Eee, to je to. Naravno, i ja bih prvo navela Vidojkovića (mada je i to kliše sad već- šta ne valja? -Vidojković

), imamo i mnogo gorih verovatno.
Ali poenta je da argument "ne čitam pisce koji nisu popularni u svetu zato što nisu popularni u svetu" baš i ne pristaje nekom zdravom rezonovanju.
Prema današnjim piscima i sama imam predrasude (naročito prema spisateljicama koje objavljuju svake nedelje novu knjigu), ali strpati ih u koš sa onakvim imenima kakva smo imali (imamo).
Kao kad bi neko rekao za nekog muzičara da je bolji, jer ima više ljudi na koncertima i prodavanije albume.
Kao da je rekao: ma taj Vidojković nema pojma, kao onaj mali Andrić...

I ko garantuje da su svetski poznati pisci bestselera bolji od nekih naših? Je l' Šeldon bolji od Pekića ili Selenića? Ili Koeljo ili Murakami (ako ćemo o živim).
Čovek nije razgraničio kvazipisce od pravih, niti se ograničio na savremene, niti na pojedince.
U svakoj zemlji se prvo vidi ono što je za "mase", a kad zagrebeš, onda vidiš koliko je kvaliteta ispod toga.
Inače delim književnost da dobru i lošu (po meni, onako kako odgovara mom senzibilitetu, jer je to subjektivno), ne zanimaju me politička, niti seksualna, niti neka treća opredeljenja autora.
I ne bih ni ja Basaru i onoga Vidojkovića zajedno... Možda su i ti strani pisci "pogrešnog" političkog opredeljenja, ali to nije bitno, jer su stranci, je l'?
