Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ja tokom prošlog leta pročitao sve :)
i uz to još neke knjige xD
Zarazne su, čim kreneš nema stajanja

Upravo tako!
Ja sam ceo (prevedeni( serijal prosto progutala u jednom zalogaju.
I jedva cekam april za nastavak...

Ali neverovatno koliko je uspeo da te veže za knjigu...ja kao sebi kažem ajde dosta idem malo napolje i kad izađem samo mislim jao šta je sad Tirion smislio i jedva čekam da se vratim da nastavim da čitam :lol:
stvarno je remek delo :D

a posle toga sam sebi zadao orvela 1984 pa murakamija 1q84 pa onda bi kunderinu šalu opet pročitao pa malo da pređem na bukovskog ali kako kad ovo ne pušta :lol: ludi debeli martin :D
 
Procitala sinoc ``Rosario Makaze``.
Mnogo mi liiiiiici na ``Avanture nevaljale devojcice``, samo sto je ``Rosario...`` mnogo bolja.
Uzgred da napisem da mi se roman ``Avanture...`` uopste nije dopao, iako je najcitaniji roman u 2011. kod nas, po nekim anketama...
Danas uzeh ``Pesmu boginje Kali`` - Den Simons.
 
Simons je posle fijaska zvanog ''Pad Hiperiona'' kod mene potrošio sav kredit. Prava šteta.

Da li možeš da mi kažeš zašto je za tebe to delo fijasko? :)

ja sam čita kritike hiperiona i svi su se složili da je remek delo a sad sam se smorio kad si mi rekao da je nastavak dela fijasko pa ne znam ni dal da stavim na listu knjiga koje treba pročitati :(
 
ja baš sad čitam Simonsov "Teror" i dobra je knjiga.. neverovatno realni opisi hladnoće i zime Arktika xD

Ja sam je citala prosle zime i bilo mi je duplo, ma sta duplo, na kub hladnije.
``Teror`` mu je jako dobra knjiga, kao i ``Leto noci``. Ova druga mi lici na romane koje pise Stiven King.
Toplo preporucujem i ``Teror`` i ``Leto noci``.
Nisam citala njegov ``Hiperion`` niti drugi deo - ``Pad Hiperiona``, ali to je SF, pa mu se da oprostiti, mada ga mnogi hvale za njegov SF opus...
``Pesma boginje Kali`` za sada je dobra, to je ono sto sam i ocekivala.
 
Da li možeš da mi kažeš zašto je za tebe to delo fijasko? :)

ja sam čita kritike hiperiona i svi su se složili da je remek delo a sad sam se smorio kad si mi rekao da je nastavak dela fijasko pa ne znam ni dal da stavim na listu knjiga koje treba pročitati :(
''Hiperion'' mi se dopao. Pročitaj ga, i zaustavi se. To ti je u najkraćem moj savet.
''Pad Hiperiona'' je podnošljiv, dok su veze sa prvom knjigom još ''sveže''. Ali odmah od starta roman kreće nizbrdo.
Nekim likovima iz prvog dela je naprasno promenjena karakterizacija, a sa nekim likovima kao da nije znao šta će, ali je morao nešto, pošto su tu iz prvog dela.
Priča je rasplinuta; ''družina'' iz prve knjige se raspala, plus je uvedeno i nekoliko novih likova, pa roman prati ne znam ni sam više koliko paralelnih a nepovezanih tokova.
Simons pokušava nadrealnom scenografijom (isforsirano), zamršenom pseudo-filozofijom (još gore), ''cliff hanger'' završecima poglavlja (iritantno i banalno)... da nekako učini roman zanimljivim. Pošto ništa od toga ne uspeva, na kraju nam servira epsko finale, koje je megalomansko do komičnosti, a nabijeno najgorim holivudskim patetičnim klišeima.

Ukratko, roman izgleda kao nešto što je Simons na brzinu sklepao, koristeći kojekakve jeftine trikove, da iskoristi dok je talas popularnosti ''Hiperiona'' još visok.
 
''Hiperion'' mi se dopao. Pročitaj ga, i zaustavi se. To ti je u najkraćem moj savet.
''Pad Hiperiona'' je podnošljiv, dok su veze sa prvom knjigom još ''sveže''. Ali odmah od starta roman kreće nizbrdo.
Nekim likovima iz prvog dela je naprasno promenjena karakterizacija, a sa nekim likovima kao da nije znao šta će, ali je morao nešto, pošto su tu iz prvog dela.
Priča je rasplinuta; ''družina'' iz prve knjige se raspala, plus je uvedeno i nekoliko novih likova, pa roman prati ne znam ni sam više koliko paralelnih a nepovezanih tokova.
Simons pokušava nadrealnom scenografijom (isforsirano), zamršenom pseudo-filozofijom (još gore), ''cliff hanger'' završecima poglavlja (iritantno i banalno)... da nekako učini roman zanimljivim. Pošto ništa od toga ne uspeva, na kraju nam servira epsko finale, koje je megalomansko do komičnosti, a nabijeno najgorim holivudskim patetičnim klišeima.

Ukratko, roman izgleda kao nešto što je Simons na brzinu sklepao, koristeći kojekakve jeftine trikove, da iskoristi dok je talas popularnosti ''Hiperiona'' još visok.

:(


a treći deo? Endimion
 
Dovršila sam Vremeplovčevu ženu. Povremeno se i vraćala na poslednje stranice.

Tuga u duši. Obrasla, već nazirana, ali opet, teskoba je jaka.
Henri i Kler, spoj nespojivog, tuga i sreća, prisutnost i odsutnost.
Nestajanje i ljubav koja ne jenjava.

Tužna je sudbina neuhvative različitosti.
One neobjašnjene.Henri i Kler, dve duše, spojene, nađene spoznali su neopisivu ljubav,čudnovatu baš onoliko koliko njihov odnos ne beše običan.

On, vremeplovac, nezadrživo prisutan nekud, koji nestaje i vraća se, nemiran dok mu duša misli o Kler, i Ona, koja ga večito prizemljuje emocijama i odnosom koji imaju.
Njegova, od svoje sedme godine, kada joj se prvi put prikazao na Livadi.

Pokušaji da se prevaziđe razlika njihove prisutnosti, suluda ljubav, vrtoglava strast, snaga njihove borbe, tuga Klerine samoće, prilagođavanje Henrijevo na očaj nestajanja, na odlaske od nje, kraj koje bi najzad bio zauvek.
Njegovi odlasci u prošlost, u budućnost, i daleke i bliske predele uvek podazumevaju povratak u nju, kod nje, jer šta bi opopljivo imao da nema nje?
Šta bi ga ako ne ljubav činila čovekom?

Potresan kraj, divan. Golema suza iskradala se iz mog oka.
Henri i Kler. Duboko, zaludno, istrajno, neobjašnjivo.
Pretužno.

Citiraću početak koji me je dirnuo:
I čeznem za Kler, uvek za Kler. Za Kler ujutro, bunovnom i izbrazdanog lica. Za KLer koja zaranja ruke u papirdžijsku kadicu, vadi kalup i okreće ga tamo-amo da razlike vlakna.Za KLer koja čita dok joj se kosa pruža preko naslona stolice, za Kler koja pre spavanja utrljava kremu u ispucale ruke. Klerin dubok glas, često mi je u ušima.
Mrzim da me ima gde nje nema, kad nje nema.Ipak, stalno odlazim, a ona ne može sa mnom.
 
Koliko me cuvene liste najcitanijih knjiga cine nepoverljivom toliko osecam da moram da preporucim Senku vetra pisca Karlosa Ruisa Safona.
Kazu da je u pitanju najcitaniji roman u Spaniji u poslednjih par decenija, kazu da lici na Borhesove price (zato sam resila da je kupim pri cemu sam galantno zaobisla mogucnost iznajmljivanja), kazu da treba da je citaju oni koji vole Eka i Markesa. Istina je da ja nisam namirisala ni Markesa, ni Borhesa a posebno ne Eka medjutim, jesam osetila kvalitetan stil, promisljenu ideju, filmsku pricu, "bucmastu" recenicu u kojoj se reci nalaze na pravom mestu a dolaze bas u pravo vreme. Videla sam svoje slike Barselone, misteriju uklete kuce, prepletenog vremena, izbrusenih likova, one klasicne uzrocnosti i paznje koju sam imala ova dva dana dok sam reci ubacivala u sebe kao da slusam pricu u mraku. Ukoliko se odlucite da je procitate, ma sta uradili, nemojte okretati kraj, unisticete magiju:)
 
Kod kuće čitam Šenoinu Branku, u busu Šlinkove priče. Šlink je definitivno po mom ukusu. :zaljubljena: Opuštajuće deluje na mene. Cenim da će u budućnosti dobiti Nobela.;)
Malo mi je zamoran Šenoa, zaboravila sam hrvatski jezik. Danas čitam u novinama da će Hrvati početi da titluju srpske filmove. Ne mogu da verujem. :think:

Trenutno čitam kuvar. Ide mi slava.;)
 
Koliko me cuvene liste najcitanijih knjiga cine nepoverljivom toliko osecam da moram da preporucim Senku vetra pisca Karlosa Ruisa Safona.
Kazu da je u pitanju najcitaniji roman u Spaniji u poslednjih par decenija, kazu da lici na Borhesove price (zato sam resila da je kupim pri cemu sam galantno zaobisla mogucnost iznajmljivanja), kazu da treba da je citaju oni koji vole Eka i Markesa. Istina je da ja nisam namirisala ni Markesa, ni Borhesa a posebno ne Eka medjutim, jesam osetila kvalitetan stil, promisljenu ideju, filmsku pricu, "bucmastu" recenicu u kojoj se reci nalaze na pravom mestu a dolaze bas u pravo vreme. Videla sam svoje slike Barselone, misteriju uklete kuce, prepletenog vremena, izbrusenih likova, one klasicne uzrocnosti i paznje koju sam imala ova dva dana dok sam reci ubacivala u sebe kao da slusam pricu u mraku. Ukoliko se odlucite da je procitate, ma sta uradili, nemojte okretati kraj, unisticete magiju:)


Jeste. Sličan utisak sam i ja imala.
Zanimljivo mi je da se čitave knjige baš živo sećam (a čitala sam je kad se pojavio prevod, pre nekih 5-6 godina), dok ima dosta onih koje sam pročitala i skorije, pa se ne sećam pojedinosti.
Ne znam da objasnim, ali tako je.
Kasnije je prevedeno još par njegovih knjiga, ali ni jednu nisam pročitala.
 
Safon me odbija jer ga citaju milioni.Imao sam ga u rukama vise puta ali nisam zeleo i citati ga.
Shlink mi takodje deluje kao opijum za mase.Od njega sam procitao i jednu,GORDIJEV CVOR.I vece sranje nisam skoro video,tako da necu dalje citati Shlinka.
A Senou sam skoro citao,Seljacku bunu,to sam citao i kao decak,ali eto i sad malo da vidim kako izgleda.
To sto Safona citaju godinama u Spaniji za mene je pre antireklama.I vec kad kazete da opisuje Barselonu,ja sam ipak vise ljubitelj Madrida i Sevilje.A mislim da Barselona i nije dobar predstavnik Spanije,da se dusa Spanije ne moze osetiti u Barseloni,pre se moze naci u unutrasnjosti Spanije.
Nasi ljudi cesce idu u Barselonu,valjda sto je na moru i sto je bolja veza do nje nego do Madrida.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top