Милунка Савић
Buduća legenda
- Poruka
- 35.890
"Поаро, рани радови", Агата Кристи
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kad si već raspoložen - kakav je Predeo slikan čajem?
Negdje of juna:
Don DeLillo - Falling Man
Raymond Carver - What We Talk about When We Talk about Love
Vladimir Nabokov - Laughter in the Dark
Jostein Gaarder - Sofijin svijet
Jonathan Franzen - Freedom
Thomas Bernhard - Mraz
Graham Greene - The Quiet American
D.H. Lawrence - Sons and Lovers
V.G. Zebald - Saturnovi prstenovi
Milorad Pavić - Predeo slikan čajem
Ako nekoga interesuje nešto o nekoj o ovih knjiga, mogu napisati.
Kad si već raspoložen - kakav je Predeo slikan čajem?
"Besnilo" Pekić... Treći ili četvrti put, bem li ga ako znam.
Znaš kako, glup bi bilo da ja sad nešto prigovaram Paviću. Jasno je da je on imao svoj izraz, prilično originalan i mnogima zanimljiv. S druge strane, mom ukusu baš ne odgovara knjiga u kojoj ne znaš šta je krajnje složena i slojevita alegorija, šta je barokni ukras jezika, a šta se treba shvatiti bukvalno. Stvar dodatno komplikuje nekonvencionalna kompozicija romana-ukrštenih riječi (iako je osnovna teza da je svaki roman, zapravo, ukrštanje riječi po nekom novom obrascu tačna i upečatljiva). Ako ti se dopada njegov jezik, u nekom trenutku trebaš se oprostiti od svakog pokušaja da shvatiš priču (ako se to što se u knjizi nalazi pričom može nazvati), i možeš samo uživati u razbokorenoj magiji riječi. Ako, pak, smatraš da knjiga treba da ima jasnu glavu i rep, namučićeš se i, vjerovatno, ostati frustriran. Sve u svemu, čitao sam Hazarski rječnik prije petnaestak godina, čitao sam kasnije i neke priče, sada Predeo slikan čajem... Kapa dolje učenom profesoru Paviću, ali nisam siguran kada ću se, i da li ću se, njemu više vraćati.
?!?
Knjiga ima skoro 400 strana.
Kako to? Ja sam čitao na kompjuteru, ima nešto preko 20 strana.
He...to je neka fino skraćena verzija.
Čitao sam na papiru. Izabrana dela M. Pavića iz 1990. g, čini mi se, neki Bg. izdavač.
Dobrih 390 strana.
Negdje of juna:
Don DeLillo - Falling Man
Raymond Carver - What We Talk about When We Talk about Love
Vladimir Nabokov - Laughter in the Dark
Jostein Gaarder - Sofijin svijet
Jonathan Franzen - Freedom
Thomas Bernhard - Mraz
Graham Greene - The Quiet American
D.H. Lawrence - Sons and Lovers
V.G. Zebald - Saturnovi prstenovi
Milorad Pavić - Predeo slikan čajem
Ako nekoga interesuje nešto o nekoj o ovih knjiga, mogu napisati.
Svaka cast!Ja bas sporo citam,tako da je 10 knjiga za 2 meseca za mene misaona imenica...
![]()
Ma dobro, i za mene je ovo bilo dosta iznad prosjeka. Desilo se da sam imao više slobodnog vremena. TV više praktično uopšte ne gledam, osim poneke utakmice. Inače, oko 2 knjige mjesečno je sasvim solidan prosjek.
Nikako da se nakanim da uzmem Sofijin svet -kakva je knjiga ?![]()
![]()
Vladimir Nabokov - Ocajanje, a sad citam Sa silama nemerljivim, Rastka Petrovica.
Sofijin svijet Jostejna Gordera. Na koricama piše, nešto između istorije filozofije i Alise u zemlji čuda, i ništa više skoro da se i ne treba reći. Vjerujem da bi mi bila fascinantna da sam je pročitao sa 16 ili 17 godina. Ovako, bio je to zgodan repetitorij filozofije. Neke rupe sam zakrpio, nečega sam se podsjetio... Onaj drugi nivo sadržaja, sama fabula, je zanimljivo poigravanje sa perspektivom, zapravo rasprava, ili eksperiment, iz prirode umjetničkog stvaranja. I to bi mi bilo zanimljivije sa 17. Inače, čini mi se da je knjiga pomalo ziheraški pisana, bar što se tiče stava pisca. Ne može se baš jasno dokučiti da li je vjernik ili skeptik. Mada je taj ziheraški pristup tipičan za skeptika.