Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Pogledajte prilog 1666893

Тек сам почео. Нејасно у почетку.

Obavezno javi utiske.

Prošle godine sam pročitao jednu njegovu pripovetku

Ne sećam se naslova ali o nekom plemiću kockaru koji se na kraju rokne

Dobra i teška pripovetka

Inače sam prošle godine pročitao 3 knjige. Sve 3 su mi odlično legle.

Paralelno čitam Blejkovu "poeziju" na originalu, to je nešto posebno ipak

Koje si knjige pročitao?
 
Obavezno piši sve šta pročitaš. :)
Krenulo je moje putešestvije u nefiktivna dela.

Zamka inteligencije, David Robson
Knjiga se bavi tematikom pravljenja grešaka u rasuđivanju kod čak i inteligentnih ljudi. Autor zagovara razum pre svega. Ima poente, ali bih voleo da je ponudio i malo više primera, vežbi i tehnika. Takođe, ne slažem se baš sa svim njegovim stavovima. Mislim da ima malko površan pristup. 3/5

Nova Zemlja, Eckhart Tolle
Za sada jako pozitivan utisak, Tolle secira ego i daje primere naših reakcija kada se ego oseti ugroženim. Pronalazim se u mnogim. O ovoj knjizi sam čuo sve najbolje i za sada opravdava očekivanja. Ocenu će dobiti po pročitanoj poslednjoj stranici.
 
Ovog meseca pročitaću tačno šest knjiga... Nijedna nema 350+ strana :( ali su odlično napisane.

Trileri: Jedno đubre manje, Porodična tragedija i Pad - Ocene 10/10

Ljubavna drama- Poslednji sati Jelene Bačić Alimpić i čiklit Sagorela Sofi Kinsele. - Ocene 9/10

Trenutno čitam istorijski roman Kćerka renesanse.

Radnja romana Kćerka renesanse dešava se u periodu od 1500- 1505.godine.

U doba renesanse, jedna devojka ostala je sama. Otac joj je poginuo, majka nestala.

Dok prodaje u Firenci maslinovo ulje, potajno crta po zgradama..U Firenci upoznaje Botičelija, Mikelanđela i tada ostarelog Leonarda Da Vinčija.
 
Sledece na repertoaru 😌
20241120_163927.jpg
 
Већ неко дуже време имам у библиотеци "Башта, пепео", од Киша. (Остала ми од бивше девојке, она и "Карамазови ", ја нудио да вратим, није хтела да узме. :) ) Почињао пар пута, и никако да ме ухвати. Неки дан кренем поново, и пређох пола. Добра је. За читање у једном даху. А пошто није баш обимна, већ се спремам за следећи циклус, и купио сам "Лет изнад кукавичјег гнезда". Верујем да ће ми се допасти.
 
Legende i mitovi Stare Grčke, Nikolaj Kun

Ovu knjigu sam uzeo sasvim neplanirano iz biblioteke jer je bila izložena na rešetki. Autor je čuveni sovjetski profesor helenistike ili tako nečeg. Mitovi su lepo poslagani kao priče, ima i uvod. Na početku je bilo konfuzno zbog mnogo imena ali sada mi čitanje ide mnogo tečnije. Knjiga ima oko 600 stranica i rekao bih da je kapitalno delo. Većinu toga neću sigurno popamtiti, ali nije loše upoznati se sa osnovama.
Najviše se identifikujem sa bogom Hermesom. :)
 
Legende i mitovi Stare Grčke, Nikolaj Kun

Ovu knjigu sam uzeo sasvim neplanirano iz biblioteke jer je bila izložena na rešetki. Autor je čuveni sovjetski profesor helenistike ili tako nečeg. Mitovi su lepo poslagani kao priče, ima i uvod. Na početku je bilo konfuzno zbog mnogo imena ali sada mi čitanje ide mnogo tečnije. Knjiga ima oko 600 stranica i rekao bih da je kapitalno delo. Većinu toga neću sigurno popamtiti, ali nije loše upoznati se sa osnovama.
Najviše se identifikujem sa bogom Hermesom. :)
Grčka mitologija je lepa za čitanje. Imao sam sreću kad sam bio klinac, negde deset jedanaest godina, da sam u petrinjskoj biblioteci naišao na Priče iz klasične starine Gustava Švaba. Pre toga sam čitao dečiju ili omladinsku literaturu, Karla Maja, Zen Greja, Žil Verna. Sa Švabovim pričama sam polako prešao u svet ozbiljnije književnosti.

Teško je reći za nekog da je obrazovan ako ne poznaje klasičnu grčku mitologiju, makar u osnovima
 
Prvo i važnije o čitanju, a onda nevažno o mom čitanju.

Tražio sam koliko se čita po Europi i svijetu došao do podataka koji su, neki, trivijalni, a neki novi:

* pod čitanjem se drži i ako sustavno čitate neke ozbiljnije novine, a ne samo knjige. Čitanje nije brljanje po društvenim mrežama
* poslije 25-30, žene čitaju dosta više nego muškarci. Žene čitaju skoro isključivo beletristiku, dok muškarci čitaju pretežno nefikciju- povijest, memoari, znanost, politika...
* najviše čitaju zemlje koje su najciviliziranije- npr. Nizozemska, Japan, Danska i sl.
* od ovih ex-Yu, SHS, to je više manje isto. Slovenija čita više od RH, a RH od RS. Također se razlikuju i profili traženoga- npr. u RS se dosta čitaju povijesni romani o idealiziranom srednjem vijeku, čega u Sl. i Hr. skoro da i nema. RS ima i bolje nakladništvo o društvenim znanostima i statistički više prevodi čitke svjetske nefikcionalne knjige.
* Rusija nije loša, no čini se da su prošla "zlatna" sovjetska vremena jer ljudi osjetno manje čitaju od razvijenijih zapadnih zemalja.
* prva zemlja po broju čitanja po glavi stanovnika je SAD, a druga Kina. Za Kinu ne znam, no u SAD se organizirano čitaju novije knjige- npr. Amerikanci hrpimice čitaju knjiga-meni smiješne- o tom kako se brzo obogatiti, zatim skandalozna otkrića o političarima (ne samo Obama i Trump, nego neki senatori i sl.). Ličnosti iz njihova javnog života pišu hrpu knjiga, od 4-14- razni kongresnici, generali, senatori, pa i zabavljači (skoro svaki glumac, pa i marginalan, napisao je bar 2 autobiografije).
Točno je da njihovi velestručnjaci su visoka kalibra, no kao što je rekla moja omiljena baba Sarah Paine- ima klipića na YT- ako vidite da netko piše kao stručnu knjigu o blisom istoku i nema referencije na arapski, hebrejski, ili turski i farsi- bacite ju u koš.

Što se mene tiče, dosta dugo nisam pročitao nešto na hrvatskom i sličnim jezicima. Ako jesam, zaboravio sam.

Uglavnom piraterija s libgen, to često Oxford Handbook to.. ili Cambridge Companion to (Einstein, William James, atheism, Dostoevsky, Western Esoterism, Zoroastrianism,..).

Prođoh pred koji dan i zabavnu knjigu Laure Fermi, udovice fizičara Enrica Fermije "Illustruous Immigrants" o hrpi stručnjaka koji su pobjegli pred Hitlerom i Mussolinijem, ali i Staljinom. Bilo ih je od 30,000 do 50,000 i najviše su pridonijeli atomskoj fizici i psihoanalizi, ali i umjetnostima i svemu. Dio se dobro snašao, no najgore su prošli pravnici jer njihovo znanje nije bilo upotrebljivo.

Prođoh opet, na eng. (prije na srp.) Nabokovljeva predavanja o zapadnoj i ruskoj književnosti, i dojam kao prije- gulaš. Ima neke dobre opaske, no njegova suluda odbojnost prema Dostojevskom, a uzdizanje Stevensona, Dickensa, pa i Joycea, a dubiozan odnos prema Proustu pokazuju da je bio slabo artikulirani mrgud. I autobiografija mu je, realno, debelo precijenjena. Jedna od rijetkih stvari s kojim se slažem je da je "Dr. Živago" trapav i
sklepan roman.
 
Malo asocijacija na period klinjstva i puberteta. Osim tzv. klasika, čitao sam i zabavne tipa Maya, Vernea, Zane Greya, pa Burroughsa (Tarzan), neke sci fi, Dumasa, Sienkiewicza, razne autore o Buffalo Billu i Davyju Crockettu, sad zaboravljenog Arkadija Fidlera ...
Cure su čitale razne Karoline, Katarine i strasti amo tamo.

To više nitko ne čita.

Ne vjerujem da itko od 8 do 15 godina čita te autore. Uz možda koju iznimku.

S pubertetom je i došla nazovi pornografija, no ubrzo sam uvidio da Casanova i Henry Miller nisu pornići.
 
Trenutno čitam knjigu " Deca Volge" autorke Guzelj Jahine.

Knjiga je na početku dosadna za sve nas koji ne volimo puno deskripcije.

Ali, kako sam se približila sredini, dopala mi se i završiću je, relativno brzo.

" Deca Volge" je istorijska knjiga sa elementima ne samo fikcije već i psihologije i fantastike.

To je priča o nemačkoj zajednici u Rusiji, naseljenoj oko Volge. Radnja se dešava dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka.

Glavni junak je neugledan, previše tih i miran učitelj Bah. Njegov monotoni život prekida se kada upozna Klaru, učenicu koju u prvo vreme ne vidi jer je pregrada između njih.

Ne želim dalje da prepričavam radnju knjige, romana. 🙂

Ukoliko vas zanima stvaranje kolhoza, kao i uticaj sovjetske politike koja ostavlja trag u ljudima koji nisu komunisti pročitajte ovu knjigu i podelite sa nama utiske.

Sve tri, do sada objavljene knjige Guzelj Jahine ( Deca Volge, Vozom za Samarkand i Zulejha otvara oči ) mogu da se kupe u Laguninim i Delfi knjižarama, a možda se mogu pronaći i u nekim bibliotekama.
 
Trenutno čitam knjigu " Deca Volge" autorke Guzelj Jahine.

Knjiga je na početku dosadna za sve nas koji ne volimo puno deskripcije.

Ali, kako sam se približila sredini, dopala mi se i završiću je, relativno brzo.

" Deca Volge" je istorijska knjiga sa elementima ne samo fikcije već i psihologije i fantastike.

To je priča o nemačkoj zajednici u Rusiji, naseljenoj oko Volge. Radnja se dešava dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka.

Glavni junak je neugledan, previše tih i miran učitelj Bah. Njegov monotoni život prekida se kada upozna Klaru, učenicu koju u prvo vreme ne vidi jer je pregrada između njih.

Ne želim dalje da prepričavam radnju knjige, romana. 🙂

Ukoliko vas zanima stvaranje kolhoza, kao i uticaj sovjetske politike koja ostavlja trag u ljudima koji nisu komunisti pročitajte ovu knjigu i podelite sa nama utiske.

Sve tri, do sada objavljene knjige Guzelj Jahine ( Deca Volge, Vozom za Samarkand i Zulejha otvara oči ) mogu da se kupe u Laguninim i Delfi knjižarama, a možda se mogu pronaći i u nekim bibliotekama.
Лепо одрађен осврт. А што се тиче стварања колхоза и промена у Русији тог доба, права књига је "Узорана ледина" од Шолохова.Препоручујем.
 
Nije da trenutno čitam, no palo mi je na pamet za čitatelje koji čitaju nefikciju- ili polufikciju- posebna vrsta: knjige o knjigama. To bi u načelu spadalo u teoriju književnosti, no naveo bih nekoliko naslova vrlo dobrih knjiga koje postoje u prijevodu i dostupne su, a neke su i domaće (starije, možda i raspale)

Idemo?

Northrop Frye: Veliki kodeks - o Bibliji, dosta misaono
Nikola Milošević: Negativni junak- vrlo dobro, no ako ima to staro izdanje
George Steiner: Tolstoj ili Dostojevski- svakako vrijedi pročitati
E. M. Forster: Aspekti romana- vrlo čitko i zabavno

I ono što je dijelom o piscima, no svakom preporučam jer ima ogovaranja i odličnih zabavnih stvari:
Paul Johnson: Intelektualci
 
Зсвршио "Лет изнад кукавичјег гнезда" од Кен Кизија. Класик у правом смислу. Додуше, ипак је за оне који не робују модерном времену, јер ипак је писана шездесетих година прошлог века. Помало деструктивна, говори о узалудној борби појединца против система. Или, ипак не потпуно узалудној, јер сваки појединац у својој борби окрњи по делић система, и обликује га у нешто друго,људима прихватљивије. У тој борби обично страда, али жртва, ипак, није узалудна. Свет се мења. Препоручујем
 
А сад, одавно ми на полици стоји "Дечко дама краљ шпијун" од Џон ле Кера, не знам ни одакле ми, али је дошло време за њу. Једном давно сам је почињао, и чини ми се да вреди. Хрватски је превод, ето прилике да вежбам.
 

Back
Top