Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Patrik Modiano: Rodoslov

Kako je ovogodišnji nobelovac i sam negdje objasnio, ovaj autobiografski roman više je zapis o njegovim roditeljima i o tome kako su se odnosili prema njemu, nego konvencionalno sjećanje na prvih dvadesetak godina života. A ti roditelji, čini se, zaista su imali živote koje je vrijedilo prenijeti u književnost. Otac, Jevrejin koji se čitav rat krio po Parizu, preživljavao na crnoj berzi i nekoliko puta uz mnogo sreće izbjegao hapšenje, mentalitet bjegunca i muljatora prenio je i u vrijeme mira. Zvuci piščevog djetinjstva su galama sudskih izvršilaca koji plijene očeva odijela i cipele. Majka se u mladosti s dosta nade preselila iz Belgije u Pariz kako bi postala glumica. Nekakva karijera je stvorena, ali novca nikad nije bilo. A kad ga je bilo, Patrik je bio posljednja briga. Niz njegovih neuspješnih boravaka u internatima, sve dalje i dalje od Pariza, ilustracija su manjkave roditeljske posvećenosti sinu.
O svemu ovome pisac piše sasvim faktografski, bez mnogo komentara i subjektivnosti. Već na početku čitanja izvinjava se zbog svih suvih podataka koje u tekstu navodi: imena, mjesta i datuma. Zaista, povremeno se čini da čitamo policijski dosije ili nekakav administrativni izvještaj, ali onih nekoliko lirskih intervencija čine svu razliku i spisak biografskih činjenica pretvara u ličnu ispovijest i kvalitetnu prozu. Kao kad u istoj rečenici roditelje saosjećajno nazove jadnima, a potom ozlojeđeno doda da mu nikad nisu pritekli u pomoć i da su ga ostavili leđima satjeranog uza zid. Na drugom mjestu, kaže za njih: „Nisu oni bili od ljudi na koje se možete osloniti. Više su ličili na sumnjive putnike, koji lutaju staničnim hodnicima, sa nepoznatim ciljem putovanja, ukoliko ga uopšte imaju.“
Uvijek sam rado čitao ovakve romansirane intimne istorije. Valjda svakome u nekom trenutku života sopstveni roditelji postanu tajna, pa počne kopati po uspomenama i žaliti zbog nepostavljenih pitanja.
 
I ja sam procitala Rodoslov. Mene je fascinirala upornost i odlucnost autora da nista ne ulepsava i da trazi opravdanja za svoje roditelje.
Brutalno ih je opisao onakvima kakvi su sigrno i bili ili ih je on kao dete tako dozivljavao.

On je taj Rodoslov svrstao u svoju Parisku trilogiju, ja sam jedini taj procitala jer je najkraci.
 
I ja sam procitala Rodoslov. Mene je fascinirala upornost i odlucnost autora da nista ne ulepsava i da trazi opravdanja za svoje roditelje.
Brutalno ih je opisao onakvima kakvi su sigrno i bili ili ih je on kao dete tako dozivljavao.

On je taj Rodoslov svrstao u svoju Parisku trilogiju, ja sam jedini taj procitala jer je najkraci.

I ja sam završila Izgubljeni kraj. Tanko za Nobelovca...:( Nisam se baš pretrgla, lagano je štivo, trilerčić u kome se prepliću sadašnjost i prošlost.

Ma, meni je OK bio ovaj Rodoslov. Ne može svaki nobelovac da bude Tomas Man. Jedino mi se nije dopalo što je roman tako kratak. U svakom slučaju, pročitaću još nešto.
 
Ma, meni je OK bio ovaj Rodoslov. Ne može svaki nobelovac da bude Tomas Man. Jedino mi se nije dopalo što je roman tako kratak. U svakom slučaju, pročitaću još nešto.

Meni se mnogo dopada prvi deo te trilogije, ali sam procitala samo stotinak stranica, a ima ih sgurno 500, a onda sam presla na ovaj Rodoslov s tim sto sam znala da cu
se vratiti na prvu knjigu , ali zelim da je citam natenane. On ( autor) u principu uvek ima isti lajtmotiv, ali ga kao i genijalni muzicari dozira, pojacava, istice samo jedan ton,
malo piano, malo presto:)

Ovo su originalni naslovi iz Pariske trilogije, cak ni na egleskom nisam mogla da nadjem ovu za mene ( za sada ) najlepsu i najvazniju knjigu (La ronde de nui)
Ne znam da li je prevedena na srpski, na englelski sigurno jeste.



La ronde de nuit, Les boulevards de ceinture, Livret de famille

U ovoj koju sam pocela da citam tema je kako se postaje izdajnik i kako da ne dodje do toga, a ta pitanja postavja sam sebi jedan mlad Francuz koji ne zna
i razmislja o tome da li je pametnije da se prikloni carstvu Gestapa ili Pokretu otpora. Prvo radi za Gestapo sa raznim oloshem iz policije koja uvodi red u Paris
pod okupacijom, mlad Francuz radi sve radnje, po potrebi je tranvestit, homoseksualac, ljubavnik, izdajnik bez trunke griznje savesti, ali on ima samo 19 godina
i zeli da obezbedi pristojan i siguran zivot svojoj majci u Zenevi ( ili Lozani).

Drugi roman, Les boulevards de ceinture koji bi na srpski verovatno bio preveden kao Periferija ( velikog grada)

Radnja:

Na periferiji Pariza Serz Aleksandar trazi svog oca. Opet je vreme okupacije. Ko je ovaj otac? Sta radi i cime se bavi i zasto se srece jedan Jevrejjin sa svim ovim sumnjivim likovima?
Kako je moguce da ne prepoznaje svog sina? I opet je autor u potrazi za svojim identitetom koji ga uvek vodi u vreme okupacije Francuske, konkretno Pariza.
 
Poslednja izmena:
Meni se mnogo dopada prvi deo te trilogije, ali sam procitala samo stotinak stranica, a ima ih sgurno 500, a onda sam presla na ovaj Rodoslov s tim sto sam znala da cu
se vratiti na prvu knjigu , ali zelim da je citam natenane. On ( autor) u principu uvek ima isti lajtmotiv, ali ga kao i genijalni muzicari dozira, pojacava, istice samo jedan ton,
malo piano, malo presto:)

Ovo su originalni naslovi iz Pariske trilogije, cak ni na egleskom nisam mogla da nadjem ovu za mene ( za sada ) najlepsu i najvazniju knjigu (La ronde de nui)
Ne znam da li je prevedena na srpski, na englelski sigurno jeste.



La ronde de nuit, Les boulevards de ceinture, Livret de famille

U ovoj koju sam pocela da citam tema je kako se postaje izdajnik i kako da ne dodje do toga, a ta pitanja postavja sam sebi jedan mlad Francuz koji ne zna
i razmislja o tome da li je pametnije da se prikloni carstvu Gestapa ili Pokretu otpora. Prvo radi za Gestapo sa raznim oloshem iz policije koja uvodi red u Paris
pod okupacijom, mlad Francuz radi sve radnje, po potrebi je tranvestit, homoseksualac, ljubavnik, izdajnik bez trunke griznje savesti, ali on ima samo 19 godina
i zeli da obezbedi pristojan i siguran zivot svojoj majci u Zenevi ( ili Lozani).

Drugi roman, Les boulevards de ceinture koji bi na srpski verovatno bio preveden kao Periferija ( velikog grada)

Radnja:

Na periferiji Pariza Serz Aleksandar trazi svog oca. Opet je vreme okupacije. Ko je ovaj otac? Sta radi i cime se bavi i zasto se srece jedan Jevrejjin sa svim ovim sumnjivim likovima?
Kako je moguce da ne prepoznaje svog sina? I opet je autor u potrazi za svojim identitetom koji ga uvek vodi u vreme okupacije Francuske, konkretno Pariza.

Izgleda La ronde de nuit (eng. Night Rounds) nije preveden na srpski. Malo sam zbunjen jer kažeš da knjiga ima preko 500 strana, a na Amazonu piše da englesko izdanje ima 120 strana. Koliko shvatam, Modiano uglavnom piše te vrlo kratke romane.
Kako god, imam još nekoliko knjiga, pa ću nešto vjerovatno pročitati uskoro.
 
Izgleda La ronde de nuit (eng. Night Rounds) nije preveden na srpski. Malo sam zbunjen jer kažeš da knjiga ima preko 500 strana, a na Amazonu piše da englesko izdanje ima 120 strana. Koliko shvatam, Modiano uglavnom piše te vrlo kratke romane.
Kako god, imam još nekoliko knjiga, pa ću nešto vjerovatno pročitati uskoro.

Ja imam tu trilogiju u e-izdanju,, tako sam je kupila.
Na pocetku stoji da se cita 8,5 sati, druga ( ne znam koliko), a treca 2 sata pa sam tako zakljucila da je prva 500 strana, a mozda
je i ukupno , sto je i verovatno 8,5 sati citanja.. Prva knjiga ( U kafeu izgubljene mladosti) takodje ima samo sto i kusur stranica,
tako da si verovatno u pravu da su mu knjige tanke.
 
Ja se mnogo lepo provodim sa Anais Nin, prosto ne znam kako da je " tretiram":D
Svuda stoji neka erotika, pa i pornograija, a knjiga koju ja citam mnogo podseca na Prusta i deo njegovog traganja,
konkretno na njegova uzbudjenja, sumnje, zelje, ljubavi prema Albertini.
Tu od erotike i seksa nema ni slovca " "s", ta knjiga je zapravo oda u cast i slavu Henri Milera koji je zaista bio jedno divno stvorenje.
 
Ja se mnogo lepo provodim sa Anais Nin, prosto ne znam kako da je " tretiram":D
Svuda stoji neka erotika, pa i pornograija, a knjiga koju ja citam mnogo podseca na Prusta i deo njegovog traganja,
konkretno na njegova uzbudjenja, sumnje, zelje, ljubavi prema Albertini.
Tu od erotike i seksa nema ni slovca " "s", ta knjiga je zapravo oda u cast i slavu Henri Milera koji je zaista bio jedno divno stvorenje.

evo ti i film ako se zainteresuješ :) http://www.imdb.com/title/tt0099762/
 

Vidi, vidi, i film:)
Ja sam tu June zamisljala sasvim drugacije, nikako kao ovu popularnu holivudsku glumicu.
Vidim da je film dostupan i gratis na netu, mozda cu ga i pogledati mada nisam sigurna da treba obavezno sve i snimati.

Kupila sam jos nekoliko njenih knjiga, mozda naletim i na malo stvarnog seksa;)
 
Вилфредо Парето. Да, говорио је о кружењу елита, о томе како се након одређеног периода дегенеришу елите, тј. сама држава.

Додуше, постоји цака која је данас на снази. Постојеће елита не може пропасти уколико није апсолутно/коначно искључена за прилив талентованих и надарених из нижих слојева, тј. никако неће доћи до потпуне дегенерације, која би била по природи ствари неминовна у том циклусу.

На томе можемо базирати и савремени систем - капитализам, а и модерно глобално друштво чији смо сви део.
Елите су затворене, тј. тешко је до њих доћи. У било ком сегменту друштвене стварности (економија, политика, наука, уметност...) постоје елите. Пошто у њима влада минимум допуштеног прилива, на тај начин долази до стварања привида којекакве правде/слободе небитно је како то зовемо, углавном на основу успешности појединца и партикуларних успеха се брани општа неправда .
Тако ће рећи, а видиш оног Зуцеберга, или как се већ зваше, виш како је паметан, а јес љурац мој. :)

може се рећи да је историја била гробље елита, али да се тај тренд не понавља, барем не у светским политичким метрополама (САД, УК, КИНА, РУСИЈА); јер данас нема револуција у највећим државама, нити ће до њих долазити, тешко је замислити да се данашње друштво може мобилисати, поготово када су идеологије изумрле поодавно.

- - - - - - - - - -



Читао си 600 страна у пдф-у.
свака част. :)

Uvek su me hvalili hihihihi :D
 
2z7n96b.jpg


- - - - - - - - - -

Uh,ogromna!Ne znam kako da smanjim :lol:
 
Одличан је Донато Каризи.
Ја још увек чекам да се у Вулкану сете да преведу његов најновији трилер (Il cacciatore del buio).
И све се питам: Зашто?

Meni je ovo prvi put da citam nesto od njega.A uzeo sam i nastavak "Saptaca" - "Vladar iz senke".Mogu reci da je ova prva odlicna knjiga.Za nastavak cemo videti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top