Nora Barnacle
Domaćin
- Poruka
- 4.132
I Geopoetika je dobra.
Agree.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
I Geopoetika je dobra.
Dosta je bilo prepucavanja oko nečeg što nije tema. Kraj.

E kad se ti slažeš s tom zastavom onda![]()


Pročitao ples sitnih demona..
Kod nje je dobro to što je kratka, a i što zahteva 0.01% mozga za čitanje, što znači da u isto vreme mogu da serrem, peglam odeću i čitam knjigu..
Salemovo skoro pri kraju, a počinjem i Životinjsku Farmu

Težak je Pekić ja nisam mogo nijednu njegovu knjigu da pročitam...
Класична мистификација.Tomasa Mana nije bas lako citati.Teze nego Hesea.Toman Man je odlican pisac,ali covek da bi ga citao i razumeo,mora imati neke predispozicije.On nije pisac koji pise da nekoga zabavi,oni koji ga uzmu da ubiju dosadu,nece biti zadovoljni.Njega moze citati neko ko je vec stekao dobro iskustvo sa dubokim misliocima,ko cita i filozofiju.
Samo citanje beletristike,dakle romana,bez citanja strucnih stvari kao sto je psihologija,filozofija,istorija,umetnost,sociologija,je nedovoljno.Sama beletristika nije neki visok nivo,i ako ima odlicnih pisaca,ali covek sebe dize na daleko visi nivo ako poznaje filozofiju,umetnost,istoriju,psihologiju.
Ta dela Tomasa Mana sto si nabrojao,nisu najteza.Najteze delo za shvatanje i citanje mu je Lota u Vajmaru.Jer je puno folosofsko/psiholoskih momenata.
Lakse je citati Remarka,Zilahia i Perl Bak,ali Tomas Man je daleko dublji od njih.
"Лакше читање" је такође само привид. То је управо показатељ снаге писца - да изгледа лако, а у ствари дотиче најдубље дубине.
Напросто, треба разликовати питко од плитко, а то неки нису у стању, па се навлаче на разне бацаче магле.
Samo što se ta plitkoća uoči kasno, tj. kad posle nedelju dana nemaš pojma šta si pročitao, toliko je traga ostavilo u tebi.
"Бити рокенрол", Пеца Поповић, Михајло Пантић. Управо прочитала.
Својеврсне стилске вежбе на тему: Кратка историја српског рокенрола.
Пантић је коректан, занимљив сведок и преноситељ духа и атмосфере,али Поповић блиста, и књижевно-стилски, и садржински-емоционално, доноси један угођај кратких мемоара, где се лично и опште прожимају и допуњују на најбољи начин.
Kako si ovo lepo rekla.Samo što se ta plitkoća uoči kasno, tj. kad posle nedelju dana nemaš pojma šta si pročitao, toliko je traga ostavilo u tebi.
Upravo dela Remarka i Zilahija pamtim trideset godina, a sećam se i s kojom sam ih lakoćom čitala. Volela sam i Hemingveja i Singera, dok mi je Markes nekako bio i ostao odbojan, mada mi je žao zbog toga.
Emil Zola- Trovacnica.
Прочитах Псеће срце од Булгакова и није ми се свидело, некако недоречено, једнодимензионално, с обзиром да сам у фази Достојевског, чак и празно.
Meni se baš svidelo i mislim da kad bi neko psu uradio to (da ne budem spojler) baš bi bilo to. A što jednodimenzionalnost? Ja sam videla baš neke silne alegorije.Pa tako mi nekako nije išlo s ovim delom ali ću pročitati još neka njegova dela pa ću videti. Ima, tu alegorija i simbolike, ali nekako mi nisu imali jačinu koju sam očekivao...Stvaaaaaaarnoo?Meni se baš svidelo i mislim da kad bi neko psu uradio to (da ne budem spojler) baš bi bilo to. A što jednodimenzionalnost? Ja sam videla baš neke silne alegorije.
