Književnost Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

Mislim da sam čitala neku vampirsku knjigu nekog od njih, izvinjavam se na zaboravu. Neka sumnjivo lezbejsko-vampirska priča, mislim za ono vreme? Ili je to bio neki skroz drugi pisac, izvini. Davno je bilo, i jedino se sećam da je bilo ok.
To je najverovatnije Karmila, le Fanua, izdavačka kuća Orfelin je objavila njegovu zbirku Karmila i druge priče strave.
 
Još uvek pretrčavam horore. The Ghosts of Sleath. Zasad je ok, i zaintrigirao me tvist, da vidim u čemu je stvar.

Obzirom s koliko sam se klasika nakljukala ko tinejdžer, danas mi prija uglavnom lako štivo. Jedini, eventualno, kog mogu uvek čitati je Dickens, i iščitavala sam ga po redu jedno 50 puta. Jane Austen služi da se nasmejem društvu. Inače, mislim da se trenutno ne bih mogla vratiti Dostojevskom ili Jesenjinu, pa čak ni Gorkom. Možda Šolohovu, ako je prva knjiga Tihog Dona, prosto jer je fantastična. Ali, previše je mraka i težine u rl trenutno.
 
"...I saw no shadow of another parting from her."
Ово је последњи део последње реченице романа Велика очекивања од Дикенса. Не разумем ово, да ли је хтео да каже да је Естела опет отишла или да је била поред њега кад се пробудио? Ако се сећате завршетка преведеног издања или ако разумете довољно добро енглески замолио бих да ми појасните.
 
DSC_4748.jpg

Citam ih uporedo. Knjiga o Kini je jako retka i izuzetno kvalitetna u svakom smislu, I kao izdanje I kako je napisana-kompletnost, stil, veerodostojnost podataka SVE! Sanare...CItao prvu knjigu davno jako, sad uzeo na SAjmu komplet od sve 3 za smesne novce… I prilicno prijatnno iznenadjen za sada. Uopste ne tako decje kako sam nekako imao predrasudu. Tek procitao prvih par poglavlja ali zasad OBECAVA!
 
"...I saw no shadow of another parting from her."
Ово је последњи део последње реченице романа Велика очекивања од Дикенса. Не разумем ово, да ли је хтео да каже да је Естела опет отишла или да је била поред њега кад се пробудио? Ако се сећате завршетка преведеног издања или ако разумете довољно добро енглески замолио бих да ми појасните.
Da bila je pored njega, znaci hepiend. Dikens je prvo napisao sumoran kraj romana u kome se Pip i Estela samo kratko srecu,
ali mu je neki prijatelj savetovao da to prepravi u srecan kraj. Kritikovali su ga zbog ove odluke ( Bernadr Shaw na primer).
 
Da bila je pored njega, znaci hepiend. Dikens je prvo napisao sumoran kraj romana u kome se Pip i Estela samo kratko srecu,
ali mu je neki prijatelj savetovao da to prepravi u srecan kraj. Kritikovali su ga zbog ove odluke ( Bernadr Shaw na primer).
А шта је тачно рекао Шо? Зашто је боље да буде тужан крај? Мени је овај крај много смисленији да после толико година мука добије то што заслужује.
 
Mišel Turnije, "Petko ili limbovi Pacifika", 1967, kod nas objavljeno 1990.



" Okrenuvši malo glavu, video je Sperancu, crtu modrog peska u ravni talasa, nadiranje zelenila i stenoviti krš. Tu je postao svestan odluke koja je u njemu neumoljivo sazrevala, da pusti Belu pticu da otplovi i da ostane na ostrvu s Petkom. Pored svega ostalog što ga je odvajalo od ljudi sa tog broda, na takvu odluku bio je naveden svojim paničnim odbijanjem vremenskog kovitlanja, ponižavajućeg i smrtonosnog, što su ga oni okretali oko sebe i u kojem su živeli. 19 decembar 1787.Dvadeset osam godina, dva meseca i devetnaest dana. Ti neosporni podaci nisu prestajali da ga zaprepašćuju. Da nije doživeo brodolom na podvodnim stenama Sperance, bio bi skoro pedesetogodišnjak. Kosa bi mu bila siva, zglobovi bi mu škripali. Njegova deca bila bi starija nego što je on sam bio kada ih je napustio, ćak bi možda bio deda. Jer, ništa od svega se nije desilo. Speranca se uzdizala na dva kabela od ovog broda punog zaraznih isparenja, kao svetla negacija sveg tog kobnog uniženja. U stvari, danas je bio mladji nego pobožni i škrti mladi čovek koji se bio ukrcao na "Virdžiniju". On nije bio mlad biološkom, pokvarljivom mladošću koja u sebi nosi nešto poput nagoveštaja oronulosti. Bio je mineralne, božanske, solarne mladosti. Speranca je treperila u stalnoj sadašnjosti, bez prošlosti i budućnosti. On se neće otrgnuti od tog večnog trenutka u ravnoteži na vrhuncu savršenstva, da bi pao u svet habanja, praha i ruševina".

Vredi apsolutno .I sam prevod je majstorski odradjen
 
Милан Ж. Живановић - "Пуковник Апис" :zaljubljena:

Ово је дело Аписовог сестрића. То свакако мора имати у виду свако ко се баци на читање ове књиге. Не може се изоставити чињеница да је писац мало пристрасан. Али! Апис је Апис. :heart: Није био савршен, далеко од тога. Направио је гомилу великих грешака које су нас скупо коштале. Међутим, био је јуначина, частан и поштен официр. Србенда. Нема данас таквих. Ни попут њега, ни попут Војводе Вука и Воје Танкосића. Да не помињем Мишића, Путника и Степу Степановића.

Свакако је ово дело које љубитељи историје не би требало да пропусте.
Одужило ми се читање ове књиге. Колико због обавеза, толико због саме књиге. Није баш лако штиво за читање, на тренутке јако напорно. Из сведочења у сведочење, свако сваком слично. Заиста треба све то сварити. Било је дана када сам читала по пар страница само. Читај, гуглај, враћај се на неке претходне странице... лудило. Јако ми је било стало да је прочитам и разумем на прави начин.
Књига је испуњена гомилом информација. То је оно што је корисно, мећутим, написана је јако пристрасно. Ипак је његов сестрић у питању, другачије ваљда није ни могло. Књига је, између осталог производ обнове Солунског процеса и Аписове рехабилитације.
Свим љубитељима наше историје је препоручујем најтоплије. Читајте са опрезом и објективношћу. Буди разне емоције. Мени је било и јако тешко, била сам бесна, поносна, постиђена. Смењују се све ове емоције током читања невероватном брзином.
Јако сам поносна на то какав смо народ генерално и какве смо храбре јунаке имали, како је богата наша историја. Постиђена чињеницом да је цео Солунски процес тада био једна невероватно уиграна и опасна машина, скројена од сплетки и лажи, која је три Србина, три патриоите, коштала живота. И то само због параноје пар људи који су тада имали моћ и били на власти.
Александар Карађорђевић је мислио да ће Апис организовати његов атентат и уклонити га као што је учествовао у организацији и извршењу атентата на Александра Обреновића. Ја мислим да Апис, без обзира на несугласице са Александром, не би дозволио да дође до атентата у Марсељу. Црна рука би заштитила свог краља.
 
Да ли је некоме познат наслов књиге "Првош и Маркиша"!? Ради се о двојици ликова из времена цара Душана. У почетку су били разбојници и пљачкаши који су ухваћени приликом крађе па им је суђено. Међутим, пошто су били изузетно вешти мачеваоци, цар их је помиловао и прогласио за своје витезове, под условом да му обећају да се више неће бавити разбојништвом итд. Књигу је читао мој отац пре 40 година а исту је купио у Кнез Михајловој улици у једној од књижара. Не знам ко је писац а књига нажалост није сачувана због околности са почетка деведесетих, јер су моји тада били у БиХ. Није ми познат ни издавач, претпоставка да се ради о српској књижевној задрузи, мада мало вероватно.
 
“Čarapokradice” je jedna vanvremenska knjiga i pravo pravcato blago dečije književnosti. Posle ove knjige želim apsolutno SVE što je Pavel Šrut ikada napisao da pročitam. Krećem u potragu, a za sve što nije… Odiseja i ostali izdavači, šta čekate zaboga?
Dešava vam se da vam misteriozno nestaju čarape? I to uvek samo jedna?

Dešava se to svima, verovali ili ne. Niste vi krivi. Kriva su veoma neobična i šašava bića koja žive u gotovo svakom domu, a zovu se čarapokradice. Neki tvrde da su oni izmišljeni i da ne postoje.

Niste ih nikada videli? Pa ni ne treba da ih vidite!
Samo jako mali broj ljudi na svetu ih je video. To su profesor Rene Loknar i gospodin Egon Lovor, po zanimanju muzičar

Kako čarapokradice oduvek žive s ljudima, nije ni čudo da su od nas pokupili sve one dobre i loše osobine. Šrut, opisujući svet čarapokradica, istovrenemo opisuje i svet ljudi i društvo koje nas okružuje, pomalo se rugajući, ali na jedan izuzetno mudar i šaljiv način, oprezno i nenametljivo ostavljajući čitaocima da sami procene likove i njihove postupke.

U knjizi lepo kaže ovako: „Roman Čarapokradice ima sve što knjiga za decu treba da ima: junake koji su dovoljno neobični da privuku dečju pažnju i dovoljno nalik deci da tu pažnju zadrže, literarno majstorstvo zahvaljujući kojem se u detinjstvu izgrađuje književni ukus, humor, toplinu i zanimljiv zaplet koji će deci predstaviti književnost kao avanturu koja mami na istraživanje i nudi uživanje“.

Ja bih na ovo dodala samo i to da isto uživanje nudi i nama odraslima, ma koliko godina da imamo. ?
 

Back
Top