Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Goxy
Ma slažem se, kod mene je prosto stvar da tu atmosferu horora ne mogu da doživim lepo kroz knjigu...isključivo vizuelno. Malo sam hendikepirana u tom smislu:D
Knjiga mi se može svideti ali nikako proizvesti onaj osećaj jeze koji izazivaju filmovi:)
Neko može i putem knjige..što je velika prednost
 
Poslednja izmena od moderatora:
Život piše žešči pornići i strašniji horori nego ljudska i maginacija...Više volim da sam zamišljam mnogo lepše ispadne nego kad neko ko se često i ne bavi hororima niti je čitao knjigu to pretvori u Film...Za horore moraš da budeš 'istreniran'' tek posle 2, 3 knjige počneš da zamišljaš na pravi način...
 
E pa sad nećemo više u inat! :lol:

Nego, krenula sam da čitam Dan opričnika i stvarno je dobra knjiga, vrlo satirična.Čak i neko kao ja, ko se ne razume dovoljnou rusku istoriju i politiku da bi pohvatao baš sve aluzije i reference , može da uživa.


I ne mogu a da nemam u glavi sliku Kristijana Bejla iz Američkog Psiha.
Iz nekog razloga me glavni lik, njegova rutina, način na kojoj priča o sebi, svi ti sitni detaljčići - neodoljivo podseća na lik Patricka Batemana :sad2:

Hvala Noro i Evropendo btw:ok:
 
Završio Kreativnost i Ludilo, ubi me knjiga pri kraju a takva sam očekivanj imao :rida:
Pisao rivju na GR-u, ne mogu i ovde da je pljujem.

Još pedesetak stranica Jungovih simbola(Konačno!) pa onda za lektiru Zločin i Kazna, a uzeo sam još i nekoliko zanimljivih zbirki priča naših autora, mislim da ću početi prvo sa Ćirićevom "Kratki Ljudi".
 
E, i vas malo da obidjem posle sto godina :)

Poslednjih mesec dana citam iskljucivo lektiru, ali sam pre toga, u jednoj malenoj rupi izmedju rokova, procitala nekoliko knjiga. Uglavnom su bili neki trileri i bestseleri, tako da sam ih vec i zaboravila. Jednu knjigu cu izdvojiti, pa ako ju je neko citao, volela bih da cujem komentar.

Duge noci i crne zastave Dejan Stojiljkovic
Ovo je prva knjiga njegova koju sam procitala. Mogu da kazem da sam ocekivala vise, s obzirom da je autor dobio za Konstantinovo raskrsce nagradu Crnjanski.
Na mnogo toga sam naisla tokom citanja ovoga, jos uvek ne mogu da odredim i da se odlucim sta mi se od svega toga svidja a sta ne.
Prica prati tri viteza Reda zmaja, Toplicu, Kosancica i Obilica, ali dosta pre Kosovske bitke. E, sad, vec u samom pocetku sam imala problem sa prihvatanjem dela. Citam, citam, a sve mi nesto cudno, i ukapiram da bi mi bilo mnogo lakse da udjem u pricu da su neka strana imena. Mislim da je tu bio glavni problem autoru, i najtezi, da resi taj izazov prihvatanja likova koji su svima poznati, onako jednodimenzionalni, iz nase epske tradicije. On se oslanja na herojku epiku, daje im neku dvodimenzionalnost, ali opet oni deluju vrlo plasticno. Cak je i polarizacija islam-hriscanstvo previse ostra, subjektivna, iako se autor potrudio da prikaze i tu "drugu stranu". Ima dosta elemenata iz folkloristike, carobnih bica, verovanja. E, sad...ja bih ovo svrstala u neku epsku fantastiku po zanru. Posto taj zanr podrazumeva izmisljene likove, nepostojeca mesta i sl. sam odabir gradje iz stvarne istorije je vrlo hrabar pokusaj, i to izuzetno cenim. Takodje mi se svidja sto je autor iskoristio nasu bogatu fantasticnu tradiciju i pronasao u njoj potencijal. Ali, samim tim sto je pokusao da istoriju uoblici na epsko-fantastican nacin, naisao je na mnogo sukoba, koje, bojim se, nije najsrecnije resio. Ali opet, pozdravljam pokusaj i verujem da ce drugi deo biti mnogo bolji (ocigledno je da ce biti drugog dela). Sto bi rekao Vuk za Dositeja "dobro je da je hteo" (samo s moje strane, bez Vukovog sarkazma) :)
Sto se tice jezika i stila, tu imam malo vece zamerke. Cula sam autora da je lekturu i korekturu prepustio nekom piscu (zaboravila sam ime) jer se oslanjao na njegovo znanje ali i taj poetski osecaj. Slobodno mogu da kazem da je izabrao nekog drugog, mozda bi bilo bolje. Prvo, konstantno me je nervirala invazija trotacki. Svaka druga, treca recenica se zavrsava sa tri tacke. Potpuno nepotrebno. U nekim momentima mi je vise licio tekst na dnevnik zaljubljene tinejdzerke zbog toga. Takodje, neke epizode koje prikazuju borbu, akciju, izgledaju vise kao izvestaj, nisu nekako skladne, "ne teku prirodno". Uglavnom su pisane u prezentu, ali mislim da bi u kombinaciji sa aoristom i perfektom mnogo vise dobile na zivosti i uverljivosti.

To je otprilike to.
 
Poslednja izmena:
Dugo nisam pisala.
Poteškoće kada najviše koristim mobilni internet ogledjau se u tome što ne mogu da se kao čovek raspišem gledajući i prateći svakog ponaosob, ali i sopstvene misli.
Zbog master studija, pritajila sam se.
Radim ono što se tiče fakultetskih obaveza. Danila Kiša, između ostalog. :)
Rešila sam da mi on bude i tema seminarskog rada (Kritičko-esejistički i autopoetički tekstovi Danila Kiša) na predmetu Esej i kritika 20.veka, a da se njime bavim i o samom master radu, tačnije Porodičnim cirkusom (Rani jadi, Bašta, pepeo i Peščanik) gledajući isti kroz priču ili sliku o ocu- kroz veliku Kišovu opsesiju

Trenutno gutam Homo poeticus. nekada i najveća je nagrada i najveća kazna to što bavim se piscem koji je bio vrstan tumač književnosti, vlastitosti.
No, obožavam ga.

Moram podeliti sa vama i simpatičnu anegdotu. Pre dve večeri (ili jedne tek) na RTS-ovom Dnevniku pominjao se Kiš povodom polovine veka kako je se prvi put objavilo njegovo delo (Mansarda i Psalm 44 štampani su zajedno). Otac je gledao, ja sam se zapilijla tek kad čuh da izgovaraju mu ime, a oko mene svud Mansarda, Homopoeticus, Život, literatura,Grobnica za Borisa Davidoviča.. I vidi otac neki snimak Kišovog intervjua, na šta me upita: A ovaj, je l' si čula za njega, da li je on živ?
Ja se prenerazila: Tata, hajde što nisi čovek od knjiga, u drugim si vodama, ali bokte, pa vid te služi, svuda naslovi njegovi, čak i u ovoj sobi u kojoj sedimo trenutno svi. Hajde i da ne vidiš, ali da ne znaš koga ti kćer najvećma ljubi. :)

O Kišovim esejima reći ću samo što i on o samom Peščaniku. Preneću vlastiti prikaz njegove misli o Peščaniku na eseje. Peščanik je savršena pukotina.
Kiš priča pukotinu, stvara prodube pisanja kako bi se u njih odušak smestio, ili sama svest koja bi se mogla trgnuti i uvući u njegove misli.
Sartr najbliži mu je, kaže, i kad greši, Sartr ne greši, jer on mu je bližnji.
Svoje pisanje, nizanje priče na talog pukotine, na krater života koji je živeo i osećao nizao je znanje, i traume. Traume, ne koliko životne, koliko one književne. One za kojima je tragao ne bi li ga sasvim obuzele između dva stvaranja. Jer, traume mu kroje put, talenat njegov, znanje o književnost i saznanje ili maštanje o ocu ili priči, polaze za traumom. Za opsesijom, za neizdržom, obuzetošću večitom.

Prema Kišovim viđenjima, biografsko sveprisutno je, čak i kada nit objektivnog zamazuje oči onom ličnom.
Kiš piše vođen nezadovoljstvom, vođen očajem, očajnim pogledom na svet, i očajno zagledan u sopstvo.
On preživljava kroz reč, a kad reči nestanu, on guši se u sumnji, bori se sa sumnjom, sa ludilom, sa traženjem.

Misao o smrti u literaturi, u pominjanju, u opismenjavanju događaja nosi tugu, nosi težinu. Nosi pobedu okrunjenu tugom i nezaboravom. Bez prisustva literature smrt jednog deteta negde u svetu ne bi imala veći značaj od smrti neke životinje u klanici. Da, sasvim tačno, onako, na granici jasnog morbidluka, ali jasno.
Volim te životinjske udele u njegovoj priči.
Kada svi budu roktali svojim svinjskim srcima, poslednji koji će još gledati ljudskim očima i osećati ljudskim srcem biće oni kojima ne beše strano isksutvo umetnosti. Ovde, mislim da najvećma govori o automatizaciji, o životinjskom usredsređenosti na današnjicu, na puki preživljaj na odsustvo budućeg i prošlog. Roktanje je zvuk onemoćalih da se sećaju, da imaju plan, životinjska sfera. Ljudskim očima gledati u svetu gubljenja identiteta jeste večito koristit ono što Kiš protezao je ne mao u literaturi nego u postojanju. Ostranjenije. Uneobičavanje, deautomatizaciju.

Da se ne bih raspisala dublje, i davila sve redom, završiću post ovim:

KNJIGE IPAK NEČEMU SLUŽE. ISTINITIJEG I TRAGIČNIJEG EPITAFA NEMA. NI POUČNIJEG.
 
Poslednja izmena:
Dugo nisam pisala.
Poteškoće kada najviše koristim mobilni internet ogledjau se u tome što ne mogu da se kao čovek raspišem gledajući i prateći svakog ponaosob, ali i sopstvene misli.
Zbog master studija, pritajila sam se.
Radim ono što se tiče fakultetskih obaveza. Danila Kiša, između ostalog. :)

.[/I]

Pokusaj da izadjes malo iz tog svog "tihovanja":) ( Utih, tihovanje, jako lepe reci srpskoga jezika:heart:)

Ako pises o Kishu , bicu ljubEzna , poslacu ti ( al to moram debelo da prevodim sa nemackog na srpski) kritike, pre hvalospevi u njegovu cast,
od najcuvenijih nemackih kriticara , a koji o njemu pisu da je jedan od najvecih knjizevnika dvadesetog veka u nekakvoj " Mitteleuropa".

Mada je i on za sebe jednom rekao:

"Ja sam pisac, bastard, dospeo niodkud. Nisam jevrejski pisac kao majstor Singer. Jevreji su u mojim knjigama samo literarnost,
oneobicavanje u znacenju ruskih formalista ( ostranenije). Posto je svet Jevreja iz Centralne Evrope jedan potonuli svet, bivsi svet,
i kao takav smesten u prostor stvarno-nestvarnog. Dakle, u prostor literature. A nisam ni pisac-disident. Mozda pisac Srednje Evrope,
ako to ista znaci. Da nije bilo mog porekla, pitam se koje bih razloga imao da se bavim knjizevnoscu":heart:
 
Imam to samo u predgovoru Grobnice za Borisa Davidoviča. Čim se dohvatim, prekuckaću.

Imam je, nemoj da prekucavas, nego mi nije sada pri ruci ( u Srbiji je), a nesto nisam obracala paznju na predgovoor.
Uskoro sam opet "tamo" pa cu procitati.

Nezavisno od toga, ja cu iz razloga svog obozavanja Kisha staviti neke citate, a autori su neki drugi ljudi ( uglavnom u Srbiji nepoznati).
Ali bas zati i tako dragoceni:)
 
Završila sam Đavolji tobogan. Kao u svakom dobrom trileru, do samog kraja se ne zna ko je ubica, iako bi mogao da bude svako od aktera. Normalno, na kraju se ispostavi da je to onaj od koga se najmanje očekivalo.

No, ono što je važnije od samog epiloga je činjenica da živimo u svetu bez ljubavi, poverenja, gde ne znate šta može da vas snađe od najrođenijeg. Roman je kolaž sačinjen od života običnih ljudi kakvi nas okružuju, sa kojima se srećemo svakodnevno. Svi su u direktnoj ili indirektnoj vezi s ubijenom učiteljicom.

Toplo preporučujem.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top