Hmm...nisam sigurna.Zavisi u kakvom si raspoloženju i koliko poznaješ opus Fernanda Pesoe.
Ima Saramago uzbudljivije knjige od te ("Slepilo") i sa teže svarljivim temama ("Jevandjelje po Isusu Hristu"), ali ova nikako nije za bacanje. Unapred te upozoravam na njegovu neobičnu formu (bez interpunkcije, za početak).
Izvesni kardiolog se vraća iz Brazila u Lisabon, pozvan nemirom sopstvenog duha. Ispostaviće se da je taj duh čuveni Fernando Pesoa (Rikardo Reiš) od čije smrti je prošlo nedovoljno dana da on, duh, nestane, te prati ovoga doktora i dopunjuje mu stvarnost u kojoj dotični vodi ljubav sa hotelskom sobaricom zamišljajući neku invalid devojku...dok duh pesnika sasvim ne nestane, a sa doktorom se ne desi...šta se već desi.
Neka dvojica staraca koji žickaju jučerašnje novine od prolaznika i bistre svetsku politiku pred WWII (tu izlaze Saramagovi stavovi), pa hodočašća na polja svetaca za isceljenje, brodovi i lučki radnici sa čudnim navikama, pacijenti i komšinice...galerija likova i epizoda. I puno Lisabona. A stalno neka kiša.
Knjiga o poetskom besmislu i inspirativnom kriziranju (i kad kriziraš što nemaš inspiraciju i kad nemaš inspiraciju pa upadaš u krizu), moglo bi se reći. Izvesni omaž Fernandu Pesoi. Gotovo sam sigurna da je "Smrt i njeni hirovi" sastavio od otpadaka ove. Zato je ova potonja otpadak.