Pročitah Perryjevu studiju-malu knjigu o karizmatskom guruu Gurdjieffu. Inače znam za njega eonima i proučavao sam taj fenomen, no ovo je vjerojatno točka na i.
Nema sumnje da je Gurdijeff bio:
a) hipnotist, karizmat...a takvih je u malignijem obliku bilo u raznih karizmatskih vođa, tirana. Ovaj je to bio na individualnoj razini, i tu svjedočanstava doista ima
b) njegovi sljedbenici su doista teške ovce, i Rusi i zapadnjaci. Tipičan primjer sektaša, ma koliko god obrazovani i pametni bili. Kao da takav tip nema volje, jak karakter i dopušta da ih ti vođe kojima su očarani voza do beskraja
c) njegov sustav je besmislica i ja bih ga nazvao spiritualni materijalizam. Mnogi su našli paralele s taoističkom alkemijom, no on od taoizma nema ništa. U biti, cilje je kao da se izgradi besmrtno tijelo preko vježbi koje je on dizajnirao i da se preživi, inače ljudi i sve umire. Cijela je njegova kozmologija bućkuriš- iako ima glavu i rep- kad se prostudira obična je nebuloza (iako originalna). Gurdjieff je bio loš pisac, i najbolji priaz se ima u djelu učenika Uspenskog "U potrazi za čudesnim".
d) sve u svemu, mutljaga i mistifikator, no kao okultni likovi toga perioda na neki je način i predšasnik kasnijih okultizama nakon 1960ih i kontrakulture. Imao je doista veliku energiju i sposobnosti, no nedvojbeno dosta psihopatskog u karakteru. I ti okultizmi djeluju doista anakrono i promašeno..
Whitall N. Perry: Gurdjieff in the Light of Tradition