Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
U junu i julu sam imao malo više vremena:

Vladimir Pištalo: Tesla, portret među maskama
Marina Levicka: Kratka istorija traktora na ukrajinskom
Miljenko Jergović: Srda pjeva, u sumrak, na Duhove
Julian Barnes: Flaubert's Parrot
Hanif Kureishi: Midnight All Day

Ako nekoga nešto više interesuje o nekoj od ovih knjiga neka se javi, da ja ne smaram pišući o knjigama koje nikoga ne zanimaju.

Ne znam šta ću sad čitati. Dosta romana mi je na čekanju, ali možda uzmem nešto što nije beletristika, za promjenu.
 
Zavrsila sam Jadnike od Igoa.I tek sad mogu da donesem pravi sud o njima...Mada ih nisam ,,progutala" kako obicno citam knjige koje mi se dopadnu,imala sam vremena da zavolim Jadnike.Vezala sam se za licnost iz knjige i njihove sudbine.Zan Valzan mi je omiljeni lik iz knjige...Da neko dozivi toliko tuznu sudbinu...Stvarno sam se zamislila kad sam procitala knjigu(i isplakala se posle toga jos sat vremena).Najdublji utisak na mene ostavila je jedna od poslednjih Valzanovih recenica ,,Nista nije umreti,strasno je neziveti"...Postala mi je jedna od najdrazih knjiga...Izvanredno i vanvremensko delo.
Sad planiram da pocnem da citam ,,Drugu Bolenovu kci" ponovo...
 
U junu i julu sam imao malo više vremena:

Vladimir Pištalo: Tesla, portret među maskama
Marina Levicka: Kratka istorija traktora na ukrajinskom
Miljenko Jergović: Srda pjeva, u sumrak, na Duhove
Julian Barnes: Flaubert's Parrot
Hanif Kureishi: Midnight All Day

Ako nekoga nešto više interesuje o nekoj od ovih knjiga neka se javi, da ja ne smaram pišući o knjigama koje nikoga ne zanimaju.

Ne znam šta ću sad čitati. Dosta romana mi je na čekanju, ali možda uzmem nešto što nije beletristika, za promjenu.


Evo, ja toplo preporučujem Marinu Levicku i njenu "Kratku istoriju traktora na ukrajinskom". Lako štivo, ali veoma iteresantna priča o dvema sestrama koje godinama nisu u dobrim odnosima, ali ih spaja njihov luckasti otac i žena koju je oženio, a koje one očajnički žele da se oslobode.
 
Evo, ja toplo preporučujem Marinu Levicku i njenu "Kratku istoriju traktora na ukrajinskom". Lako štivo, ali veoma iteresantna priča o dvema sestrama koje godinama nisu u dobrim odnosima, ali ih spaja njihov luckasti otac i žena koju je oženio, a koje one očajnički žele da se oslobode.

Ma ne znam baš. Od tih pet knjiga ta mi se najmanje dopala.
Štivo jeste lako, ali meni se čini i prelako za jednu od tema kojima se bavi: golgota jedne ukrajinske porodice, pa posredno i čitavog naroda.
Posebna priča je prikaz te Ukrajinke koja je zavela omatufelog oca. Autorka povlađuje ama baš svakom stereotipu koji evropljani, posebno nadmeni Britanci, imaju o ženama iz istočne Evrope (agresivne, aljkave, lažljive, debele...).
Knjiga je pokušaj da se napiše ozbiljna društvena i istorijska studija, koja će moći da se čita kao laki zabavni roman za plažu. Možda čitalac može da se postavi tako da zanemari preozbiljne dijelove i samo se smije, ali meni je knjiga ostavila loš ukus u ustima.
 
Dostojevski, Zapisi iz podzemlja. Kažu da je lakše čitati druga dela Dostojevskog posle ove knjižice. Sad ako je mene lagao moj profesor književnosti iz srednje i ja lažem vas;)

hvala na preporuci, nisam sigurna da imam tu, ali ću se potruditi da je pronađem. u svakom slučaju mi je njegova prva knjiga bila nazvana Zapisi, ali iz mrtvog doma :D

Uhh, blago tebi... 20ak njegovih knjiga na polici. :D

Sto se preporuke tice, "Braca Karamazovi" je divna knjiga, kao i "Idiot".

to ti je nasleđe :D majka mi je zaluđena njime, kao i čehovom, andrićem, selimovićem, krležom...pretpostavljam da će i oni kasnije doći na red (:

sad čitam drugu knjigu karamazovih...prilično dobro, posle prve knjige nisam imala utisak da će ovako da se nastavi.


Prochito 2 glave Zlochina i kazne , i zarazio se .

ja nedelju dana nakon čitanja nisam mogla da se priberem...a tek tokom čitanja...ne mogu ni da spominjem.
 
Procitah "Mona i Magelan" od Svetlane Diceve.
Sasvim slucajno mi se nasla pod ruku i procitah je za jednu noc.
Mislio sam da je neki roman pun klisea, ali veoma mi se svideo.
Ima doista interesantnih delova.
Pogotovo ovaj:

"Zbog cega nam je zivot niz zaduzenja? Zar ih ne stvaramo sami ovladani zlim demonima pseudoaktivnosti koji nas razjeda sve od rodjenja pa do same aktivne smrti ( jer je i smrt aktivnost, i to kakva!)? Samo da ni za trenutak ne stanes, odmah te okrivljuju da si pasivan, lisen ambicija, degenerik, depresivan tip, covek sklon samosazaljenju. E, i ja zelim da budem degenerik koji broji muve cak i kada ih nema i lisava svoj zivot opsteprihvacenog smisla. Drugacije receno - zelela sam za sebe da stvorim interesantan zivot koji je oblik aktivnosti, ali takve aktivnosti koja je tada, po opsteprihvacenim normama, smatrana pasivnoscu, cak i stetnoscu. Masovan i kolektivan zivot nisu bili po mome srcu, nisam ih shvatala i prihvatala. Neka manifestacija je u meni mogla samo da probudi ironicni duh koji je bio spreman da uradi seciranje kako kolektivnog, tako i individualnog ponasanja. Satima mogu da gledam coveka kako cacka nos ili se cesa po nezgodnim mestima. Toliko zivota i neposrednosti ima u tom tipu bioloske sabotaze. Zadihano deklamovanje i ideoloski patos mi, mislim, nisu privlacili paznju - bili su preterano veliki za moju licnu matematicku formulu."
 
Poslednja izmena:
Procitala sam ,,Drugu Bolenovu kci" ponovo...I mogla bih jos jednom...To je jedna od knjiga koje nikada ne mogu da mi dosade...Sad sam otkrila neke nove detalje,na koje nisam obratila paznju pri prvom citanju.Prosto,ne mogu da ispustim iz ruke tu knjigu kada uzmem da je citam...Uskoro krecem sa ,,Ubistvom Rodzera Akrojda" od Agate Kristi...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top