Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pozivaš se na ovaj tekst.
Još kad bih znala koji su po Arseniću uspešni romani, pa da mu poverujem.:think:

Ima li koga da je pročitao roman?

Mozes da primetis da i sam Arsenic pravi otklon time sto priznaje da nije ljubitelj njegovih romana, ali i da ima mnogo uspelijih i boljih od Bonavije. Znajuci kriticare, ako i ovako pohvale nekoga cije pisanje ne vole, onda je to najverovatnije iskreno.
 
Da, ima taj Arsenićev tekst, a ima i jedan Teofila Pančića u kome piše da je Bonavia najbolji Velikićev roman. Ako je tako, čak i ako je samo dobar, ja ću biti iskreno iznenađen. Kvalitet njegovih knjiga ide rapidno nadolje još od Danteovog trga, o tome sam pisao i u blogu, tako da čak i ako je Bonavia, recimo, upola manje dosadna od Ruskog prozora, to će biti osvježavajuće.
 
Da, ima taj Arsenićev tekst, a ima i jedan Teofila Pančića u kome piše da je Bonavia najbolji Velikićev roman. Ako je tako, čak i ako je samo dobar, ja ću biti iskreno iznenađen. Kvalitet njegovih knjiga ide rapidno nadolje još od Danteovog trga, o tome sam pisao i u blogu, tako da čak i ako je Bonavia, recimo, upola manje dosadna od Ruskog prozora, to će biti osvježavajuće.

Za mene je Ruski prozor bio tesko razocaranje ( a ako se ne varam i taj dobi NIN-ovu nagradu).. Posle te knjige , ali to je bila i zadnja njegova koju sam citala,
postala sam obazriva.
 
Velikić piše kao žena. Imam osećaj kao ženu da čitam. Rečenički sklop i misli su mu kao kod žene. Nula od pisca.

Svasta Boze, kakve te bre zene spopale. Via Pula i Astragan nikako ne mogu da budu zenski romani ali ni Slucaj Bremen.
Uostalom glavni junaci su muskarci,, e sada ako ti deluju kao slabici, luzeri, placipi..ke to je druga prica, ali su taki uvek i najzanimljivji.
Barem u knjigama.
 
To što ne voliš Velikića, mogu da razumem, ali, toliku mržnje prema ženama...Čoveče, da li si imao ikada kontakt sa ženom osim sa svojom majkom?

Ne. Apsolutno nikad, osim ovako online, ali to se ne računa. Ni majku nisam video ne sećam se kad, ona je otišla u inostranstvo sa drugim čovekom a ja sam odrastao sa babom i dedom na obroncima Rogozne i Kopaonika. U odeljenju smo bili dva dečaka, ja i Mirsad. Kasnije sam se doselio u grad, ali sam išao u prvu tehničku školu gde su u odeljenju bili sve muškarci.


Što naravno ne znači da mrzim žene, naprotiv, volim ih i voleo bih nekad da popričam sa nekom, da me želja mine. Mada mislim da bih se zbunio i imao tremu, možda bi mi se i jezik odsekao.

Eto da ne ispadne da sam ženomrzac, reći ću da Velikić piše njanjavo. Nadam se da ovaj termin nikog ne vređa.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Počinji, pa javljaj utiske.:lol: Imam ja to. Inače, krećem u Lagunu, kupiću Velikića i Saramaga.:)

Hmm...nisam sigurna.Zavisi u kakvom si raspoloženju i koliko poznaješ opus Fernanda Pesoe.
Ima Saramago uzbudljivije knjige od te ("Slepilo") i sa teže svarljivim temama ("Jevandjelje po Isusu Hristu"), ali ova nikako nije za bacanje. Unapred te upozoravam na njegovu neobičnu formu (bez interpunkcije, za početak).

Izvesni kardiolog se vraća iz Brazila u Lisabon, pozvan nemirom sopstvenog duha. Ispostaviće se da je taj duh čuveni Fernando Pesoa (Rikardo Reiš) od čije smrti je prošlo nedovoljno dana da on, duh, nestane, te prati ovoga doktora i dopunjuje mu stvarnost u kojoj dotični vodi ljubav sa hotelskom sobaricom zamišljajući neku invalid devojku...dok duh pesnika sasvim ne nestane, a sa doktorom se ne desi...šta se već desi.
Neka dvojica staraca koji žickaju jučerašnje novine od prolaznika i bistre svetsku politiku pred WWII (tu izlaze Saramagovi stavovi), pa hodočašća na polja svetaca za isceljenje, brodovi i lučki radnici sa čudnim navikama, pacijenti i komšinice...galerija likova i epizoda. I puno Lisabona. A stalno neka kiša.

Knjiga o poetskom besmislu i inspirativnom kriziranju (i kad kriziraš što nemaš inspiraciju i kad nemaš inspiraciju pa upadaš u krizu), moglo bi se reći. Izvesni omaž Fernandu Pesoi. Gotovo sam sigurna da je "Smrt i njeni hirovi" sastavio od otpadaka ove. Zato je ova potonja otpadak.
 
Hmm...nisam sigurna.Zavisi u kakvom si raspoloženju i koliko poznaješ opus Fernanda Pesoe.
Ima Saramago uzbudljivije knjige od te ("Slepilo") i sa teže svarljivim temama ("Jevandjelje po Isusu Hristu"), ali ova nikako nije za bacanje. Unapred te upozoravam na njegovu neobičnu formu (bez interpunkcije, za početak).

Izvesni kardiolog se vraća iz Brazila u Lisabon, pozvan nemirom sopstvenog duha. Ispostaviće se da je taj duh čuveni Fernando Pesoa (Rikardo Reiš) od čije smrti je prošlo nedovoljno dana da on, duh, nestane, te prati ovoga doktora i dopunjuje mu stvarnost u kojoj dotični vodi ljubav sa hotelskom sobaricom zamišljajući neku invalid devojku...dok duh pesnika sasvim ne nestane, a sa doktorom se ne desi...šta se već desi.
Neka dvojica staraca koji žickaju jučerašnje novine od prolaznika i bistre svetsku politiku pred WWII (tu izlaze Saramagovi stavovi), pa hodočašća na polja svetaca za isceljenje, brodovi i lučki radnici sa čudnim navikama, pacijenti i komšinice...galerija likova i epizoda. I puno Lisabona. A stalno neka kiša.

Knjiga o poetskom besmislu i inspirativnom kriziranju (i kad kriziraš što nemaš inspiraciju i kad nemaš inspiraciju pa upadaš u krizu), moglo bi se reći. Izvesni omaž Fernandu Pesoi. Gotovo sam sigurna da je "Smrt i njeni hirovi" sastavio od otpadaka ove. Zato je ova potonja otpadak.

Jel za taj otpadak dobio Nobela ili za neku drugu knjigu?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top