Elevejt
Obećava
- Poruka
- 99
Eto i primera:
onoga što htedoh ovime reći:
Po ovim Siminim projekcijama/reakcijama vidi se koliko robuje svome oruđu (umu) i zagriza svaku kosku koju mu ovaj dobaci...
pa zato To u njemu, koje je istinsko On, i koje se njegovom potvrdom prepoznalo:
ipak, radije prima pozdrav na adresu ega, nego na na svoju ličnu/istinsku (koju je čak i u niku naveo)?!
Zašto?
Jer je to do dana današnjeg refleksivno činio. Uživljavajući se u svoj ego tj pridavajući značaj svakoj slici koju mu um dobaci,
umesto da pusti da prođe, posmatrajući je sa distance ("Onoga koji jeste")...
Nemojte se lepiti/unositi za/u svaku sliku/predstavu koju vam um dobaci, jer je to njegova varka koja prelazi u sugestiju kako bi i dalje ostali pod njegovom kontrolom i ostali oruđe svog oruđa...
u takvoj vrsti robovlasništva nema sreće, već samo njen privid i težnja ka istoj... iluzija koja uvek uslovljava, a nikada ne ispuni svoje obećanje kada odradite posao.
Zar bol nije signal tom svetlosnom biću da sa alatom nešto nije uredu i da treba na popravku?!
Zbog čega bi onda taj alat nazivali nižim bićem, zapostavljenim od strane višeg?!


Pozdravljam to u tebi, koje je egotripno navođeno da vidi ono čega nema.Pozdravljam to u tebi, koje egotripno umišlja da je neophodno pronaći se kroz ostale odraze/ego stanja.
Sve je ok, jer je ego nebitan tome u vama, koje ste zapravo i istinsko vi.
Gdje si ti vidio da sam ja rekao to što si ti gore ispisao? To nisu moje riječi. Doduše, koristio si izraze koje sam ja koristio ali ih nisi koristio u kontekstu u kojemu ih ja koristim niti si ih razumio, te im daješ nekakvo svoje-iskrivljeno značenje. Egortipuješ. Kad hoćeš da daješ takve zaključke, kakve si dao, savjetujem ti da bolje pročitaš ono na što komentarišeš. Malo si prebzo uzletio i poletio previsoko da bi opravdao sud koji si načinio. Pročitaj ponovo pa komentariši opet.
Da si u meni pozdravljao 'to' što si pozdravljao izostavio bi svoj sud iz pozdrava. To me navodi da vidim licemjerstvo.
Opet.
Previše se upinješ a to otkriva tvoju namjeru koja nije iskrena.
Zašto?
Šta te muči?
Šta te sprečava da budeš iskren?
Čim si pomenuo egotripno, a od toga ne odustaješ, pokazao si da tvoj odnos prema meni nije bio iskren od samog početka, već potiče iz tvog suda. Pokazao si takođe da tebe ne interesuje ono što pričam već se postavljaš sudijom koji tobož' zna odakle ja govorim.
To je licemjerno. Shvataš?
Ostavi se vickastosti i posveti se iskrenosti. Ali ako ti tako godi, ti nastavi, to ne mijenja ništa o meni i u meni.
...Naš um je sasvim u redu. To je naše oruđe, koje non stop radi, dobacuje svašta-nešto, u mometima kada ga Mi ne koristimo kao oruđe (koji su neretki zbog automatizovane svakodnevnice). Međutim problem je što se Mi prečesto uživljavamo u to svašta-nešto, reagujemo pa našem oruđu postanemo oruđe.... i takvi pokrivljeni disfunkcionalno idemo kroz život, realizujemo/kreiramo "stvarnost" kakva danas jeste... i sveukupnu i za svakog ponaosob.
Kada budemo prestali da se uživljavamo u svaku misao, koju nam um dobacuje, tada će svaka misao prestati da se lepi za nas, pa nećemo biti vođeni iluzijama.
Dakle nećemo biti sluge svog oruđa, već gospodari. Iz čega može proisteći samo produktivnost/progres.
Po ovim Siminim projekcijama/reakcijama vidi se koliko robuje svome oruđu (umu) i zagriza svaku kosku koju mu ovaj dobaci...
pa zato To u njemu, koje je istinsko On, i koje se njegovom potvrdom prepoznalo:
Da si u meni pozdravljao 'to' što si pozdravljao...
Zašto?
Jer je to do dana današnjeg refleksivno činio. Uživljavajući se u svoj ego tj pridavajući značaj svakoj slici koju mu um dobaci,
umesto da pusti da prođe, posmatrajući je sa distance ("Onoga koji jeste")...
Nemojte se lepiti/unositi za/u svaku sliku/predstavu koju vam um dobaci, jer je to njegova varka koja prelazi u sugestiju kako bi i dalje ostali pod njegovom kontrolom i ostali oruđe svog oruđa...
u takvoj vrsti robovlasništva nema sreće, već samo njen privid i težnja ka istoj... iluzija koja uvek uslovljava, a nikada ne ispuni svoje obećanje kada odradite posao.
Zub, telo, um... možemo li ih nazvati oruđima tog svetlosnog bića?!Isto je i sa "prosvetlenjem". To se uvek dešava uz pomoć telepatskog spajanja čovekovog jastva sa jastvom "svetlosnog bića" i po volji ""svetlosnog bića", a da čovek pojma nema o tome. Sem, ako se desi da "svetlosno biće", nakon razdvajanja od čoveka ne stane naspram čoveka i ne objasni mu šta mu se desilo. Ti, Simo, kao ni drugi prosvetljeni ljudi, to odvojeno iskustvo komunikacije sa svetlosnim bićem, nemate i zato ste ubeđeni da ste prilikom "prosvetlenja" doživeli svoje Jastvo, a ne Jastvo svetlosnog bića. I to je razlog što svi prosveljeni posle prosvetlenja pričaju svašta, samo ne ono što im se uistinu desilo. Zato jer i ne znaju šta im se uistinu desilo.
Zar bol nije signal tom svetlosnom biću da sa alatom nešto nije uredu i da treba na popravku?!
Zbog čega bi onda taj alat nazivali nižim bićem, zapostavljenim od strane višeg?!
Zar ne vidiš Ljubo da upravo ti to činiš, obmanjen svojim verovanjiem, putem jutjuba i svakog svog iscrpnog posta ovde?!Pa posle, umesto znanja, svetu nude razna svoja verovanja i počinju da okupljaju sledbenike oko sebe i stvaraju razne nekorisne religije i sekte. To isto i ti činiš, Simo. Tvoja objašnjenja tog tvog "apsoluta" nisu tačna.
Da, dozvola je stavljanje ličnosti u netralan položaj.
- - - - - - - - - -Neki učitelji to objašnjavaju sledećim primerom.
Obaviš neki težak zadatak. Cilj koji si postavio pre pet godina i silno si se naradio
da to ostvariš. U trenutku kada postigneš uspeh dolazi radost i olakšanje. Već
sledećeg trenutka umu će postati dosadno i potražiće neke nove ciljeve ka kojima
će da te ganja, ali taj jedan tren je dozvolio odmor. Nema želja, nema težnji.
Cilj navođenja ovog primera je da primetimo da smo to stanje već doživeli,
samo ga nismo osvestili u potpunosti. Ali možemo da primetimo da u tom trenu
nismo bili mrtvosani, tupi. Ništa strašno se nije desilo. Već naprotiv.
Jer ego projektuje slike da će se svet raspasti ako na tren odmorimo.
Prvo dakle treba da se javi ideja ''zaslužio sam''.
Odakle god ona može da dođe. Od ''zaslužio sam zato što sam naporno radio''
do ''zaslužio sam samim svojim postojanjem''. Ili ''Zaslužili su ljudi oko mene.
Njima će životi biti lepši ako se ja prosvetlim''
I ta ideja stvara prijatnu emociju.
Onda racio treba da se seti stanja u kome je dozvolio odmor i da to ponovi.
I eto te.
juhu....

Možeš li pojmiti da je "ličnost" nemoguće prosvetliti?!
A i primećuje se da je kraćeg fitilja, nego kada (ovde) beše novajlijaOvaj koji jeste je izbrko sve moguće i nemoguće,jastvo-znanje-sve što jest-svest.....al dobro da se manifestuje to je tačno,samo nije u pitanju znanje....
![]()

Poslednja izmena: