Šta određuje čovekovu sudbinu?

Que` sera` sera` - What will be will be...ima jedna pesma koja kaze da ne mozete nista uraditi sa buducnoscu...u pesmi dete pita "hocu li biti lepa...hocu li biti bogata" i dobija odgovor:

"Que' sera' sera',
whatever will be, will be.

The future's not Ours to see,
que' sera' sera'..."

...valjda je to sudbina....na istoku je zovu karma :)
 
Mislim da su nam sudbinom odredjeni ne samo spoljasnji dogadjaji, nego prvenstveno
projekcija licnog stanja svesti na svet oko nas. Iako smo umnogome slicni,
probaj nekog da ubedis da mu je los ukus, da nije u pravu, da mu je strah neopravdan,
sudbinu dozivljavam nesto kao matriks, moras da probijes zadati okvir, ali prvo moras
da ga uopste vidis, to je ono sto mozemo.


Da, ali neki ljudi su od rođenja u prednosti, a neki uskraćeni u nekom pogledu. Šta ćemo sa tim slučajevima ? Ja sam na to mislila.


i ja sam trazio odgovor na ovo debelo pitanje i nesto najblize odgovoru sam pronasao
u teoriji po kojoj dusa ima svoju evoluciju putujuci kroz razne zivote tako da bi ovaj zivot trebao biti nastavak prethodnih u kojima smo ili povecali svoju svest
ili se ponasali kao sviiinje :cry::cry::mrgreen:
 
Vidiš, već činjeniciom da živim u Srbiji, a ne, recimo, u Švedskoj, ne mogu da krojim sudbinu onako kako ja hoću.

ne možeš zato što živiš u Srbiji. U Švedskoj bi krojio svoju sudbinu. ma, daj... I đe se god okrenem, u gradu, kod prijatelja, po forumima, novinama.... svi krive stanje u Srbiji, svi pljuju po narodu. Mi smo ovakvi a još više onakvi. Mi. To znači i TI što to izgovaraš.
Najgluplja riječ (izreka) "Svak je kovač (krojač) svoje sreće".
Našli smo se u govnima i to duuuugo traje. Jbg, to ti je što ti je.
Slovenci su srećniji. Imaju veći standard. Pa što imaju najviše samoubistava na određeni broj stanovnika????Po tome bi najsrećniji bili milioneri.
Francuzima je sve potaman :))))) Englezi poluđeli od sreće. Ameri se ljube po ulicama, najviše crnci i bijelci, pa latino.... Ne pravite se da ne znate kad vrlo dobro znate. Nego vam naš mentalitet udario u glavu. :))))))))))))))
Život se kotrlja jbg. Ne mo'š mu ništa.
"ko rolna toalet papira život se odmotavaaa, svakom se desi kasnije il' pre........:)))))))))))))))))
 
JA SHVATIH...DA SUDBINA NIJE ISKLJUCIVA I ODSECNA,TJ.JA SKROZ VERUJEM U SUDBINU-ZAPRAVO ZAPISANU U ZVEZDAMA NA NEBU I NJIHOVOM ODNOSU,TJ.OBOZAVALAC SAM ASTROLOGIJE POTPUNO VERUJEM U TO!!!
ALI SUDBINA NAS NI NA STA NE PRIMORAVA,JEDNOSTAVNO DAJE NAM NEKOLIKO MOGUCIH PUTEVA A IPAK MI BIRAMO KOJIM IDEMO I OD NASE PAZNJE ZAVISI DA LI CE SE PUT ISPOSTAVITI KAO DOBAR ILI LOS,TU SUDBINA NE MESA PRSTE,JER IPAK SMO I MI SLOBODNI I SPOSOBNI ZA SVASTA,SUDBINA REAGUJE SAMO KADA JE NEOPHODNO...
SVE JE ZAPISANO NEGDE,ALI MI SMO TI KOJI DOPISUJEMO !!!
U TOME JE LEPOTA NASEGA ZIVOTA!!!NISMO RODJENI NI ZA SLUGU NI ZA GOSPODARA,VEC NAM JE DAT IZBOR,A SUDBINA JE POPUT VETRA...E BAS TAKO!!!BAS TO!!!RAZMISLITE ABOUT THAT...
VETRA IMA PONEKAD I NE SMETA NAM NESTO NAROCITO,CAK SMO NAVIKNUTI NA NJEGA,JER JE DEO SVAKODNEVNICE,ALI I VETROVI ZNAJU DA SE RAZLJUTE I PODIVLJAJU TAKO DA DONOSE KATASTROFE...SA DRUGE STRANE ULEPSAVA NAM DANE...NPR NA MORU STE SA VOLJENOM OSOBOM,GLEDATE ZALAZAK SUNCA I VETAR LAGANO PIRKA I BUDI I RASPLAMSAVA VASA OSECANJA!!!DA DA ...YES YES:hahaha::hahaha::hahaha:
SUDBINA MOZE BITI I OPRAVDANJE ZA KUKAVICE!!!
 
To o čemu ti pričaš nije sudbina, već posledica. Ako sam na raskrsnici Bg - NS krenuo za Novi Sad ja ću tamo verovatno i da završim, to nije sudbina, već reakcija tvoje predhodne akcije. Takav je i čitav život. Na naše živote utiču i akcije drugih ljudi.
Ne mogu da se ne divim jednostavnošću, istinitosti i globalnosti Njutnovog 3. zakona. Univerzalni zakon po kome se sve na svetu ponaša.
 
Sudbina je skup doživljaja koji ispunjava čovekov život. Ona nije unapred određena i zapisana ni za jednog čoveka jer zavisi od lične volje, odnosno vlastitog izbora svakog pojedinca. Međutim, postoji matriks tj. formula zavisnosti sudbine od ličnog izbora. Naime, svaki konkretan izbor ima unapred tačno određenu posledicu. Znači, sudbina je uslovno determinisana jer se tačno znaju moguće varijacije, kako u izboru tako i u posledici tog izbora. Dakle, sudbinu kreira lično čovek i jedino je on odgovoran za nju. Ne treba zaboraviti da čovek može uticati i na kreiranje tuđih sudbina ali se svaki pojedinac može (i, u mnogim slučajevima, treba) osloboditi tog uticaja. Svaki čovek u svakom momentu može izmeniti svoju sudbinu. I potrebno je menjati, ali - samo na bolje. (Uvek može da se zna se i šta je bolje). Nacionalnost i državna pripadnost, kao ni bogatstvo, takoođe ne moraju biti obavezni parametri nečije sudbine.
 
Sudbina je skup doživljaja koji ispunjava čovekov život. Ona nije unapred određena i zapisana ni za jednog čoveka jer zavisi od lične volje, odnosno vlastitog izbora svakog pojedinca. Međutim, postoji matriks tj. formula zavisnosti sudbine od ličnog izbora. Naime, svaki konkretan izbor ima unapred tačno određenu posledicu. Znači, sudbina je uslovno determinisana jer se tačno znaju moguće varijacije, kako u izboru tako i u posledici tog izbora. Dakle, sudbinu kreira lično čovek i jedino je on odgovoran za nju. Ne treba zaboraviti da čovek može uticati i na kreiranje tuđih sudbina ali se svaki pojedinac može (i, u mnogim slučajevima, treba) osloboditi tog uticaja. Svaki čovek u svakom momentu može izmeniti svoju sudbinu. I potrebno je menjati, ali - samo na bolje. (Uvek može da se zna se i šta je bolje). Nacionalnost i državna pripadnost, kao ni bogatstvo, takoođe ne moraju biti obavezni parametri nečije sudbine.

Потпуно тачно...:D
Само ми није јасно како то увек може да се зна шта је боље...:roll:
 
Потпуно тачно...:D
Само ми није јасно како то увек може да се зна шта је боље...:roll:

Na osnovu sopstvenih kriterijuma o tome šta je bolje, valjda.:roll:
Takav stav je krajnje subjektivan jer polazi od premise da mi ZNAMO šta je za nas bolje. No, mi ne možemo pouzdano znati da li je ono, što je za nas bolje, bolje i za one koji sticajem okolnosti 'trpe' naše definicije sopstvenog 'poboljšanja'.
Ali, kako je čovek u osnovi sebično, nesavršeno biće (koliko god težio savršenosti), on uvek prvo misli na sebe. E, u tome leži problem određivanja čovekove sudbine: sudbina često nije individualna stvar, nego zavisi i od mnoštva oklonosti. On može pomisliti da je krenuo dobrim putem i na taj način počeo da iscrtava sebi unapred isplaniranu sudbinu. A onda se pojavi prokletstvo, zvano 'okolnosti', mimo naše volje i mogućnosti. Pojedinac ne može sam da pomeri stenu koja mu se preprečila na tom putu. A da li je bolje da se vrati unazad i pronađe neku obilaznicu, ili da je gura kao Sizif - to je pitanje ličnog poimanja šta treba ili ne treba da uradi. Šta god uradio - to je deo njegove sudbine, tj. karaktera.
 
Na osnovu sopstvenih kriterijuma o tome šta je bolje, valjda.:roll:
Takav stav je krajnje subjektivan jer polazi od premise da mi ZNAMO šta je za nas bolje. No, mi ne možemo pouzdano znati da li je ono, što je za nas bolje, bolje i za one koji sticajem okolnosti 'trpe' naše definicije sopstvenog 'poboljšanja'.
Ali, kako je čovek u osnovi sebično, nesavršeno biće (koliko god težio savršenosti), on uvek prvo misli na sebe. E, u tome leži problem određivanja čovekove sudbine: sudbina često nije individualna stvar, nego zavisi i od mnoštva oklonosti. On može pomisliti da je krenuo dobrim putem i na taj način počeo da iscrtava sebi unapred isplaniranu sudbinu. A onda se pojavi prokletstvo, zvano 'okolnosti', mimo naše volje i mogućnosti. Pojedinac ne može sam da pomeri stenu koja mu se preprečila na tom putu. A da li je bolje da se vrati unazad i pronađe neku obilaznicu, ili da je gura kao Sizif - to je pitanje ličnog poimanja šta treba ili ne treba da uradi. Šta god uradio - to je deo njegove sudbine, tj. karaktera.
Iako se može reći da su sva znanja krajnje subjektivna (po više osnova) ipak su neka znanja odraz verne objektivnosti. To što uvek možemo znati šta je za nas bolje subjektivno je samo u pojedinačnim shvatanjima, inače je objektivno. (Nije to gordost). Zna se šta je dobro raditi a šta nije i to se lako može krajnje objektivno ustanoviti. Takoođe se zna da je to dobro/loše za svakoga a ne samo za pojedince.
Sebičnost jeste loša čovekova karakteristika ali nije obavezna. Na protiv. Tek kada se čovek potpuno liši egoizma dolazi u poziciju da sazna šta je za njega (i svakog drugog) najbolje. Paralelno sa lišavanjem sebičnosti čovek se lišava i nesavršenosti.
Kada čovek radi sve dobro (sebi i drugima) nikada mu se neće na putu isprečiti nikakve nepremostive prepreke.
 
Iako se može reći da su sva znanja krajnje subjektivna (po više osnova) ipak su neka znanja odraz verne objektivnosti. To što uvek možemo znati šta je za nas bolje subjektivno je samo u pojedinačnim shvatanjima, inače je objektivno. (Nije to gordost). Zna se šta je dobro raditi a šta nije i to se lako može krajnje objektivno ustanoviti. Takoođe se zna da je to dobro/loše za svakoga a ne samo za pojedince.
Sebičnost jeste loša čovekova karakteristika ali nije obavezna. Na protiv. Tek kada se čovek potpuno liši egoizma dolazi u poziciju da sazna šta je za njega (i svakog drugog) najbolje. Paralelno sa lišavanjem sebičnosti čovek se lišava i nesavršenosti.
Kada čovek radi sve dobro (sebi i drugima) nikada mu se neće na putu isprečiti nikakve nepremostive prepreke.

Hm... To je vrlo diskutabilno. (Uzgred, nisam mislila na gordost.)
Kako možeš znati šta je dobro raditi? Možeš u nekim osnovnim životnim postulatima: ne kradi, ne laži, ne ubijaj itd. Ne možeš baš uvek proceniti šta je dobro za tebe, a kamoli za druge.
Ne postoji čovek koji se sasvim lišio egoizma. Ajde da razmotrimo jedan krajnje ozbiljan, da ne kažem - bizaran primer: čovek je teško bolestan i muči se u bolovima. Ne može više da podnosi agoniju i odluči da sebi oduzme život. Dakle, on to želi zato što je NJEMU teško i što ne želi da podnosi bolove; ne razmišlja o svojim bližnjima koji će tugovati zbog njegovog odlaska. On je sebi na prvom mestu. Da li je to egoizam? Da li on čini dobro sebi? Da li on, uopšte, ZNA šta je dobro za njega? (Ne govorim o čoveku pomućene svesti, već o onome koji je odlučio da više ne trpi). I šta je važnije: sloboda volje, tj. lični izbor ili činjenje dobra po cenu trpljenja?
 
Hm... To je vrlo diskutabilno. (Uzgred, nisam mislila na gordost.)
Kako možeš znati šta je dobro raditi? Možeš u nekim osnovnim životnim postulatima: ne kradi, ne laži, ne ubijaj itd. Ne možeš baš uvek proceniti šta je dobro za tebe, a kamoli za druge.
Ne postoji čovek koji se sasvim lišio egoizma. Ajde da razmotrimo jedan krajnje ozbiljan, da ne kažem - bizaran primer: čovek je teško bolestan i muči se u bolovima. Ne može više da podnosi agoniju i odluči da sebi oduzme život. Dakle, on to želi zato što je NJEMU teško i što ne želi da podnosi bolove; ne razmišlja o svojim bližnjima koji će tugovati zbog njegovog odlaska. On je sebi na prvom mestu. Da li je to egoizam? Da li on čini dobro sebi? Da li on, uopšte, ZNA šta je dobro za njega? (Ne govorim o čoveku pomućene svesti, već o onome koji je odlučio da više ne trpi). I šta je važnije: sloboda volje, tj. lični izbor ili činjenje dobra po cenu trpljenja?
Navela si neadekvatan primer ali i takav čovek može se lako osloboditi egoizma, jer egoizam nikada nije od koristi, pa ni u ovom slučaju. Ponavljam: čovek uvek može znati (ako hoće) šta je za njega dobro a šta nije.
 
Iako se može reći da su sva znanja krajnje subjektivna (po više osnova) ipak su neka znanja odraz verne objektivnosti. To što uvek možemo znati šta je za nas bolje subjektivno je samo u pojedinačnim shvatanjima, inače je objektivno. (Nije to gordost). Zna se šta je dobro raditi a šta nije i to se lako može krajnje objektivno ustanoviti. Takoođe se zna da je to dobro/loše za svakoga a ne samo za pojedince.
Sebičnost jeste loša čovekova karakteristika ali nije obavezna. Na protiv. Tek kada se čovek potpuno liši egoizma dolazi u poziciju da sazna šta je za njega (i svakog drugog) najbolje. Paralelno sa lišavanjem sebičnosti čovek se lišava i nesavršenosti.
Kada čovek radi sve dobro (sebi i drugima) nikada mu se neće na putu isprečiti nikakve nepremostive prepreke.

Имаш право... ух... тај его...:roll:
 
Имаш право... ух... тај его...:roll:

Bez jakog ega čovek nije čovek.
Bez alter ega nije kompletna ličnost.
Sve je u tom dvojstvu. Ono se prožima i dopunjuje.
Sopstveni ego možeš da zgaziš, pokloniš... da probaju da ti ga oduzmu, i on će se, kad tad, opet vratiti. Sa elter egom je druga priča, jer ponekad ga nisi ni sam svestan, a kamoli neko drugi.
Egoizam je normalna ljudska osobina, i nije isto što i egocentričnost.
Egoizam je kad, na primer, želiš da zadržiš nešto što je samo tvoje. Ima veze sa željom za posedovanjem, ljubavlju i ko zna sve sa čim. (Govorim o prihvatljivoj dozi egoizma, naravno, ne o patološkoj, koja potpuno isključuje altruizam.)
Egocentričnost je kad uobraziš da se sve vrti oko tebe.
Daj koliko možeš, primi koliko dobiješ. I ne meri čega ima više.
 
Bez jakog ega čovek nije čovek.
Bez alter ega nije kompletna ličnost.
Sve je u tom dvojstvu. Ono se prožima i dopunjuje.
Sopstveni ego možeš da zgaziš, pokloniš... da probaju da ti ga oduzmu, i on će se, kad tad, opet vratiti. Sa elter egom je druga priča, jer ponekad ga nisi ni sam svestan, a kamoli neko drugi.
Egoizam je normalna ljudska osobina, i nije isto što i egocentričnost.
Egoizam je kad, na primer, želiš da zadržiš nešto što je samo tvoje. Ima veze sa željom za posedovanjem, ljubavlju i ko zna sve sa čim. (Govorim o prihvatljivoj dozi egoizma, naravno, ne o patološkoj, koja potpuno isključuje altruizam.)
Egocentričnost je kad uobraziš da se sve vrti oko tebe.
Daj koliko možeš, primi koliko dobiješ. I ne meri čega ima više.

Ово је савет за мене? :D Хвала Борац...

Хм... ја баш нисам сигурна шта је то што је сасвим моје...:roll: Јел то значи да нисам човек?! :shock:

Ослободити се ега и згазити га, није исто. ;-)
 
Ово је савет за мене? :D Хвала Борац...

Хм... ја баш нисам сигурна шта је то што је сасвим моје...:roll: Јел то значи да нисам човек?! :shock:

Ослободити се ега и згазити га, није исто. ;-)
(Izgleda ja i ona govorimo različitim jezikom). Odstranjenje egoizma (svakog) popravlja ego!
 
Ово је савет за мене? :D Хвала Борац...

Хм... ја баш нисам сигурна шта је то што је сасвим моје...:roll: Јел то значи да нисам човек?! :shock:

Ослободити се ега и згазити га, није исто. ;-)

:D:D:D
Ti si ŽENA.
Ima razlike.
Tvoje je su tvoje misli, želje... Tvoj je i ego.
Nije u ljudskoj prirodi da se čovek svesno i u potpunosti oslobodi ega; to i nije moguće. Zgaziti ga je moguće, zarad viših ciljeva.
 

Back
Top