ŠTA POSTOJI

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Opet greška.
Prosvijetliti se ne znači vidjeti Boga već biti Bog.

Osam milijardi ljudi na Zemlji, čekajući da se "prosvetle" da bi shvatili da su bog, nikada neće to da dočekaju. Suprotno tome, svaki od tih osam milijardi ljudi može to da shvati odmah, ako maksimalno uključi svoju sposobnost razumevanja u pokušaju da shvate formulu i Zakon postojanja zvanu "JA + 7".

Prosvijetliti se znači prosvijetliti to JESAM u sebi, na koje JA ukazuje.
Jedino tada možeš znati ko, šta i kako jesi.

Kad se "prosvetliš" ti možeš da znaš da si Bog, ali i dalje ostaješ neznalica jer i dalje ništa ne razumeš, ni ko, ni šta, ni zašto je Bog, baš Bog. Dakle, kad se prosvetliš ti znaš da si bog, ali pojma nemaš, jer ne razumeš kako je božje postojanje uopšte moguće, tj. ne razumeš formulu sveukupnog postojanja "JA + 7", bez čega nikakvog postojanja ne može da bude, pa ni božijeg.

Logika nije neophodna da se ostvari prosvjetljenje, stoga da dosegneš znanje-o-sebi kao svemu-što-jest. Logikom to ustvari i ne možeš ostvariti. Logika je nepremostiva barijera do prosvjetljenja. Da bi se prosvijelio moraš odbaciti logiku i Um oupšte.

Čovek nije tele da samo gleda, vidi i oseća, a ništa ne razume. Čovek je biće razuma koje može i da razume sve to što vidi i oseća. Bez logike to ne može. Bez logike čovek ne bi bio čovek, već tele.

Logika je potrebna u manifestaciji, kad postojanje (ono-što-jest), ono što smo prosvijetlili u sebi, sebi u postajućem izrazu želimo definisati riječima i pojmovima; predočiti intelektom. Kako vidiš, svi imamo intelekt i koristimo ga onako kako nam znanja-o-sebi nalažu. Naša Svjesnost podliježe hijerarhiji, a hijerarhija je određena prisustvom apsolutnih znanja unutar našeg individualnog duha, unutar trenutne Svjesnosti. Trenutna Svjesnost ne-podrazumijeva da si samim tim ti-Biće (apsolut) svjesno sebe u projekciji. Trenutna Svjesnost podrazumijeva odraz cjelovitog trenutnog stanja projekcije duše-razum-tijela, uključujući pri tom i svjesnosni nivo u svjesnosnoj hijerhiji.

Ovakvih nekorisnih i praznih priča prosvetljenih svetskih gurua je bezbroj. Sa ovakvim pričama se ne može postići apsolutno ništa. Neupućenom čoveku ne mogu pomoći niti da nešto konkretno vidi, ni doživi, a pogotovo da razume, već samo veruje.

Svjesnosni nivo podrazumijeva količinu prisutnih apsolutnih znanja unutar tog trena, kojima se određuje koliko smo svjesni sebe, Bića unutar projekcije.Odatle je jasno zašto postoji svjesno i nesvjesno Biće. Ono je svjesno ili nesvjesno sebe.

Budno stanje i stanje trenutka prosvetlenja su dva različita stanja i doživljaja svesnosti sebe. Budno stanje svesnosti sebe je u prednosti, jer sem što ti omogućuje da budeš svestan sebe, još plus ti omogućuje i da razumeš sebe, tj. da razumeš kako je tvoje postojanje uopšte moguće. A kad se prosvetliš to i dalje ne znaš. Ja na primer, verujem da su sve životinje prosvetljene i da se svakodnevno, kad zadremaju, prosvetljuju. Čovek je postao čovekom kad je počeo da razvija svoju sposobnost razumevanja. Tada je prestao da bude životinja i prestao je svakodnevno da se prosvetljuje. I tako će da bude sve dok svoj razum ne razvije do karaja, što će da mu omogući da ponovo počne svakodnevno i da se prosvetljuje, a istovremeno da bude i visoko razumno biće i u pravom smislu reči - "BOG". A ovako, zanemarivati razum i težiti ka prosvetljenju, znači težiti ka vraćanju u prapočetno, životinjsko, tj. nerazumno stanje, a da se nismo do kraja ni očovečili ni obožili.

Bez znanja-o-sebi ne možeš imati uvid u procese kreacije, te stoga ne možeš mijenjati realnost u skladu sa onim što jesi.

Nešto ne mogu da primetim da su prosvetljeni promenili realnost, sem što su za sobom ostavili stotine bezvrednih svetskih religija i sekti koje se međusobno mrze i ratuju. A što se razuma tiče, on svakodnevno menja svoju realnost. Doduše, zbog svoje nerazvijenosti, ne uvek i na svoju korist. Ali ne treba ga zbog toga kuditi, negirati i sputavati, već ga pogurati i pomoći mu da stigne do kraja puta svog totalnog oboženja na koji je krenuo.

Poenta prosvjetljenja je da se u projekciu vratiš oplemenjen apsolutnim znanjima kojima ćeš svjesno upravljati svojom realnošću.

Sve si to lepo zamislio, ali hajde upri prstom makar i u jednog čoveka koji je svojom voljom, na tvoj nagovor, ili nagovor bilo kojeg svetskog gurua, uspeo da se prosvetli. Doživljaj prosvetlenja nikad ne dolazi po volji čoveka, već uvek spontano i to se veoma retko kome desi. I ako si zamislio da će svet da se promeni nabolje kad se svi ljudi prosvetle da mogu da shvate istinu o svom postojanju i tako postanu bolji, budi siguran da to nikada nećeš da dočekaš. Ali ako uspeš da ljudima, pomoću formule njihovog postojanja "JA + 7", objasniš istinu o njihovom postojanju da mogu do kraja da je razumeju, tada već možemo da se nadamo da će svet da postane bolji. Put čovekov ka boljitku je put razuma. Nema vraćanja nazad, u nutrinu svog bića, već dozvoliti razumu da nas dalje vodi napred. Nismo daleko od cilja.

 

[JA KOJI JESAM]

Sve si to lepo zamislio, ali hajde upri prstom makar i u jednog čoveka koji je svojom voljom, na tvoj nagovor, ili nagovor bilo kojeg svetskog gurua, uspeo da se prosvetli. Doživljaj prosvetlenja nikad ne dolazi po volji čoveka, već uvek spontano i to se veoma retko kome desi. I ako si zamislio da će svet da se promeni nabolje kad se svi ljudi prosvetle da mogu da shvate istinu o svom postojanju i tako postanu bolji, budi siguran da to nikada nećeš da dočekaš. Ali ako uspeš da ljudima, pomoću formule njihovog postojanja "JA + 7", objasniš istinu o njihovom postojanju da mogu do kraja da je razumeju, tada već možemo da se nadamo da će svet da postane bolji. Put čovekov ka boljitku je put razuma. Nema vraćanja nazad, u nutrinu svog bića, već dozvoliti razumu da nas dalje vodi napred. Nismo daleko od cilja.

[table="width: 600, align: left"]
[tr]
[td]
Prosvjetljenje se ne dešava sponatano, bez tvog/mog uticaja i učešća u procesu. Sponatnost je samo u tom ključnom momentu promjene usmjerenja volje i pažnje iz projekcije u sebe-apsolut. Iako nam se taj momenat dešava "spontano", uistinu do tog momenta sponatnog preokreta usmjerenja desilo se mnogo toga; godinama, ako ne i inkarnacijama smo pripremani za taj momenat.

Kao što uvijek kažem, i sad ponavljam:
prosvejtljenje se ne može doživjeti ukoliko se oslanjaš na Um, na logiku i intelekt. To ti je samo znak da si upravo usmjeren OD sebe i da ti je volja preokupirana projekcijom; manifestacijom, iskustvom.

Priprema se dakle dešava otkravljivanjem tvog zamrzutog razuma, otkravljivanjem ubjeđenja koja si razumom do tad stvorio, a to se dešava postepenim dodavanjem apsolutnih znanja u duh stvorenja koje jesi, u tvoju Svjesnost. Dodavanje se ostvaruje kada u potpunosti savladamo, shvatimo i razumijemo prethodnu apsolutnu istinu o sebi.To shvatamo kroz iskustva, "na svojoj koži".

Apsolutna znanja su dio Svijesti apsoluta te u naš duh logički gledajući jedino i mogu da dođu ODOZGO, jer po hijerarhiji duha viša Svjesnost i Svijest (Boga) je 'gore' a niža 'dole'.

Za razliku od svjesnosne hijerahije koja je sačinjena od 'takoreći' diskova (nivoa) Svjesnosti, koji se dodavanjem samo jednog znanja unutar već postojećeg nivoa kompletno mijenjaju i uzdižu za jedan stepen na više. Jedan svjesnosni nivo se ne uzdiže sam od sebe nigdje već se prostire u širinu, površinski, iskustveno. Ako jedan nivo zamislimo kao jedan disk, onda se drugi nivo slaže na njega, a centar slagalice jeste vertikalna osa, vrijeme, koje je uvijek SADA. A pošto je sada apsolutna odredica trajanja, onda treba biti jasno da je i apsolut uvijek prisutan i postoji u sada. Ako sada zamisliš da se sve informacije na jednom disku čitaju obrtanjem diska oko ose, bit' će ti jasno da je i pažnja apsoluta usmjerena od tog centra ose ka periferiji. Inercija projekcije održava momentum usmjerenja pažnje, te je normalno da pri tom apsolut, koji je uvijek u "osi", ne može promijeniti to usmjerenje tek tako. Samo ponekad apsolut ima bljeskle istina o sebi, jer izgubi vezu sa tim konstannim obrtom diska, stoga postaje 'slobodan za toliko' da primijeti i sebe i istinu koju je intuitivno zadobio, saznao. Svaki put kada sebe primijeti, u domen diska uđe jedno novo apsolutno znanje. To ga onda nagoni da mu se vraća i da traži izvor iz kojeg mu je to "znanje" dospjelo 'niotkud'. Odatle, kad prikupi i shvati dovoljno apsolutnih znanja (istina), stvorio je kritičnu masu.

O čemu se uistinu radi kada se govori o kritičnoj masi? Radi se o interesovanju; toliko je tad odraslo njegovo interesovanje da sazna više istina o sebi da se njegova volja i pažnja tad odljepljuju od opažanja obrtanja diska (od kretanja), usmjeravajući se punom 'silinom' u sebe, u onu osu oko koje se disk obrće. U osi diska je njegovo JA koje obitava u vječnom sada. Centar, osa, za razliku od diska se 'ne obrće' (ne kreće se), ona je statična (nepokretni pokretač je). Kada se 'na toj osi koja sakuplja svjesnosne diskove' (u Svjesnosti jedinke) stvori kritična masa apsolutnih znanja, ostvaruje se i 'spontana' promjena usmjerenja; Našu pažnju koja je do tog trena bila usmjerena isključivo na projekciju kretanja diskova, dakle OD sebe, voljom usmjeravamo u sasvim suprotnom smijeru; KA Sebi, u samu osu.

...
No, ako bolje razmisliš, to se nije desilo tek tako i samo od sebe. To se desilo zahvajujući tvojim prethodnim usmjerenjem i djelovanjem volje i pažnje. Prvo što ćeš shvatiti jeste da si godinama prije momenta prosvjetljenja uistinu imao 'otkravljenja'. Otkravljenja su ti dolazila kroz takozvane 'aha' momente, kroz intuitivno saznanje, kroz tvoje svjesno učešće u traganju svoje 'unutrašnje' prirode.
'Aha' momenti su ti dolazili kroz veoma kratke periode odljepljivanja pažnje od momentuma kretanja, izlazeći iz vremena, hvatajući bljeske intuicije. Dakle, i te kako je moguće raditi na prosvjetljenju. Ono što nije moguće znati jeste kada će ti prosvjetljenje doći. Zašto? Zato što to nije do tvog svjesnog razuma da prosudi već je to do tvog Višeg Ja koje ima direktan uvid u tvoj svjesnosni nivo. Stoga, razumom moraš prihvatiti da vrijeme nije važno, i da bez obzira koliko vremena je potrebno, ti nigdje ne juriš i ne žuriš, strpljivo ideš 'naprijed'. Tvoje Više Ja zna na kojem nivou je izgradnja 'kritične mase' prisutnih apsolutnih istina unutar tvog individualnog duha. Ono će te ohrabrivati, dajući ti 'izazove' koje ćeš lako shvatati. Prosvjetljenje će se desiti 'spontano' bez tvog prosuđivanja kada je vrijeme za to. Logika nema nikakvog uticaja na ishod. Ti imaš. Ti aktivno učestvuješ u prosvjetljenju; ono se ne može desiti bez tebe i tvog interesovanja.[/td]
[/tr]
[/table]

 

[Jasna]

Kada si u stanju želje ''ja želim da doživim prosvetljenje'' šta se dešava?
Kada si u stanju dozvole ''ja dozvoljavam da se to desi'' šta se onda dešava?

 

[JA KOJI JESAM]

Kada si u stanju želje ''ja želim da doživim prosvetljenje'' šta se dešava?
Kada si u stanju dozvole ''ja dozvoljavam da se to desi'' šta se onda dešava?

[table="width: 600, align: left"]
[tr]
[td]
Na žalost prosvjetljenje se ne dešava željenjem, već radom na sebi i dopuštanjem da se u tvoj individualni duh unese onoliko apsolutnih istina koliko je neophodno da se ostvari 'kritična masa' koja će da prevagne. Kada smo u stanju 'ja želim da doživim prosvjetljenje', u stanju smo racionalizacije. Sve dok traje želja nema prosvjetljenja. Okupirani smo potjerom za prosvjetljenjem a iz pažnje nam izmiče ona vitalna spona sa postojanjem; sadašnji trenutak, kojeg jedino i trebamo slijediti sve dok u svom duhu, svojim interesovanjem i svjesnim radom na sebi ne stvorimo onu kritičnu masu o kojoj sam govorio.

Kada si u stanju 'dozvoljavanja' znak je da si već prikupio znatnu količinu apsolutnh znanja, jer očito je da si oslobođen od straha da ćeš možda promašiti pravi momenat, kao i od potjere za iskustvom koje se još nije desilo. Dakle, ako si uspio stvoriti tu neutralnost i duhovni mir a ipak činiš sve da dopustiš, da 'dozvoliš' intuiciji da te obogaćuje, na putu si prosvjetljenja, samo je pitanje momenta kada će se ostvariti ta 'kritična masa' prisutnih apsolutnih istina u tvom individualnom duhu koja će 'spontano' promijeniti usmjerenje tvoje pažnje sa projekcije na apsolut, na ono-što-jesi. Dozvoliti intuiciji da te obogaćuje uistinu zahtijeva predanost, povjerenje, otvorenost u nadasve 'ozbiljan' i svjestan rad na sebi. [/td]
[/tr]
[/table]

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Kao što uvijek kažem, i sad ponavljam:
prosvejtljenje se ne može doživjeti ukoliko se oslanjaš na Um, na logiku i intelekt. To ti je samo znak da si upravo usmjeren OD sebe i da ti je volja preokupirana projekcijom; manifestacijom, iskustvom.

Između "prosvetlenja" i "uma" sa njegovom sposobnošću logičkog mišljenja, uz znanje da mi je iz ličnog iskustva poznato i jedno i drugo, ja biram ovo drugo. Razlog je što sa tim prvim, tj. sa "prosvetlenjem" ne mogu uraditi ništa drugo do sesti i "posuti se pepelom po glavi", kao što to inače istočnjački gurui često rade kad se "prosvetle". I nikakvog drugog praktičnog značaja, ni smisla "prosvetlenje" nema.

A moj UM, tj. moje budno i svesno JASTVO sa svojih sedam sposobnosti, u koje spada i sposonbost da logički mislim, je sve ono što JA praktično uistinu JESAM. Ono je to koje mi omogućuje da mogu da postignem šta god poželim, da budem sam svoj kreator i kreator svega, i tako na kraju postanem čak i sam BOG.

 

[JA KOJI JESAM]

Između "prosvetlenja" i "uma" sa njegovom sposobnošću logičkog mišljenja, uz znanje da mi je iz ličnog iskustva poznato i jedno i drugo, ja biram ovo drugo. Razlog je što sa tim prvim, tj. sa "prosvetlenjem" ne mogu uraditi ništa drugo do sesti i "posuti se pepelom po glavi", kao što to inače istočnjački gurui često rade kad se "prosvetle". I nikakvog drugog praktičnog značaja, ni smisla "prosvetlenje" nema.

A moj UM, tj. moje budno i svesno JASTVO sa svojih sedam sposobnosti, u koje spada i sposonbost da logički mislim, je sve ono što JA praktično uistinu JESAM. Ono je to koje mi omogućuje da mogu da postignem šta god poželim, da budem sam svoj kreator i kreator svega, i tako na kraju postanem čak i sam BOG.

[table="width: 600, align: left"]
[tr]
[td]

Znaš kad ćeš Umom postati Bog? Kad na vrbi rodi grožđe.

Bog ne postaje; Bog jeste. Iz Boga postajemo i Bogu težimo. Dok mu težimo Bog nismo, Bogom se ne doživljavamo. Bog nije nešto izvan nas, izvan Bića. Bog je ono-što-jeste, postojanje=Biće koje ima Svijest-o-sebi. Isto Biće Sebe doživljava i Bogom i čovjekom, kao uostalom i svim drugim stvorenjima. Kada se doživljava čovjekom ono više nema Svijest-o-sebi-Bogu, već zadobija Svjesnost-o-postajućem-sebi-stvorenju. Jedino kada prosvijetli istinu o sebi-Bogu, Biće može koristiti i Um kako je u sebi-Bogu namjerilo. Kada zna istinu o Umu stvarat' će i čovjeka-stvorenje onako kako je Bogom namjerilo. Mehanizam i osnovni principi kreacije, princip projekcije, se neće s tim promijeniti ali će se promijeniti ishod njihovog djelovanja. Promjenom svjesnosti promijenit' će se i kvalitet doživljaja.

Um ima svoju funkciju, to nije sporno. Međutim, funkcija Uma nije da određuje naš život već da ga projektuje. Um je mehanizam a ne Biće-kreator. Problem stoga i nije u našem Umu već u Svjesnosti našeg Bića; tačnije u našem (njegovom) nivou Svjesnosti. Kao što rekoh, nivo Svjesnosti je određen prisusvom apsolutnih znanja unutar date Svjesnosti. Um ne određuje nivo Svjesnosti. Um određuje širinu jednog svjesnosnog nivoa, njegovu trenutnu projekciju. Ne možemo se stoga oslanjati na Um kad želimo odrasti i uzdići se na hijerarhijskoj ljestvici Svjesnosti. Um nam je program i poligon kroz koji ostvarujemo svoje zadatke, božanski plan, dušu. Međutim Umom ne ostvarujemo shvatanje tog zadatka, već duhom. Umom, tačnije raz-umom ostvarujemo razumijevanje. Razumievanje nam omogućava postavljanje prema objektima unutar Uma ali ne i promjenu korištenja Uma. Jednom kada nešto razumijemo to je utkano u naš Um, u naš program i zato i djelujemo kako djelujemo. Međutim, Um nije onaj koji ima finalnu riječ. Finalnu riječ ima Biće čiji nivo Svjesnosti u projektovanom trenu pokazuje kuda i kako dalje. Nivo Svjesnosti, nivo shvatanja određuje finalnu upotrebu Uma. Ako Biće centrira svoju volju i pažnju u Um jasno je da će biti uspavano na jednom svjesnosnom nivou i da iz njega neće moći izaći i uzdići se na drugi dok se ne probudi. Buđenje znači shvatanje 'ko sam Ja' unutar razumske projekcije. Ja sam kretaor, posmatrač, svjedok, onaj koji doživljava svoju kreaciju postojećom.[/td]
[/tr]
[/table]

 

[Ljubo2]

JA KLOJI JESAM:

Znaš kad ćeš Umom postati Bog? Kad na vrbi rodi grožđe.

Sada ću malo sa stanovišta Biblije i stanovišta Zakona postojanja da ti objasnim kako se postaje Bog. Ne bilo kakav Bog, već Sveznajući Bog. Ti si se prosvetlio, ali nisi postao sveznajući Bog. Ne popznaješ Zakon postojanja po kojem sve postoji, pa i sam bog.

Dakle, ovako, sa stanovišta Biblije, Bog se postaje "Izgonom čoveka iz Raja" sa ciljem da kuša sa drveta spoznanja Dobra i Zla". Tako je, po Bibliji, Đavo objasnio Adamu i Evi da susu isterani iz Raja da bi kušali sa drveta spoznanja Dobra i Zla da bi postali Bogovi".

To je, naravn o simbolika, a uistinu se ovo desilo.

Prvobitno, čovek je bio u jedinstvu sa svojom Kolektivnom svešću, kao i sva druga živa bića i stalno se sa njima nalazio u blaženom stanju prosvetlenja. I to je bilo takozvano Rajsko stanje. A onda, jednoga dana je došlo vreme i ukazela se potreba za materijalizacijom te naše kolektivne, tzv. "Hristonske svesti", u Bibliji označenoj imenom "Jagnje". Koju Karlos Kastaneda u svojim delima, po rečima Don Huana, naziva imenom "Veliki orao". To je jedno veliko živo i svesno elektromagnetno polje iz kojega dolaze ljudske duše kada se rađaju i u koju se vraćaju kad umiru.

Kako se odvija materijalizacija te naše zajedničke, kolektivne svesti?

Odvija se tako što se ljudske duše odvajaju iz nje ("izgone se iz Raja"), sa ciljem da poprime ljudska tela i tako se materijalizuju. Kojom prilikom prestaju da budu u stanju osećanja prosvetljenosti. A zatim tako materijalizovane sa telima, kroz životno iskustvo, uz pomoć svoje sposobnosti mišljenja i razumevanja, tj. uz pomoć nauke i logike, uče o "Dobru i Zlu". Sve dok ne nauče da princip podele, konkurencije i borbe svakoga sa svakim nije najbolji način i rešenje čovekovog samoodržanja, već princip jedinstva sveta, mira, uzajamnog pomaganja, ljubavi i pravedne podele rada i rezultata rada. I kad to tokom hiljada godina na kraju konačno i nauče i po principu jedinstva sveta, mira, reda, ljubavi i pravedne podele rada i rezultata rada naprave jedinstveni svetski društveni i ekonomski poredak, tada će da se desi to da će ta naša Kolektivna, Hristonska svest da "siđe sa Neba" među materijalizovane ljude i sve ih obuhvati i prožme i tako ih sve informatički i telepatski spoji u jedinstvenu živuću celinu i biće. Na isti način kao što ova naša ljudska svest sve ćelije i organe informatički i telepatski povezuje u jedinstvenu celinu i biće. To će, dakle, da bude trenutak kad će se i ta naša kolektivna svest materijalizovati i imati svoje materijalno telo napravljeno od mnoštva ljudskih materijalnih tela.. Kao što ljudska svest ima materijalno telo napravljeno od ćelija i organa.

I kad se to desi, to će da bude vreme ponovnog povratka čoveka u prvobitno rajsko, prosvetljeno i blaženo stanje. Ne pre toga. A to što se sada samo pojedinci i to veoma retki, prosvetljuju, to je samo da se ljudima stavi do znanja, da ne zaborave svoje prvobitno, blaženo i božansko stanje svesnosti. A nikako to nije zbog toga da bi ljudi sada svi pohrlili da meditiraju i ovako nezreli, nesavršeni, pohlepni, svirepi i blesavi se vratili u svoje praizvorno stanje i postali bogovi. Ovako neuki, glupi i nesavršeni kakvi sada jesu, nikada neće uspeti da se prosvetle i postanu Bogovi. Sve dok u materijalnim telima ne savladaju školu DOBRA i ZLA (UZ POMOĆ NAUKE; RAZUMA I LOGIKE) i po univerzalnom principu i zakonu Dobra, po kojem su sve materijalne forme u Svemiru sagrađene, podruzumevajući i ljudski organizam i sami ne se ne potrude da i celo čovečanstvo postane isto tako savršeno biće i organizam.

Eto. to je pravo objašnjenje, suština i značaj prosvetlenja. A to što ti prićaš o prosvetlenju i svom Božanskom poreklu, ne može da bude ni od kave koristi, nikome, pa ni tebi samome. To nije istinska ni nauka, ni znanje, već mutno, nejasno, neobavezno, nerazumljivo, neproverljivo i nekorisno verovanje.

 

[JA KOJI JESAM]

Pitam se samo zašto ti, koji sve to 'znaš', nisi uspio da se prosvijetliš?

- - - - - - - - - -

Preciznije: odakle ti znanje o prosvjetljenju kad ga nisi doživio?

- - - - - - - - - -

Ne pitam te iz cinizma, već tražim tvoj odgovor na to pitanje.

 

[Elevejt]

Kada si u stanju želje ''ja želim da doživim prosvetljenje'' šta se dešava?
Kada si u stanju dozvole ''ja dozvoljavam da se to desi'' šta se onda dešava?

Pozdravljam to u tebi, koje sebe, egotripno, uverava da nije prosvetljeno pa bivstvuje u duhu sa time.

Između "prosvetlenja" i "uma" sa njegovom sposobnošću logičkog mišljenja, uz znanje da mi je iz ličnog iskustva poznato i jedno i drugo, ja biram ovo drugo. Razlog je što sa tim prvim, tj. sa "prosvetlenjem" ne mogu uraditi ništa drugo do sesti i "posuti se pepelom po glavi", kao što to inače istočnjački gurui često rade kad se "prosvetle". I nikakvog drugog praktičnog značaja, ni smisla "prosvetlenje" nema.

A moj UM, tj. moje budno i svesno JASTVO sa svojih sedam sposobnosti, u koje spada i sposonbost da logički mislim, je sve ono što JA praktično uistinu JESAM. Ono je to koje mi omogućuje da mogu da postignem šta god poželim, da budem sam svoj kreator i kreator svega, i tako na kraju postanem čak i sam BOG.

Pozdravljam to u tebi, koje sebe, egotripno, uverava da je "prosvetljenje" uspavano stanje i vođeno time najspremnije sam sebi odgovori na pitanje iz uvoda teme.

Znaš kad ćeš Umom postati Bog? Kad na vrbi rodi grožđe...

Spojler

Bog ne postaje; Bog jeste. Iz Boga postajemo i Bogu težimo. Dok mu težimo Bog nismo, Bogom se ne doživljavamo. Bog nije nešto izvan nas, izvan Bića. Bog je ono-što-jeste, postojanje=Biće koje ima Svijest-o-sebi. Isto Biće Sebe doživljava i Bogom i čovjekom, kao uostalom i svim drugim stvorenjima. Kada se doživljava čovjekom ono više nema Svijest-o-sebi-Bogu, već zadobija Svjesnost-o-postajućem-sebi-stvorenju. Jedino kada prosvijetli istinu o sebi-Bogu, Biće može koristiti i Um kako je u sebi-Bogu namjerilo. Kada zna istinu o Umu stvarat' će i čovjeka-stvorenje onako kako je Bogom namjerilo. Mehanizam i osnovni principi kreacije, princip projekcije, se neće s tim promijeniti ali će se promijeniti ishod njihovog djelovanja. Promjenom svjesnosti promijenit' će se i kvalitet doživljaja.

Um ima svoju funkciju, to nije sporno. Međutim, funkcija Uma nije da određuje naš život već da ga projektuje. Um je mehanizam a ne Biće-kreator. Problem stoga i nije u našem Umu već u Svjesnosti našeg Bića; tačnije u našem (njegovom) nivou Svjesnosti. Kao što rekoh, nivo Svjesnosti je određen prisusvom apsolutnih znanja unutar date Svjesnosti. Um ne određuje nivo Svjesnosti. Um određuje širinu jednog svjesnosnog nivoa, njegovu trenutnu projekciju. Ne možemo se stoga oslanjati na Um kad želimo odrasti i uzdići se na hijerarhijskoj ljestvici Svjesnosti. Um nam je program i poligon kroz koji ostvarujemo svoje zadatke, božanski plan, dušu. Međutim Umom ne ostvarujemo shvatanje tog zadatka, već duhom. Umom, tačnije raz-umom ostvarujemo razumijevanje. Razumievanje nam omogućava postavljanje prema objektima unutar Uma ali ne i promjenu korištenja Uma. Jednom kada nešto razumijemo to je utkano u naš Um, u naš program i zato i djelujemo kako djelujemo. Međutim, Um nije onaj koji ima finalnu riječ. Finalnu riječ ima Biće čiji nivo Svjesnosti u projektovanom trenu pokazuje kuda i kako dalje. Nivo Svjesnosti, nivo shvatanja određuje finalnu upotrebu Uma. Ako Biće centrira svoju volju i pažnju u Um jasno je da će biti uspavano na jednom svjesnosnom nivou i da iz njega neće moći izaći i uzdići se na drugi dok se ne probudi. Buđenje znači shvatanje 'ko sam Ja' unutar razumske projekcije. Ja sam kretaor, posmatrač, svjedok, onaj koji doživljava svoju kreaciju postojećom.

Pozdravljam to u tebi, koje egotripno umišlja da je neophodno pronaći se kroz ostale odraze/ego stanja.


Sve je ok, jer je ego nebitan tome u vama, koje ste zapravo i istinsko vi.

 

[Књаз Милош]

ŠTA JE TO ŠTO RASPOLAŽE
FIZIČKIM I PSIHIČKIM SPOSOBNOSTIMA

- NAPREZANJA,
- KRETANJA,
- OPAŽANJA,
- OSEĆANJA,
- PAMĆENJA,
- MIŠLJENJA
- I RAZUMEVANJA?

Јел' можеш да нађеш појам који ће да замени горњих седам ?
То из два разлога :

- Тако би решио дилему ове теме
- Својим читаоцима и себи би олакшао

Зашто ?

Па замисли да писац неке књиге из ветерине
кад год хоће да каже "крава"
наведе све органе од којих се ова животиња састоји.

Или хоће да испадне још паметнији
па сваки пут наведе све атоме и молекуле
од којих се састоји !

Не заборави да рецимо математика почиње и завршава скуповима.
Није то без везе !!!

Хајде пробај - укрупни мало !

Свануће и теби дан одмора,
отићи ћеш на пецање,
играћеш се са унучићима,
можда скочиш и на стару !?

 

[JA KOJI JESAM]

Pozdravljam to u tebi, koje egotripno umišlja da je neophodno pronaći se kroz ostale odraze/ego stanja.

[table="width: 600, align: left"]
[tr]
[td]Gdje si ti vidio da sam ja rekao to što si ti gore ispisao? To nisu moje riječi. Doduše, koristio si izraze koje sam ja koristio ali ih nisi koristio u kontekstu u kojemu ih ja koristim niti si ih razumio, te im daješ nekakvo svoje-iskrivljeno značenje. Egortipuješ. Kad hoćeš da daješ takve zaključke, kakve si dao, savjetujem ti da bolje pročitaš ono na što komentarišeš. Malo si prebzo uzletio i poletio previsoko da bi opravdao sud koji si načinio. Pročitaj ponovo pa komentariši opet.
Da si u meni pozdravljao 'to' što si pozdravljao izostavio bi svoj sud iz pozdrava. To me navodi da vidim licemjerstvo.
[/td]
[/tr]
[/table]

 

[Dragoljub69]

"Ko rano poludi-ceo mu život prođe u veselju..."

 

[Elevejt]

Pozdravljam to u tebi, koje egotripno umišlja da je neophodno pronaći se kroz ostale odraze/ego stanja.


Sve je ok, jer je ego nebitan tome u vama, koje ste zapravo i istinsko vi.

Gdje si ti vidio da sam ja rekao to što si ti gore ispisao? To nisu moje riječi. Doduše, koristio si izraze koje sam ja koristio ali ih nisi koristio u kontekstu u kojemu ih ja koristim niti si ih razumio, te im daješ nekakvo svoje-iskrivljeno značenje. Egortipuješ. Kad hoćeš da daješ takve zaključke, kakve si dao, savjetujem ti da bolje pročitaš ono na što komentarišeš. Malo si prebzo uzletio i poletio previsoko da bi opravdao sud koji si načinio. Pročitaj ponovo pa komentariši opet.
Da si u meni pozdravljao 'to' što si pozdravljao izostavio bi svoj sud iz pozdrava. To me navodi da vidim licemjerstvo.

Pozdravljam to u tebi, koje je egotripno navođeno da vidi ono čega nema.

 

[JA KOJI JESAM]

Pozdravljam to u tebi, koje je egotripno navođeno da vidi ono čega nema.

Opet.
Previše se upinješ a to otkriva tvoju namjeru koja nije iskrena.
Zašto?
Šta te muči?
Šta te sprečava da budeš iskren?

Čim si pomenuo egotripno, a od toga ne odustaješ, pokazao si da tvoj odnos prema meni nije bio iskren od samog početka, već potiče iz tvog suda. Pokazao si takođe da tebe ne interesuje ono što pričam već se postavljaš sudijom koji tobož' zna odakle ja govorim.
To je licemjerno. Shvataš?

Ostavi se vickastosti i posveti se iskrenosti. Ali ako ti tako godi, ti nastavi, to ne mijenja ništa o meni i u meni.

 

[Jasna]

[table="width: 600, align: left"]
[tr]
[td]
Na žalost prosvjetljenje se ne dešava željenjem, već radom na sebi i dopuštanjem da se u tvoj individualni duh unese onoliko apsolutnih istina koliko je neophodno da se ostvari 'kritična masa' koja će da prevagne. Kada smo u stanju 'ja želim da doživim prosvjetljenje', u stanju smo racionalizacije. Sve dok traje želja nema prosvjetljenja. Okupirani smo potjerom za prosvjetljenjem a iz pažnje nam izmiče ona vitalna spona sa postojanjem; sadašnji trenutak, kojeg jedino i trebamo slijediti sve dok u svom duhu, svojim interesovanjem i svjesnim radom na sebi ne stvorimo onu kritičnu masu o kojoj sam govorio.

Kada si u stanju 'dozvoljavanja' znak je da si već prikupio znatnu količinu apsolutnh znanja, jer očito je da si oslobođen od straha da ćeš možda promašiti pravi momenat, kao i od potjere za iskustvom koje se još nije desilo. Dakle, ako si uspio stvoriti tu neutralnost i duhovni mir a ipak činiš sve da dopustiš, da 'dozvoliš' intuiciji da te obogaćuje, na putu si prosvjetljenja, samo je pitanje momenta kada će se ostvariti ta 'kritična masa' prisutnih apsolutnih istina u tvom individualnom duhu koja će 'spontano' promijeniti usmjerenje tvoje pažnje sa projekcije na apsolut, na ono-što-jesi. Dozvoliti intuiciji da te obogaćuje uistinu zahtijeva predanost, povjerenje, otvorenost u nadasve 'ozbiljan' i svjestan rad na sebi. [/td]
[/tr]
[/table]

Da, dozvola je stavljanje ličnosti u netralan položaj.

Neki učitelji to objašnjavaju sledećim primerom.
Obaviš neki težak zadatak. Cilj koji si postavio pre pet godina i silno si se naradio
da to ostvariš. U trenutku kada postigneš uspeh dolazi radost i olakšanje. Već
sledećeg trenutka umu će postati dosadno i potražiće neke nove ciljeve ka kojima
će da te ganja, ali taj jedan tren je dozvolio odmor. Nema želja, nema težnji.
Cilj navođenja ovog primera je da primetimo da smo to stanje već doživeli,
samo ga nismo osvestili u potpunosti. Ali možemo da primetimo da u tom trenu
nismo bili mrtvosani, tupi. Ništa strašno se nije desilo. Već naprotiv.
Jer ego projektuje slike da će se svet raspasti ako na tren odmorimo.

Prvo dakle treba da se javi ideja ''zaslužio sam''.
Odakle god ona može da dođe. Od ''zaslužio sam zato što sam naporno radio''
do ''zaslužio sam samim svojim postojanjem''. Ili ''Zaslužili su ljudi oko mene.
Njima će životi biti lepši ako se ja prosvetlim''
I ta ideja stvara prijatnu emociju.
Onda racio treba da se seti stanja u kome je dozvolio odmor i da to ponovi.

I eto te.

- - - - - - - - - -

Pozdravljam to u tebi, koje sebe, egotripno, uverava da nije prosvetljeno pa bivstvuje u duhu sa time.

juhu....

 

[Konan Sumerijanac]

Pozdravljam to u tebi, koje je egotripno navođeno da vidi ono čega nema.

Isprojektuje čovek i stoli ga bojko,ali jeste čist egotrip njuejđerskog kalibra sa nekim primesama hinduizma i gnosticizma.

 

[Dragoljub69]

Nju ejđ na bosanski način dayebe rak raka...

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Pitam se samo zašto ti, koji sve to 'znaš', nisi uspio da se prosvijetliš?

Po čemu zaključuješ da nisam uspeo da se prosvetlim? Da li po tome što pojam "prosvetlenja" uspevam da prevedem i objasnim terminima logike? Suprotno tvrdnji svih prosvetljenih da se "prosvetlenje" može samo doživeti, a ne i rečima opisati i objasniti.

Kad ja "prosvetlenje" objašnjavam terminima logike, ti si u velikoj zabludi kad misliš da ja na taj način objašnjavam sam doživljaj "prosvetlenja". Daleko od toga jer to i nije moguće. Ja samo objašnjavam šta pojam "prosvetlenje" podrazumeva, na šta se odnosi i pod kojim okolnostima, mogućnostima i uslovima ono jedino može da se desi.

To je isto ono što i ti svo vreme svojim dugačkim postovima na krajnje pogrešan i nerazumljiv način, takođe, pokušavaš. Iz svog doživljaja "prosvetlenja" potpuno pogrešene logičke zaključke izvodiš o samom subjektu koji "prosvetlenje" doživljava i potpuno pogrešne termine koristiš. Ti uopšte nisi svestan da prilikom "prosvetlenja" nisi doživeo SEBE, svoje JASATVO, već jastvo "svetlosnog bića" koje se TELEPATSKI SJEDINILO s tobom i omogućilo ti da u jednom trenutku doživiš i spoznaš sebe i svet oko sebe na onaj način na koji "svetlosno biće" doživljava sebe i svet oko sebe.

Dakle, ti imaš samo iskustvo DOŽIVLJAJA zvanog "prosvetlenje", a pojma nemaš šta se uistinu desilo što ti je omogućilo lični uvid u taj doživljaj. Za razliku od tebe ja, sem iskustva doživljaja "prosvetlenja", raspolažem i iskustvom celog procesa i svih faktora koji "prosvetlenje" omogućuju, što mi dozvoljava da do kraja mogu razumljivim rečima da opišem i objasnim ceo taj fenomen.

**********************************

Najveća zabluda kod tebe i svih drugih prosvetljenih je to što svi vi mislite da prilikom "prosvetljavanja" doživljavate sebe i svoju suštinu, što nije tačno. To je zato što pojma nemate šta sam pojam "telepatija" i telepatsko informatičko povezivanje dvaju odvojenih subjekata podrazumeva. Telepatija je stanje i mogućnost koja dozvoljava da se dva subjekta putpuno i totalno sjedine i postanu jedan i isti subjekt, kada svaki subjekt onog drugog subjekta sa kojim se sjedinio oseća i doživljava kao samoga sebe, bez mogućnosti uvida da se ne radi o jednom subjektu, već dva spojena.

Imaš primer ljudskog organizma. Kad takva mogućnost telepatskog informatičkog sjedinjavanja mnoštva subjekata ne bi postojala, kojom priliom se svi subjekti osećaju kao jedan subjekt, ljudski organizam, na primer, uopšte ne bi bio moguć. Istinsko čovekovo JASTVO, na primer, je samo ono elektromagnetno svesno polje koje obavija i prožima sve ćelije i organe tela i informatički i telepatski ih povezuje. To čovekovom jastvu omogućuje da oseća svoje telo i sve što se u njemu dešava kao sebe samoga. Kad u telu dođe do kvara zuba, na primer, i kad taj isti zub počne da oseća bol, ceo organizma to istovremeno oseća i pati zajedno sa obolelim zubom. Kojom prilikom i čovekovo jastvo, tj. ono elektromagnetno polje koje povezuje sve ćelije i organe tela, takođe oseća tu istu bol zuba, jer je i ono telepatski povezano sa zubom. I kad bi neko čovekovom jastvu postavio pitanje, "koga boli zub", ono bi reklo, "mene boli zub", bez mogućnosti da zna da ta bol nema nikakve veze sa čovekovim jastvom i ostatkom tela, već samo sa obolelim zubom. A šta se desi kad čovek ode kod zubara, pa mu ovaj da injekciju pored zhuba, tj, anesteziju i zub prestane da boli. Pitanje je da li je bol i patnja zuba uz pomoć injekcije i anestezije uopšte prošla? Naravno da nije. Zub i dalje pseća bol i pati, ali se uz pomoć injekcije i anestezije zub informatički i telepatski odvojio od čovekove svesti, tj. od čovekovog jastva i ostatka tela, pa iako zub i dalje oseća bol i pati, a čovekovo jastvo i istatak tela tu bol zuba i patnju više ne oseća.

Isto je i sa "prosvetlenjem". To se uvek dešava uz pomoć telepatskog spajanja čovekovog jastva sa jastvom "svetlosnog bića" i po volji ""svetlosnog bića", a da čovek pojma nema o tome. Sem, ako se desi da "svetlosno biće", nakon razdvajanja od čoveka ne stane naspram čoveka i ne objasni mu šta mu se desilo. Ti, Simo, kao ni drugi prosvetljeni ljudi, to odvojeno iskustvo komunikacije sa svetlosnim bićem, nemate i zato ste ubeđeni da ste prilikom "prosvetlenja" doživeli svoje Jastvo, a ne Jastvo svetlosnog bića. I to je razlog što svi prosveljeni posle prosvetlenja pričaju svašta, samo ne ono što im se uistinu desilo. Zato jer i ne znaju šta im se uistinu desilo. Pa posle, umesto znanja, svetu nude razna svoja verovanja i počinju da okupljaju sledbenike oko sebe i stvaraju razne nekorisne religije i sekte. To isto i ti činiš, Simo. Tvoja objašnjenja tog tvog "apsoluta" nisu tačna.

 

[Ljubo2]

KNJAZ MILOŠ:

Јел' можеш да нађеш појам који ће да замени горњих седам ?

Mogu! Umesto "7", možeš da koristiš samo reč i pojam "JA".

Ali, ali, ali, ali, ali, ako želiš da objasniš i do kraja razumeš reč i pojam "JA", onda nužno moraš da nabrojiš svih "7", jer bez tih "7" nikakvo Jastvo niti postoji, niti je moguće.

JA = 7​

 

[JA KOJI JESAM]

JA KOJI JESAM:



Po čemu zaključuješ da nisam uspeo da se prosvetlim? Da li po tome što pojam "prosvetlenja" uspevam da prevedem i objasnim terminima logike? Suprotno tvrdnji svih prosvetljenih da se "prosvetlenje" može samo doživeti, a ne i rečima opisati i objasniti.

Kad ja "prosvetlenje" objašnjavam terminima logike, ti si u velikoj zabludi kad misliš da ja na taj način objašnjavam sam doživljaj "prosvetlenja". Daleko od toga jer to i nije moguće. Ja samo objašnjavam šta pojam "prosvetlenje" podrazumeva, na šta se odnosi i pod kojim okolnostima, mogućnostima i uslovima ono jedino može da se desi.

To je isto ono što i ti svo vreme svojim dugačkim postovima na krajnje pogrešan i nerazumljiv način, takođe, pokušavaš. Iz svog doživljaja "prosvetlenja" potpuno pogrešene logičke zaključke izvodiš o samom subjektu koji "prosvetlenje" doživljava i potpuno pogrešne termine koristiš. Ti uopšte nisi svestan da prilikom "prosvetlenja" nisi doživeo SEBE, svoje JASATVO, već jastvo "svetlosnog bića" koje se TELEPATSKI SJEDINILO s tobom i omogućilo ti da u jednom trenutku doživiš i spoznaš sebe i svet oko sebe na onaj način na koji "svetlosno biće" doživljava sebe i svet oko sebe.

Dakle, ti imaš samo iskustvo DOŽIVLJAJA zvanog "prosvetlenje", a pojma nemaš šta se uistinu desilo što ti je omogućilo lični uvid u taj doživljaj. Za razliku od tebe ja, sem iskustva doživljaja "prosvetlenja", raspolažem i iskustvom celog procesa i svih faktora koji "prosvetlenje" omogućuju, što mi dozvoljava da do kraja mogu razumljivim rečima da opišem i objasnim ceo taj fenomen.

**********************************

Najveća zabluda kod tebe i svih drugih prosvetljenih je to što svi vi mislite da prilikom "prosvetljavanja" doživljavate sebe i svoju suštinu, što nije tačno. To je zato što pojma nemate šta sam pojam "telepatija" i telepatsko informatičko povezivanje dvaju odvojenih subjekata podrazumeva. Telepatija je stanje i mogućnost koja dozvoljava da se dva subjekta putpuno i totalno sjedine i postanu jedan i isti subjekt, kada svaki subjekt onog drugog subjekta sa kojim se sjedinio oseća i doživljava kao samoga sebe, bez mogućnosti uvida da se ne radi o jednom subjektu, već dva spojena.

Imaš primer ljudskog organizma. Kad takva mogućnost telepatskog informatičkog sjedinjavanja mnoštva subjekata ne bi postojala, kojom priliom se svi subjekti osećaju kao jedan subjekt, ljudski organizam, na primer, uopšte ne bi bio moguć. Istinsko čovekovo JASTVO, na primer, je samo ono elektromagnetno svesno polje koje obavija i prožima sve ćelije i organe tela i informatički i telepatski ih povezuje. To čovekovom jastvu omogućuje da oseća svoje telo i sve što se u njemu dešava kao sebe samoga. Kad u telu dođe do kvara zuba, na primer, i kad taj isti zub počne da oseća bol, ceo organizma to istovremeno oseća i pati zajedno sa obolelim zubom. Kojom prilikom i čovekovo jastvo, tj. ono elektromagnetno polje koje povezuje sve ćelije i organe tela, takođe oseća tu istu bol zuba, jer je i ono telepatski povezano sa zubom. I kad bi neko čovekovom jastvu postavio pitanje, "koga boli zub", ono bi reklo, "mene boli zub", bez mogućnosti da zna da ta bol nema nikakve veze sa čovekovim jastvom i ostatkom tela, već samo sa obolelim zubom. A šta se desi kad čovek ode kod zubara, pa mu ovaj da injekciju pored zhuba, tj, anesteziju i zub prestane da boli. Pitanje je da li je bol i patnja zuba uz pomoć injekcije i anestezije uopšte prošla? Naravno da nije. Zub i dalje pseća bol i pati, ali se uz pomoć injekcije i anestezije zub informatički i telepatski odvojio od čovekove svesti, tj. od čovekovog jastva i ostatka tela, pa iako zub i dalje oseća bol i pati, a čovekovo jastvo i istatak tela tu bol zuba i patnju više ne oseća.

Isto je i sa "prosvetlenjem". To se uvek dešava uz pomoć telepatskog spajanja čovekovog jastva sa jastvom "svetlosnog bića" i po volji ""svetlosnog bića", a da čovek pojma nema o tome. Sem, ako se desi da "svetlosno biće", nakon razdvajanja od čoveka ne stane naspram čoveka i ne objasni mu šta mu se desilo. Ti, Simo, kao ni drugi prosvetljeni ljudi, to odvojeno iskustvo komunikacije sa svetlosnim bićem, nemate i zato ste ubeđeni da ste prilikom "prosvetlenja" doživeli svoje Jastvo, a ne Jastvo svetlosnog bića. I to je razlog što svi prosveljeni posle prosvetlenja pričaju svašta, samo ne ono što im se uistinu desilo. Zato jer i ne znaju šta im se uistinu desilo. Pa posle, umesto znanja, svetu nude razna svoja verovanja i počinju da okupljaju sledbenike oko sebe i stvaraju razne nekorisne religije i sekte. To isto i ti činiš, Simo. Tvoja objašnjenja tog tvog "apsoluta" nisu tačna.

Da si doživio prosvjetljenje ne bi bilo dileme. Ali pošto si došao par koraka do prosvjetljenja i tu se
zaustavio, za tebe je limit prosvjetljenja ono što si ti doživio. Prosvjeljenje nije 'škola' u koju se tokom
snova ide kroz astralna putovanja. To je doduše jedan vid pripreme za prosvjetljenje. Dakle, umjesto
da sebe doživiš onim-što-jesi, Bićem-Jednotom koja zna sebe, ti si ipak odlučio da zadržiš dvojnost,
zadržavajući se ispred kapije Jednote. Za tebe je prirodnije (bilo i ostalo) da neko drugi, da nešto
drugo, ima tu moć sveznanja, sve prisutnosti, aposlutnosti, a da si ti eto samo malo ja kome je još
uvijek potreban Bog koji se nalazi izvan tebe.

To 'svjetlosno biće' je odradilo onaj dio posla koji si mu ti odobrio, svojim limitima. Dalje od toga ono
nije imalo i nema nikakva prava nad tobom. Ako bi ono svojevoljno djelovalo na razvoj tvoje Svjesnosti
to bi bilo nasilje, a nasiljem se ne ostvaruje i ne mogu ostvariti viši nivoi Svjesnosti. Sve što si doživio
dakle, doživio si svojim odobrenjem, svojim zahtjevima. Ne postoji 'biće' iznad tebe koje ima moć i pravo
da utiče na tvoju Svjesnost. Ako znaš kako se realnost stvara onda ćeš znati da ne postoji nikakava
realnost bez izbora. Izabrao si dakle da dosegneš skoro pa krajnju granicu dualnosti; ti i "Bog", ne
želeći da načiniš konačni korak, kada bi morao prihvatiti svoju konačnu istinu da ti jesi Bog, da drugog
Boga do tebe nema. To je uloga koju je za tebe odigralo 'svetlosno biće'. Ono ti je prenijelo znanja, pri
tom govoreći ti svoju istinu, kao što ti to i ja govorim: Ja sam Bog. To nije bilo s ciljem da sebe proglasi
Bogom kako bi ti shvatio da ti nisi, već da izgovori istinu o sebi (sugerišući i istinu o tebi) a da pri tom
zadovolji i tvoj limit koji si mu postavio; da održi granicu dvojnosti koju si mu ti odredio. Na taj način je
odradilo svoju ulogu a nije prekršilo limite koje si mu postavio. Eto, to je ukratko razlog da nam tvoj duh
(onima koji znamo čitati jezik duha), onako kako to i dolikuje iskrenosti duha, pokazuje dokle si ostvario
taj pokušaj prosvjetljenja ali ne i sam čin.

Odlučiti da prihvatiš konačnu istinu o sebi-Bogu sobom nosi nevjerovatnu odgovornost. Od tad više
nemaš nikakav izgovor ni za šta. Tvoja realnost je tvoje djelo i toga si svjestan u svakom trenu. Više
ne možeš upirati prstom niukoga i niušta nizašta. Za sve si odgovoran; za misao koja se pojavi u tvojoj
glavi, za glavu, za oblak koji kiši, za sunce koje sija u tvom danu, za sve. Bez tebe nema realnosti kojoj
svjedočiš. Ti si i Alfa i Omega. To je konačna istina o svima nama.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Da si doživio prosvjetljenje ne bi bilo dileme. Ali pošto si došao par koraka do prosvjetljenja i tu se
zaustavio, za tebe je limit prosvjetljenja ono što si ti doživio. Prosvjeljenje nije 'škola' u koju se tokom
snova ide kroz astralna putovanja. To je doduše jedan vid pripreme za prosvjetljenje. Dakle, umjesto
da sebe doživiš onim-što-jesi, Bićem-Jednotom koja zna sebe, ti si ipak odlučio da zadržiš dvojnost,
zadržavajući se ispred kapije Jednote. Za tebe je prirodnije (bilo i ostalo) da neko drugi, da nešto
drugo, ima tu moć sveznanja, sve prisutnosti, aposlutnosti, a da si ti eto samo malo ja kome je još
uvijek potreban Bog koji se nalazi izvan tebe.

Neka bude tako kako kažeš, ipak ostaje činjenica koju ja stalno naglašavam, a to je da je čin i doživljaj prosvetlenja potpuno nekoristan, čak i za pojedinca koji je doživljaj imao, a da ne govorimo o njegovoj korisnosti za ostatak ljudskog društva, koja nije ni blizu onoga koliko prosvetljeni ljudi dižu halabuku oko toga sa namerom stave ljudima do znanja koliko je to važno i uzgred da se i sami drugim ljudima nametnu umesto bogova. Skupljajući oko sebe pristalice i vernike, osnivajući štetne svetske vere i sekle, koje se međusobna nadmeću, mrze i ratuju sa ciljem da pokažu da je samo njihpv "bog" "pravi", a svi ostali su "krivi". I ti si sada došao, kao jedan od novovekih "prosvetljenika", da nam objasniš svoju verziju "božanstva" ("apsoluta"), ubeđujući nas da je ona najispravnija od svih, a nisi u stanju tog svog boga ni da nam pokažeš, ni valjano da objasniš. Mani se ćorava posla, čoveče. I tek kad budeš u stanju da svaku svoju tvrdnju potkrepiš primerom iz stvarnosti, kao što to ja činim i kad budeš u stanju svaku svoju tvrdnju logički da objasniš, da ukažeš na uzrok postojanja ili dešavanja svega onoga što tvrdiš, tako da svako može to iskustveno i da proveri i da te razume, onda se javi. Bez toga cela priča ti je samo "tandra-mandara".

Ti si i Alfa i Omega. To je konačna istina o svima nama.

Ti sa svojim objašnjenima i tvrdnjama nikoga ne možeš ubediti u to, ja ja sa mojom formulom "JA =7" mogu svakoga i u tome je razlika između tebe takvog "prosvetlenog" i mene "neprosvetljenog".

Još da napomenem kao bitno, ti sa svojim pričama, objašnjenjima i epilima na ljude da se prosvetljuju, ne možeš prosvetliti nikoga, a ja sa mojim uputstvom da se ljudi sveta ujedine i uspostave pravedan svetski društveni i ekonomski poredak, mogu prosvetliti celo čovečanstvo.

 

[JA KOJI JESAM]

JA KOJI JESAM:



Neka bude tako kako kažeš, ipak ostaje činjenica koju ja stalno naglašavam, a to je da je čin i doživljaj prosvetlenja potpuno nekoristan, čak i za pojedinca koji je doživljaj imao, a da ne govorimo o njegovoj korisnosti za ostatak ljudskog društva, koja nije ni blizu onoga koliko prosvetljeni ljudi dižu halabuku oko toga sa namerom stave ljudima do znanja koliko je to važno i uzgred da se i sami drugim ljudima nametnu umesto bogova. Skupljajući oko sebe pristalice i vernike, osnivajući štetne svetske vere i sekle, koje se međusobna nadmeću, mrze i ratuju sa ciljem da pokažu da je samo njihpv "bog" "pravi", a svi ostali su "krivi". I ti si sada došao, kao jedan od novovekih "prosvetljenika", da nam objasniš svoju verziju "božanstva" ("apsoluta"), ubeđujući nas da je ona najispravnija od svih, a nisi u stanju tog svog boga ni da nam pokažeš, ni valjano da objasniš. Mani se ćorava posla, čoveče. I tek kad budeš u stanju da svaku svoju tvrdnju potkrepiš primerom iz stvarnosti, kao što to ja činim i kad budeš u stanju svaku svoju tvrdnju logički da objasniš, da ukažeš na uzrok postojanja ili dešavanja svega onoga što tvrdiš, tako da svako može to iskustveno i da proveri i da te razume, onda se javi. Bez toga cela priča ti je samo "tandra-mandara".

Ljubomire, džaba krečiš, što bi rekli, ne možeš ti u par rečenica ubijediti sve druge koji ovo čitaju
da sam ja šarlatan kojim me pokušavaš predstaviti. Postoje i moji postovi, komentari, moja pisanja
koja svako ponaosob može pročitati i po sebi protumačiti. Ne postoji jedan čovjek na planeti kojeg
sam pokušao ubijediti da mi bude sledbenik. Moja uloga je da inspirišem Biće u onim izrazima koji
su sazreli da se probude. Ti još ne želiš buđenje. Međutim, ja ni tebe ne ocrnjujem, naprotiv, vidim
da si posvećen svom radu ali takođe vidim i da imaš još neprosvijetljenih istina u sebi. To ti ne mogu
ja prosvijetliti, jer nije do mene. To jedino sam sebi možeš prosvijetliti kad za to dođe vrijeme.

Ja stalno napominjem da ja nisam iznad ikoga, mada je moj nivo Svjesnosti drugačiji od mnogih,
ali to me ne čini većim i boljim. To me čini da dajem, da ponudim znanje koje je meni dostupno, a
do svakog ponaosob je da ga može prihvatiti kao inspiraciju ili da ga odbaci. Ja nemam moć nad
ičijim izborom,niti potrebu da manipulišem. Poenta ovih pisanja jeste inspiracija. Inspirisani će biti
samo oni u kojima rezonira ono što pišem. A o čemu pišem? O Jednoti, ne o nekakvoj Jendoti koja
je izvan tebe, mene, bilo koga, već o Jednoti koja svi i sve jesmo. Dakle, svakome od vas ukazujem
na vašu moć, na vašu veličinu, na vaše najviše potencijale i zauzvarat ne tražim NIŠTA. Ja ne želim
da mijenjam svijet, to nije do mene. Ono što mijenjam i ozbiljno, svjesno (savjesno) radim na tome
jeste moja mentalna postavka, moj odnos prema svemu. Ona je metafizička postavka moje fizičke
stvarnosti. Stoga, ja ne pokušavam da vas zadobijem za sledbenike, već vam pišem s ciljem da
zagolicam sumnju i istraživački duh u vama, da bar pomislite da ste i vi, kao i ja Bog, ako već i sami
po sebi ne znate da jeste.

Za razliku od inspiracije ti nam nudiš 'svjetlosno biće' kao božanstvo i teoriju baziranu na njegovom
znanju. 'Svjetlosno biće' je tvoj Bog. Ono je idol kojemu se klanjaš a idolopoklonstvo je priznanje da
ti ne znaš svoju konačnu istinu. 'Svjetlosno biće' ti se predstavilo Bogom, a bivajaući svjesno svoje
konačne istine drugačije nije niti moglo. Ono drugačije nije moglo, jer da je reklo bilo šta drugo do
'Ja sam Bog' ono bi izreklo neistinu. Međutim, ti si to shvatio sasvim pogrešno; shvatio si da je ono
Bog a da ti nisi. Ono ti je samo reklo svoju konačnu istinu, koja je ujedno i tvoja, jer govoreći 'Ja' i
unoseći to 'Ja' telepatski u tvoj razum, nagovijestilo ti je da 'Ja' u njemu i 'Ja' u tebi ukazuju na isto;
na Biće=apsolut. To isto Biće je Bog, 'svjetlosno biće' i čovjek. Ono je sveprisutno; Alfa i Omega.
Ono stoji iza svakog Ja.

Ti sa svojim objašnjenima i tvrdnjama nikoga ne možeš ubediti u to, ja ja sa mojom formulom "JA =7" mogu svakoga i u tome je razlika između tebe takvog "prosvetlenog" i mene "neprosvetljenog".

Ubijediti nekoga u nešto nije moj cilj. Informisati i inspirisati jeste.
Bilo bi mi žao i osjećao bih neuspjeh i promašenu svrhu kad bih shvatio da sam nekoga ubijedio u nešto.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Ljubomire, džaba krečiš, što bi rekli, ne možeš ti u par rečenica ubijediti sve druge koji ovo čitaju
da sam ja šarlatan kojim me pokušavaš predstaviti. Postoje i moji postovi, komentari, moja pisanja
koja svako ponaosob može pročitati i po sebi protumačiti.

To kod tebe i jeste problem što tvoje postove i tvrdnje nije moguće ni proveriti, ni razumeti, već samo čitati i svako ponaosob po sebi protumačiti. A to znači samo VEROVATI:

Ubijediti nekoga u nešto nije moj cilj. Informisati i inspirisati jeste.
Bilo bi mi žao i osjećao bih neuspjeh i promašenu svrhu kad bih shvatio da sam nekoga ubijedio u nešto.

Ne možemo nikoga ubediti u ono što iskustveno nije moguće proveriti, ni logički objasniti, već se u to mora samo verovati. Upravo to i jeste ono za šta ja velim da je tandara-mandara, što znači da nije ni filozofija, ni nauka već vera.

Ja se držim drugačijeg pravila. Iznesem tvrdnju, ponudim primer iz iskustva na kojem se tvrdnja može proveriti i plus ponudim logiku pomoću koje se tvrdnja može razumeti. To odmah nije vera, već nauka.

Ti, na primer tvrdiš da je svaki čovek Bog i da postoji sam po sebi, a to ničim, niti dokazuješ, niti objašnjavaš, već za proveru te tvrdnje preporučuješ prosvetlenje koje će jedan od milion ljudi uspeti da doživi, a možda i neće.

Ja takođe tvrdim da je svaki čovek Bog i da svako postoji sam po sebi. ali za razliku od tebe ja za proveru nudim 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji kojima svaki čovek raspolaže, koje svaki čovek može da proveri i razume u sebi i za trem, na licu mesta, se uveri da je Bog, tj. da postoji sam po sebi - uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti. i radnji.

Plus što nudim i naučne dokaze da materija i sve ono što je od nje sagrađeno, takođe raspolaže sa sedam sposobnosti i da, prema tome, sve postoji samo po sebi, tj. da je sve što postoji Bog.

I gotova priča. I nema nikakve potrebe da se čovek prosvetljuje da dokaže sebi da je Bog: Pogotovo što se niko ne može ni prosvetliti ko već unapred ne postoji sam po sebi i nije Bog, tj ko ne raspolaže sa sedam sposobnosti.

Pomoću svake od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji čovek može da dokaže sebi da postoji i da je Bog. Prvi čovek u svetu, još pre 400 godina, koji je primenio takav način dokativanja sebe kao Boga, bio je francuski filozof Dekart koji nije rekao: "Prosvetlio sam se, dakle, postojim", već je samo rekao prosto i jasno: "Mislim, dakle postojim" i to mu je bilo sasvim dovoljno. Zato jer je čovek još i plus razumeo šta to znači i koju snagu ubedljivosti ta činjenica u sebi nosi.

 

[coco bill]

Ne možemo nikoga ubediti u ono što iskustveno nije moguće proveriti, ni logički objasniti, već se u to mora samo verovati. Upravo to i jeste ono za šta ja velim da je tandara-mandara, što znači da nije ni filozofija, ni nauka već vera.

Ja se držim drugačijeg pravila. Iznesem tvrdnju, ponudim primer iz iskustva na kojem se tvrdnja može proveriti i plus ponudim logiku pomoću koje se tvrdnja može razumeti. To odmah nije vera, već nauka.

I kakav si uspeh postigao do sada?
Koliko si ljudi ubedio u validnost tvoje "naučne" teorije, odnosno, da li si ikoga ubedio?
Ili, možda, ljudi shvataju da je reč o još jednoj utopiji baziranoj na kolektivno nesvesnom, pa neće da se zamaraju tvojim mudrolijama.

 

[JA KOJI JESAM]

Ti, na primer tvrdiš da je svaki čovek Bog i da postoji sam po sebi, a to ničim, niti dokazuješ, niti objašnjavaš, već za proveru te tvrdnje preporučuješ prosvetlenje koje će jedan od milion ljudi uspeti da doživi, a možda i neće.

Gdje si pročitao da sam to ikad rekao? JA u svakom čovjeku ukazuje na ono-što-jeste; na apsolut, Biće.
To Biće je u svakome ISTO. Ono je i Bog i čovjek. Sve sam to lijepo napisao, samo teba da se pročita
kako je i napisano. Ja ne preporučujem prosvjetljenje već govorim da svojim savjesnim radom na sebi
prosvjetljenje dolazi neminovno, samo onda kada za to budu stvoreni uslovi i kritična masa prisutnih
apsolutnih znanja unutar duha-svjesnosti jedinke. Boga jedino možeš osvijestiti u sebi. Sve ono što ti
pokušavaš "naučno" dokazati nema veze sa Bogom, ima veze sa kreacijom. Naravno, i u kreaciji ćemo
naći vezu sa Bogom jer Bog je kreator, ipak Boga nećemo znati.

Ja takođe tvrdim da je svaki čovek Bog i da svako postoji sam po sebi. ali za razliku od tebe ja za proveru nudim 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji kojima svaki čovek raspolaže, koje svaki čovek može da proveri i razume u sebi i za trem, na licu mesta, se uveri da je Bog, tj. da postoji sam po sebi - uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti. i radnji.

Čovjek ne postoji sam po sebi. To bi značilo da on sam nije povezan ni sa čim i da je usamljen u kreaciji,
među svim drugim, takođe usamljenim kreacijama. To nije istina. Čovjek ne postoji sam po sebi, već kao
odraz projekcije trougla duše-razum-tijela, a taj trougao opet projektuje Biće koje ga kreira i svjedoči
njegovom postojanju. Ne možeš reći čovjek postoji sam po sebi, jer to znači da je on sopstvena kreacija.
Čovjek to nije. Čovjek je kreacija istog Bića koje kreira i univerzum i multiverzum. Po sebi bi bilo istina
kada bi to podrazumijevalo SEBE-Biće i plan po kojemu kao čovjek postaje; njegovu dušu. Opet, čovjek
ne bi bio biće već bi bio samo izraz, vrsta iskustva kroz koju Biće manifestuje svoje potencijale. Dakle,
čak ni to ne može tek tako ovlaš da se kaže i da se prihvati za istinu.

Ja nigdje ne poričem postojanje sposobnosti. Gdje si vidio da ja to poričem? Iako ne poričem postojanje
sposobnosti tvrdim da Bog ne zavisi od sposobnosti, ali da sva njegova iskustva, univerzum, multiverzum,
stoga i čovjek, dakako zavise od upotrebe tih sposobnosti. Dakle nije sporno da se sposobnosti koriste ali
je sporno zašto. Bog je nestvorivo, nerodivo, nepromjenjivo postojanje, apsolut koji zna sebe. Da bi kao
takav bio sposobnosti mu nisu potrebne. Sposobnosti su u Bogu samo njegov integralni dio, ali kao i sve
što u Bogu jeste i sposobnosti su nemanifestovani potencijali. Manifestacijom potencijala aktiviraju
se sposobnosti i kao rezultat stvara se projekcija realnosti iluzorno odvojena od Boga, a Biće tu projekciju
doživljava kao konstantnu promjenu stanja, svjedočeći joj svojim duhom; Svjesnošću ili duhom stanja.
Dakle, uopšte nije sporno da sposobnosti postoje i da nečemu služe, sporno je čemu služe. Služe kreaciji
i doživljaju postojanja u kreaciji.

Plus što nudim i naučne dokaze da materija i sve ono što je od nje sagrađeno, takođe raspolaže sa sedam sposobnosti i da, prema tome, sve postoji samo po sebi, tj. da je sve što postoji Bog.
I gotova priča. I nema nikakve potrebe da se čovek prosvetljuje da dokaže sebi da je Bog: Pogotovo što se niko ne može ni prosvetliti ko već unapred ne postoji sam po sebi i nije Bog, tj ko ne raspolaže sa sedam sposobnosti.

To što si rekao je čista ispraznost. Zar ti misliš da ikome treba tvoja potvrda da imaju sposobnosti koje
navodiš??? Zar upravo svi mi ljudi nemamo te sposobnosti a ipak ne znamo šta je Bog, pa ni ti? To što
nam sposobnosti omogućavaju jeste iskustvo kreacije, a u iskustvu kreacije jedino što o sebi kao Biću
možemo potvrditi jeste JA JESAM, dakle postojim. No to nije niti zrno od znanja koje JA ima o sebi kad
je Bog. Da bi sebe znao Bogom moraš prosvijetliti ono-što-jeste, Biće, na koje tvoje Ja sobom upućuje.
Drugačije nije moguće. Da jeste prosvjetljenje bi bilo nepotrebno iskustvo.

Pomoću svake od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji čovek može da dokaže sebi da postoji i da je Bog. Prvi čovek u svetu, još pre 400 godina, koji je primenio takav način dokativanja sebe kao Boga, bio je francuski filozof Dekart koji nije rekao: "Prosvetlio sam se, dakle, postojim", već je samo rekao prosto i jasno: "Mislim, dakle postojim" i to mu je bilo sasvim dovoljno. Zato jer je čovek još i plus razumeo šta to znači i koju snagu ubedljivosti ta činjenica u sebi nosi.

Pa hajde dokaži mi da si Bog, a ne znaš šta Bog jeste. Ne možeš niti da slutiš kako jeste dok Bog nisi.
Zato je potrebno ozbiljno i svjesno posvetiti se sebi da bi kad za to budu povoljni uslovi, kritična masa
apsolutnih znanja prevagnula u tvojoj Svjesnosti i "spontano" ti odlijepila volju i pažnju sa projekcije,
vraćajući ih u apsolut. Sve što sa svojih 7+ možeš dokazati jeste da postojiš, tj, da si ti nešto što stoji iza
tvog JA dok potvrđuje JESAM. Ništa drugo. Sve ostalo ti je i dalje nepoznato. Te sposobnosti ne govore
o Bogu već samo o sebi; samo o tim nekim od Božijih sposobnosti. To NIJE isto. Ne možeš ni zamisliti
koliko to NIJE isto.