Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da li volis price gde su detaljno opisana ubistva i grozote: pravljenje ogrlica od bradavica,tegle pune zenskih odsecenih vagina,namestaj od ljudske koze,kanibalizam,nekrofilija+incest+ubistvo+dekapitacije i tako dalje :D

Pffff, već vidim da je knjiga smeće. Sad kad pisac nema ideju kako da bude kreativan udari u one bukvalne opise raznoraznih bljuvotina "ušao je u sobu, na podu je bilo 30l krvi, creva po zidovima bla bla bla...." Dobijem napad dijareje od takvih pisaca.
 
Pffff, već vidim da je knjiga smeće. Sad kad pisac nema ideju kako da bude kreativan udari u one bukvalne opise raznoraznih bljuvotina "ušao je u sobu, na podu je bilo 30l krvi, creva po zidovima bla bla bla...." Dobijem napad dijareje od takvih pisaca.

Tako je. Ja kad bih bio pisac, kod mene radnja uopste ne bi bila bitna, vec slikanje uma i osjecanja likova, a radnja bi bila sporedna i sluzila bi samo da pokrene likove, jer sta ce oni osjecati i misliti ako se bas nista ne desava?
 
Tako je. Ja kad bih bio pisac, kod mene radnja uopste ne bi bila bitna, vec slikanje uma i osjecanja likova, a radnja bi bila sporedna i sluzila bi samo da pokrene likove, jer sta ce oni osjecati i misliti ako se bas nista ne desava?

Ma nije to poenta, nego su ti plastični opisi bljuvotina potpuno retardirani. Niti me plaše, niti se nešto uzrujavam, zapravo se osećam ko da čitam izveštaj iz lokalne mesnice. Strah je u čoveku, ne u utrobi razmazanoj po podu. A oni koji to ne umeju da dočaraju primenjuju te jeftine opise bljuvotina.
 
Pffff, već vidim da je knjiga smeće. Sad kad pisac nema ideju kako da bude kreativan udari u one bukvalne opise raznoraznih bljuvotina "ušao je u sobu, na podu je bilo 30l krvi, creva po zidovima bla bla bla...." Dobijem napad dijareje od takvih pisaca.

A ne,ne .. pogresno si shvatio -ovo su Biografije 9 serijskih ubica, real stories fo' sure :mrgreen:

Nije bas sve tako grozno samo u knjigama...I u stvarnom zivotu postoje takve grozote,a tu su opisana dela ljudi poput Carls Mansona,Eda Gejna,Alberta Fisha i ostalih.
 
A ne,ne .. pogresno si shvatio -ovo su Biografije 9 serijskih ubica, real stories fo' sure :mrgreen:

Nije bas sve tako grozno samo u knjigama...I u stvarnom zivotu postoje takve grozote,a tu su opisana dela ljudi poput Carls Mansona,Eda Gejna,Alberta Fisha i ostalih.

Ma bez obzira da li je to zaista bilo ili je izmišljeno, poenta i dalje stoji. Dobar pisac će se usresrediti na ono što je zločincu i žrtvi u glavi, a loš na ono što je na podu.
 
Pa vidis,ima dosta stvari u toj knjizi ,a pisac je odradio odlican posao jer je krenuo od pocetka- detinjstva.
Tu se uglavnom stvaraju prvi problemi,cesto i uzrok nasilnog ponasanja i psihickog poremecaja,Ali da bi tacno shvatili sta su oni uradili,potrebno je i ubaciti njihove zlocine..a bogami,oni su detaljno opisani,neki predstavljaju fragmente pisama koja su napisana od strane ubica,drugi su policijski i psihijatrijski izvestaji pa je sve to lepo sklopljeno u celinu...
 
Pa vidis,ima dosta stvari u toj knjizi ,a pisac je odradio odlican posao jer je krenuo od pocetka- detinjstva.
Tu se uglavnom stvaraju prvi problemi,cesto i uzrok nasilnog ponasanja i psihickog poremecaja,Ali da bi tacno shvatili sta su oni uradili,potrebno je i ubaciti njihove zlocine..a bogami,oni su detaljno opisani,neki predstavljaju fragmente pisama koja su napisana od strane ubica,drugi su policijski i psihijatrijski izvestaji pa je sve to lepo sklopljeno u celinu...

Majko mila, pa to ko neki dokumentarac onda :think:
 
Ana Atanasković Duet duša

Roman mi se izuzetno dopao. Očarana sam bila dvojakom podeljenošću romana na dva pripovedača: Slavena i Anu (koja jeste govor duše i tela same autorke, što umnogome doprinosi kvalitetu romana. Takođe i njegovoj lepoti.), istoprezimenjake, dalju rodbinu, muškarca i ženu udaljene decenijama i decenijama, a spojene divotom Aninog izraza, jake povesti koja drži ovo tkanje na okupu.
Nisam sklona prepričavanju. Šteta bi i bilo za one koji bi možda naišli i susreli se sa sinopsisom, a da roman nisu pročitali.
Radije bih ovde napisala neke svoje osobene impresije o Duetu duša :

Priča o Slavenu jeste predivno tkanje duše čoveka nadarenog izrazom, lakim, sinestezijskim zapažanjima, tugom u nedrima, ljubavlju u svakoj pori za sve one sitnice koje ga okružuju: Topla i rodna Župa. Hladna, osvežavajuća lipa, ukorenjena u Slavenovoj duši.
Majka, Slavenovim okom viđena kao gorda, hladna, jaka i nepokolebljiva u svojoj usredsređenosti samo na prvorođenče, do kraja otuđena od ostale dece. Velika hladnoća, Velika lukavost, dvoličnost utkana u telo sitne žene.
Miris biljaka i sama sam uspevala nazreti u sopstvenim nozdrvama kada ih je Slaven opisivao. Smola. Javor, Lipa. Pečurke. Miris livade. Miris konja kojima je Slaven bio privržen kako u mladosti, tako i u vremenu kada je bio kočijaš kralja Aleksandra Obrenovića.
Otac miran. Tih. Nečujan, rekla bih balaševićevski jektičav, senka naspram majke koja gori, koja vreba i koja je opora kao žalfija.
Slaven je "proteran", od sela svog zauvek razdvojen duhom, a i telom od kako je zločin počinjen, od kako je STana (provrođenče, majčin komad duše) poklala sopstvenu decu. Slaven je tuđ. Dalek. Strinin. Nepokolebljiv. Deo zle klice koju na početku i pominje. Željan bega od zle krvi kojom je opkoljen. Majka više ne postoji.

Odlazak u Beograd za njega predstavlja beg, novu priliku, novi život. Miris dafina. U duši je Slavenovoj. I sama ulaskom u Beograd neretko upravo na taj miris pomislim. Dafine koje su ga opijale kao Kadivka.

Pripovedanje o kraljevanju Aleksandra i DRage Mašin. Ozloglažene Drage, goropadne, lisičave, zavodljive. Celu je uzdrmala Srbiju, pobrojala mnogo mržnji zarad jedne ljubavi.
Prsima je stala pred kralja, pred Najmilijeg kada su u njega pucali. I sama rešetana desetak puta, lisičje se borila za život.
Rasporena utroba kojom su ubice veličale obrenovićevsku smrt kao svoju pobedu.
Tužan, goli, necenzurisani prikaz sjajna slepe mržnje koja je zločinom okončana.

Slaven kao da je osuđen da bude posmatrač ubijanja, kao da neizostavno mora biti u blizini.
Bežeći od zločina u porodicu, dočekao je da iznova prođe kroz tu igru besa i mržnje, koja je uzela maha, donela veću sramotu, veći poraz, i nemogućnost da se više igde pobegne.
Nebrojeno puta zasuziše oči. Zbog opisa. Zbog jecaja u duši tokom praćenja sitnih rdova, istančanih reči. Zbog tuge kojom su prosejane rečenice.

Ana, potomkinja Slavenova.
I u njoj dišu pejsaži. Nezaboravni prizori Jasike. Treperavi prizori kao kod Dučića.
Odrastanje. Bolesna sestra. Najdivnije Anino obraćanje sestri. Tuga, gorčina, sestra koa mera za bol, količinu tantalovske patnje. Patnja, nema patnja nepokretnog tela koje u negovanju i brizi samo jača osećaje, ptanje i osmehe te krhke duše.
Ana je, od malena srodnik jezika. Rečenice voli, sklapa ih od malena, skladna je, istančana. Lete joj rečenicu kroz čitav roman, kao da je najjačim korenom hrasta zauvek vezana za pero i hartiju.
Osećam, oživljavam ljubav prema pisanoj reči koju Ana diše kroz roman. Poistovećujem se sa njom.
Ljubav prema engleskom jeziku.
Sve druge strasti deluju ništavne naspram Anine žudnju za engleskim jezikom. Superiornim, beskompromisnim, ta melodija bogata je lepotom, izazovom.
Strasno ga hvali, opisuje, kao iz nedara da vadi niti kojima ga rečima svojim pozlaćuje. Verna mu je. Poklonila mu je svoje najtananije niti uma.

Anin prikaz Beograda, poput malih asocijacija jedan je od najčulnijih koje sam ikada pročitala.
Prvi pokloni, sestrine analize, njeni nemi, pritajeni vrisci, prve i najdraže knjige. Branko Kockica. Ekskurzije, Kalemegdan. Jutarnja svežina. Kako je divno prikazan taj prostrani grad, prestonica koja uvek pokazuje svima da su dobrodošli, ali grad koji mi se istovremeno čini i kao svačiji, ali zanavake ničiji.
Jesen u Beogradu. Šuškava. Lepšrava, žuta jesen.
I Aninu Draganu videla sam kao damu jeseni. Maglovitih očiju, odbeglu Saru Kej. Saputnika. Optimistu.
Nežan mi je u glavi ančinejn priozr kikota ove dve devojke.

Anino nalaženje i kupovina knjige Drage Mašin, i posveta Slavenovoj nedosanjanoj Kadivki. Draganina i Anina uzbuđenost, tajni ljubomorni zavet i ushićene zbog nalaženja knjige.

M. Slovo, biće, usud za Anu. Njeno prepuštanje. Njena suprotnost kojoj ne odoleva, već se udubljeno u istu zaljubljuje.
Mašta. Zagrljaju, ljubav. Nema ostataka, sreća upakovana u najdivniju mašnu.
Pismo njemu gorko je. Grkljanom pisano. Želja za konačnim odlaskom, begom. Toliko joj je pružio, krv joj uzburkao, razgolio, razvodnio. Želja za domom u Ani je jača. Za kućenjem. Ona, kao leptir načinjena tako lakom, tako neuhvativom, ipak želi kamenito tle koje bi je preporodilo. Dete.
"Izabrala sma da te nemam. " Jecala sam nad rečenicom. Toliko ženska. Toliko ubojita. Lišavanje. Izbor. Jačina žene. Spokoj odluke. Prikaz željenog doma. Domaćinstvo. Sidro. Predah. Spokoj.


Ko bi ostao imun? Ko ne bi žudno hteo da preda sve svoje trenutno zarad toga da makar na nekoliko sati utone u ove redove. U ovu povest. Povest ljubavi. Nade. Gorčine. Bega. Smrti. Patnje.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top