанску мегаломанију.
 
То са читањем само руских писаца је била провокација. Наравно да читам све што превазилази конзумерске текстове и апологетизацију неолибералног система вредности.

Објаснио сам у претходном посту, да сматрам да сукоб на нивоу култура не постоји, него само на политичком нивоу, и за то кривим прекоокеанску мегаломанију.

Izvini što nisam naslutio tvoju suptilnu provokaciju. Mislim na sve što si pisao o svom odupiranju zapadnim modelima i zapadnjačkoj površnosti, o petooktobarskom sistemu vrijednosti, o Rambu, Rokiju, GMO kretenima, Karlu Biltu, samoporicajućoj politici, koka-koli i ne znam o čemu još.
Samo, ne znam zašto provociraš, kad sad ispada da se sasvim slažemo kad je kultura u pitanju. Ovome o politici ionako nije mjesto na ovom pdf.
 
Izvini što nisam naslutio tvoju suptilnu provokaciju. Mislim na sve što si pisao o svom odupiranju zapadnim modelima i zapadnjačkoj površnosti, o petooktobarskom sistemu vrijednosti, o Rambu, Rokiju, GMO kretenima, Karlu Biltu, samoporicajućoj politici, koka-koli i ne znam o čemu još.
Samo, ne znam zašto provociraš, kad sad ispada da se sasvim slažemo kad je kultura u pitanju. Ovome o politici ionako nije mjesto na ovom pdf.

Да, тема је замрла. Мора се мало додати уља. Лепше је кад гори.
 
U ruskom knjizevnom jeziku nema tih germanizama ( ovo za galicizme mi nije uopste jasno, takav jezik ne postoji, a ni kultura), ruska kultura nije imala nikakvog
uticaja na Zapad, samo je dijametralno suprotno. To sto je Dostojevski bio uzor raznim knjizevnicima diljem Evrope ( ali i celog hriscanskog sveta) svakako da nije
nikakav dokaz da je ruska kutura imala uticaja na Zapad. U skoli je obavezna lektira bio Rat i mir, ja sam ocajavala jer je prevod bio takav da na pola stranice
ima prevoda sa francuskog jerBo je fin svet ( a Tolstoj je tu) divanio iskljucivo na francuskom. Ja ne znam nijedno delo ( francusko, nemacko, englesko) gde se Rusija
uopste i pominje, a o jeziku da ne govorim. Rusija je bila Evropa, znaci da je samo ovaj evropski deo Rusije bio i pismen, bogat, nekakav azijski deo ziveo je u mraku,
nije se do danas nista promenilo pa tako kada govorimo o Rusiji i kulturi mislimo samo na danasnju Ukrajinu i Rusiju do Urala.

Autor verovatno misli na posuđenice iz francuskog jezika.
 
lP7sdn81agfBVJ3q2YqPK_4CuNb91CSENRjgY5vp75A=w315-h398-no


Cetrnaest lijepih i pomalo tuznih prica ciji junaci "hvataju posljednji voz u pokusaju da ostvare svoje snove i zelje".
Price koje su upecatljive zbog sentimentalne intimisticke razine; price u kojima "ljubav nije jedina izvjesnost, ali jeste najvaznija od svih neizvjesnosti".
 
Да, тема је замрла. Мора се мало додати уља. Лепше је кад гори.

Hehehhehez;)


@Robert v

Na pamet mi nije palo da je covek mislio na francuski jer je i ta Galicija bila deo ruskog carstva.
Danas je to Ukrajina, nekada je glavni grad Lemberg ( danas Lavov) bio grad sa stotine hiljade Jevreja i jevrejskom kulturom.
 
Овај део копирам и стављам у свој алманах генијалних уписа које сам прочитао на форуму.

Дакле, ја се у свом раду, делу, мисли и ангажману, угледам на Шекспира као аутентичног представника енглеске културе, и иако је он имао огроман утицај на мене у сваком сегменту мог рада, ја негирам да је енглеска култура имала било какав утицај на мене. Ово је један начин размишљања који дубоко указује на последице одрастања у титоистичкој догми, која једноставно не оставља простор интелектуалној надоградњи и скидање букагија са заробљеног ума. Ово су и ставови који имају солидан расистички потенцијал, ставови који тако лепо сликају свог аутора као уџбенички пример филозофа паланке.
Значи, то што је Толстој писао на француском значи да је француска култура на њега имала утицај, а то што је огроман број западних писаца у бит свог опуса стављао идеје Достојевског, то није утицај руске културе, јер, боже мој, нису писали на руском језику. Овакав став негира уопште и само постојање руске посебности и специфичности, као и целокупан појам руске културе. То, даље, значи, да филозоф паланке гледа само површину, јер управо због свог титоистичког наслеђа, који није у стању да изађе из тегле, не увиђа дубину руског утицаја на западну културу, кроз прихватање самих идеја руских мислиоца.

Култура је појам који егзистира у једном међусобном преплитању, и само идиот може негирати утицај западне културе, кроз различите појавне облике, на Русију и њене ствараоце, али, такође, само још већи идиот, може негирати међусобне, обостране утицаје, једне културе на другу.

Ја сам намерно направио један лажни маневар око западне културе, како би се сомови упецали на дурдубак и показали сав раскош своје ограничености и малограђанства, стављајући је као антипод руској и смештајући их у један константан сукоб. Међутим, сукоб, барем на неком културном плану и не постоји, када гледамо највећа руска, француска, енглеска, немачка, италијанска имена из области културе. То не може бити сукоб, већ само надоградња, јер и дела Мана, Толстоја, Достојевског, Сартра, Моравие, Солжењицина, Мопасана, Гетеа, Јесењина, Шилера, Рембоа и још стотину европских и руских стваралаца, имају еманципаторски потенцијал, који је њихова заједничка карактеристика.Тај еманципаторски потенцијал је место спајања, а не раздора.

О раздору можемо говорити само када у први контекст истуримо глобализационе процесе и прекоокеанску мегаломанију, али тада не причамо у правим сукобима култура, већ онда морамо, сукоб спустити на исподкултурни ниво и почети причати о много опипљивијим стварима, попут цене барела, лажних људских права, продаје Ауди а6, сибирским енергентима итд.

Дакле, Кока кола, андроиди, мекдоналдс, шаргарепа од 9 цм, Вестервеле, Солана, Мекејн, Кентаки фрајд чикен и слични нису представници културе у правом смислу те речи, да би их супростављали руским ствараоцима и класицима. Ово су изданци инстант културе, као последице неолибералне лудачке кошуље, и зато сукоб између истинских вредности, слободарске, а не бриселске Европе, са Русијом и не постоји.

Mrzi me da boldujem, ali samo bih da te priupitam na koji nacin i cime je Dostojevski nosilac nekakve ruske kulture i sta jue to uopste u njegovim delima
"ruska kultura", Sta je u delima Tomasa Mana "nemacka ili zapadna" kultura? Pa to su genijalni knjizevnici, kakve veze ima tu nekakva kultura?
To sto je Dostojevski kao genijalan autor imao uticaja na neke autore iz USA, Latinske Amerike, ali uglavnom Evrope kakve to veze ima sa Rusijom?
Kakve veze ima Kafka ( Jevrejin K+K monarhija) sa Zapadnom kulturom? Ti su ljudi genijalni jer ih boli DZoka da pisu hvalosepeve svojoj nekakvoj kulturi.
 
Hehehhehez;)


@Robert v

Na pamet mi nije palo da je covek mislio na francuski jer je i ta Galicija bila deo ruskog carstva.
Danas je to Ukrajina, nekada je glavni grad Lemberg ( danas Lavov) bio grad sa stotine hiljade Jevreja i jevrejskom kulturom.

Francuski je malo ocvao u najnovijem rasporedu snaga u svetu. Ranije bi se vodila polemika o Stendalu i npr Geteu, a sad o Dostojevskom i Hemingveju (mada, ako zanemarimo tu najnebitniju razliku mesta porekla, njih dvojica imaju zanimljive sličnosti i razlike). U stvari je blam kad te zbog političkih računica sastave zajedno sa tvojim oponentom u jedno Frankenštajnovsko čudovište po imenu zapadna kultura. Mediterance i kontinentalce. Sramota. Veća je sličnost depresivnih Rusa i mračnih Germana nego Germana i egzaltiranih Talijana
 
Mrzi me da boldujem, ali samo bih da te priupitam na koji nacin i cime je Dostojevski nosilac nekakve ruske kulture i sta jue to uopste u njegovim delima
"ruska kultura", Sta je u delima Tomasa Mana "nemacka ili zapadna" kultura? .

Кад поставиш овакво питање, ја заиста изражавам скепсу, да ли си ти икад прочитала нешто од Достојевског?

Ово је као да ме питаш, какве везе има Иво Андрић са српском културом, или какве везе има Франческо Тоти са Римом?
 
Кад поставиш овакво питање, ја заиста изражавам скепсу, да ли си ти икад прочитала нешто од Достојевског?

Ово је као да ме питаш, какве везе има Иво Андрић са српском културом, или какве везе има Франческо Тоти са Римом?
Besmislena je bilo kakva dalja diskusija na temu Rusije i statigajaznam nekakvog Zapada, a narocito na topiku na kome bi trebalo da iznesemo
utiske i preporuke za knjigu koju citamo.
 
U ruskom knjizevnom jeziku nema tih germanizama ( ovo za galicizme mi nije uopste jasno, takav jezik ne postoji, a ni kultura), ruska kultura nije imala nikakvog
uticaja na Zapad, samo je dijametralno suprotno. To sto je Dostojevski bio uzor raznim knjizevnicima diljem Evrope ( ali i celog hriscanskog sveta) svakako da nije
nikakav dokaz da je ruska kutura imala uticaja na Zapad. U skoli je obavezna lektira bio Rat i mir, ja sam ocajavala jer je prevod bio takav da na pola stranice
ima prevoda sa francuskog jerBo je fin svet ( a Tolstoj je tu) divanio iskljucivo na francuskom. Ja ne znam nijedno delo ( francusko, nemacko, englesko) gde se Rusija
uopste i pominje, a o jeziku da ne govorim. Rusija je bila Evropa, znaci da je samo ovaj evropski deo Rusije bio i pismen, bogat, nekakav azijski deo ziveo je u mraku,
nije se do danas nista promenilo pa tako kada govorimo o Rusiji i kulturi mislimo samo na danasnju Ukrajinu i Rusiju do Urala.

Šta ti znači "tih" germanizama. Kada kažem germanizama, mislim na reči uvezene iz nemačkog jezika, a njih u ruskom jeziku ima 10-20%.
Galicizam- reči preuzete iz francuskog jezika. Ako se zna da je pismena Rusija 19. veka više koristila francuski no ruski (čitati Gogolja) - iz pomodnih razloga, onda ne vidim kako to nije "kulturni" uticaj. Jezik je osnovni nosilac kulture pobogu.

- - - - - - - - - -

Galicija nema veze sa Francuskom.
Reč galicizam- nastaje od "Gala", a ne od geografskog područja Galicije. :)

- - - - - - - - - -

Mrzi me da boldujem, ali samo bih da te priupitam na koji nacin i cime je Dostojevski nosilac nekakve ruske kulture i sta jue to uopste u njegovim delima
"ruska kultura", Sta je u delima Tomasa Mana "nemacka ili zapadna" kultura? Pa to su genijalni knjizevnici, kakve veze ima tu nekakva kultura?
To sto je Dostojevski kao genijalan autor imao uticaja na neke autore iz USA, Latinske Amerike, ali uglavnom Evrope kakve to veze ima sa Rusijom?
Kakve veze ima Kafka ( Jevrejin K+K monarhija) sa Zapadnom kulturom? Ti su ljudi genijalni jer ih boli DZoka da pisu hvalosepeve svojoj nekakvoj kulturi.

Vidi se da ne razumeš ič socijalne psihologije.
Pisac ne mora ni na jedan način da spominje svoju zemlju, ali dovoljno je odrastati na jednom tlu, govoriti jednim jezikom, biti u dodiru sa domaćom kulturom i biti obeležen dovek. Jednog Kafku ne bi nikako mogao da iznedri recimo ovaj naš prostor, a da ti obrazlažem zašto je to tako, ne mogu i neću.
Isto jednog Dostojevskog je mogla da da Rusija jedna, sa svim svojim nedostacima i kvalitetima, ali on je Rus, to je bio i kada je bio u Francuskoj i kada je bio u Švajcarskoj...

Glupo je nipodašavati primarni uticaj sredine na obrazovanje ličnosti, u ovom slučaju pisca, htela ne htela to je tako.
 
Vidi se da ne razumeš ič socijalne psihologije.
Pisac ne mora ni na jedan način da spominje svoju zemlju, ali dovoljno je odrastati na jednom tlu, govoriti jednim jezikom, biti u dodiru sa domaćom kulturom i biti obeležen dovek. Jednog Kafku ne bi nikako mogao da iznedri recimo ovaj naš prostor, a da ti obrazlažem zašto je to tako, ne mogu i neću.
Isto jednog Dostojevskog je mogla da da Rusija jedna, sa svim svojim nedostacima i kvalitetima, ali on je Rus, to je bio i kada je bio u Francuskoj i kada je bio u Švajcarskoj...

Glupo je nipodašavati primarni uticaj sredine na obrazovanje ličnosti, u ovom slučaju pisca, htela ne htela to je tako.

Социјална психологија, у контексту у којем се спомиње, је ретко, ако је уопште, битан фактор у стварању генијалних уметника.
Психологија уметности је посебна грана која се бави тим питањем.
И Кафка и Достојевски би у сличним условима били једнако генијални, ма којом вером и нацијом били обојени.
 
Социјална психологија, у контексту у којем се спомиње, је ретко, ако је уопште, битан фактор у стварању генијалних уметника.
Психологија уметности је посебна грана која се бави тим питањем.
И Кафка и Достојевски би у сличним условима били једнако генијални, ма којом вером и нацијом били обојени.

Tvoje mišljenje.
Problem je što uticaj socijalne sredine ne možeš pobiti nikako.
Ne razumem, kako je moguće u 21. veku, kada smo se malo odmakli od - tumačenja čoveka nezavisno od sredine - tvrditi da sredina nema uticaja. Mislim to je suludo. Ne mora Dostojevski biti Rus u smislu vlastite odluke, može odlučiti da bude Danac, ne mora biti pravoslavac (ovo uzmimo primerice) - on odrasta u sredini "ruskoj" i u "pravoslavnoj" religioznosti. Isto važi i za Kafku. On istina izmiče stvarnosti na nivou dela, ali ta stvarnost nepobitno utiče na njegovo delo. I oba pisca su genijalni, ali dolaze iz posve drugačijih sredina.

I da, ne radi se o tome da li OKRUŽENJE stvara GENIJA; to svakako nije istina. Poenta je da utiče na njega, u svakom smislu. To su dve različite kategorije, dakle -"ne rađa ga", već ga "određuje".
 
Poslednja izmena:
Кад поставиш овакво питање, ја заиста изражавам скепсу, да ли си ти икад прочитала нешто од Достојевског?

Ово је као да ме питаш, какве везе има Иво Андрић са српском културом, или какве везе има Франческо Тоти са Римом?

Ma to Rayela provocira, a ti ne provaljuješ. To ona doliva ulje na vatru da prodrma učmalu temu. ;)
 
Citam Kad je Nitche plakao Meni se knjiga dopada, ali " onako". Sve su te stvari i cinjenice, biografije i peripetije koje su junakinje i junaci
romana imali i u stvarnom zivotu, svakome od nas poznate. Lu Salome, Nitche, Brojer ( Frojd je "uchio" kod njega), atmosfera i dekadencija
u doba fin de siècle[/I ]u Vieni, ali i K+K monarhiji. Uloge psihoanlaiticara i pacijenta ( Brojer - Nitche ) mesaju se do neprepoznatljivosti,
genijalno opisuje ( usput i duhovito) razgovore dva genijalna uma.
 
Ja imam Svilu , ali nikako da pocnem da je citam. Sada citam Sinovi i ljubavnici[/I ( D.H.Lorens) i mogu reci da mi je cudno kako je moguce da tu
predivnu knjigu nisam ranije citala. O knjizi se mnogo pisalo, psihoanaliziralo, ali ja mislim da tu nema nikakvih zackoljica niti bilo kakvih naznaka nekakvog
Edipovog kompleksa nego je svako od nas ( nema veze da li je decak ili devojcica) nekako zarobljen u tom odnosu majka-dete.
To je vecita tema, postojala i postoji u svakoj generaciji i verovatno je vec sa rodjenjem i nasledjujemo.
Cesto pominje I love and hate her navodno se oslanjajuci na Shopenhauerovu metafiziku, ali svako od nas ima tu i tamo ista osecanja
i prema majci, ali svom partneru/partnerki

Ja inace uzivam u ovim socijalnim romanima u kojima je radnja kraj devetnaestog i pocetak dvadesetog veka,a gde se ne pominje nikakav haj sosajeti
nego obicni ljudi, radnici, u ovom slucaju rudari.
I da, roman je autobiografski.
 
Nadin Gordimer- Kućni pištolj

Ovo je prvi put da je čitam, trebalo je možda početi sa nekom drugom knjigom. Očekivala sam više uronjenosti u problematiku aparthejda... postoji i ovde, ali u vidu ostatka predrasuda u novom društvu.
Gotovo je ceo roman na nivou unutrašnjih monologa, konfuznog stila, iskrzanih rečenica + nezgodna okolnost lošeg prevoda, sve je to malo otežalo čitanje. Međutim, paralelna triler priča vuče napred, plus razmatranje o zločinu i kazni koje je neizbežno kako u monologu protagonista, tako i u meni kao čitaocu, iako roman ne ostavlja puno prostora za čitaoca, sve je tu ispitano iz svakog ugla, odgovor na svako moguće pitanje, kao što se branilac sprema za odbranu optuženog.

A optuženi je sin, priča se priča uglavnom unutrašnjim monolozima njegovih roditelja.
U drugoj polovini knjige napetost raste, u skladu sa tokom sudskog procesa i taj drugi deo je prijemčiviji za čitanje.

Vredi čitanja, svakako.

pročitane i Saramagovo Jevanđelje, Dubravkina Štefica i fantastična fantastična Leva ruka tame, ali o ovome sve znate :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top