Šta određuje čovekovu sudbinu?

Bez jakog ega čovek nije čovek.
Bez alter ega nije kompletna ličnost.
Sve je u tom dvojstvu. Ono se prožima i dopunjuje.
Sopstveni ego možeš da zgaziš, pokloniš... da probaju da ti ga oduzmu, i on će se, kad tad, opet vratiti. Sa elter egom je druga priča, jer ponekad ga nisi ni sam svestan, a kamoli neko drugi.
Egoizam je normalna ljudska osobina, i nije isto što i egocentričnost.
Egoizam je kad, na primer, želiš da zadržiš nešto što je samo tvoje. Ima veze sa željom za posedovanjem, ljubavlju i ko zna sve sa čim. (Govorim o prihvatljivoj dozi egoizma, naravno, ne o patološkoj, koja potpuno isključuje altruizam.)
Egocentričnost je kad uobraziš da se sve vrti oko tebe.
Daj koliko možeš, primi koliko dobiješ. I ne meri čega ima više.


E pa kad udariš glavom u zid dajući sebe kao na tanjiru a dobiješ mnogo puta ništavno za uzvrat, onda sedneš pa se zapitaš da li bi Frojd bio pametniji da je jeo sarmu za ručak i u filozofskoj si dilemi da li bi mu onda bolje radile sive ćelije. Onda se razviješ kao konfliktna ličnost pocepana između super ega i ida i ne znaš kome da izvineš, yebeš mater, sebi, Frojdu ili onima od kojih nisi dobio onoliko koliko si očekivao a dao si više nego je trebalo. Ma lepo reče Čeda, "Život je zakon", al' u ***** :lol:
 
E pa kad udariš glavom u zid dajući sebe kao na tanjiru a dobiješ mnogo puta ništavno za uzvrat, onda sedneš pa se zapitaš da li bi Frojd bio pametniji da je jeo sarmu za ručak i u filozofskoj si dilemi da li bi mu onda bolje radile sive ćelije. Onda se razviješ kao konfliktna ličnost pocepana između super ega i ida i ne znaš kome da izvineš, yebeš mater, sebi, Frojdu ili onima od kojih nisi dobio onoliko koliko si očekivao a dao si više nego je trebalo. Ma lepo reče Čeda, "Život je zakon", al' u ***** :lol:

:D:D:D
Cccc, šta mi to radite, gospodine Schmye...
Celog života udaramo glavom o zidove. Pa šta? Otvrdne nam glava. Otporniji smo na udarce "sudbe klete".
A i konfliktne ličnosti su zanimljive.:lol:
 
Ја сам негде чула да је лако правити се паметан и да је теже правити се глуп...
А зашто? е... Ко је пробао, тај зна. :D

Ne znam, nisam se nikad 'pravila'.
Ali su me drugi pravili budalom, to sigurno.;)
No, ko uopšte zna da razlikuje budalu i pametnog? Ko je postavio kriterijume za merenje količine budalaštine?
Možeš da budeš pametan, ali da neki tvoji postupci budu budalasti, iliti nepromišljeni. I to je deo sudbine. Takav je život.
 
Ne znam, nisam se nikad 'pravila'.
Ali su me drugi pravili budalom, to sigurno.;)
No, ko uopšte zna da razlikuje budalu i pametnog? Ko je postavio kriterijume za merenje količine budalaštine?
Možeš da budeš pametan, ali da neki tvoji postupci budu budalasti, iliti nepromišljeni. I to je deo sudbine. Takav je život.

Ma jes. A tek kad se zaljubiš. Cirkus. :lol::lol::lol:
 
Ne znam, nisam se nikad 'pravila'.
Ali su me drugi pravili budalom, to sigurno.;)
No, ko uopšte zna da razlikuje budalu i pametnog? Ko je postavio kriterijume za merenje količine budalaštine?
Možeš da budeš pametan, ali da neki tvoji postupci budu budalasti, iliti nepromišljeni. I to je deo sudbine. Takav je život.

Jeste, zato što te onda niko ne shvata ozbiljno. A tako možeš i da se sakriješ.

Тако сам и мислила. :D
 
:D:D:D
Celog života udaramo glavom o zidove. Pa šta? Otvrdne nam glava. Otporniji smo na udarce "sudbe klete".

....pa neka udaraju glavom u zidove - sta ce im karakter ako nije labilan
...ima istine u tome da je karakter coveka njegova sudbina...nije bitno ono sto znamo nego ono u sta verujemo...da bi promenili sudbinu trebaju nam razlicite opcije i izbori ili nova verovanja jer ona stara ipak nisu "zapisana u kamenu"... osim ako nam se svidja da uvek iznova udaramo glavom u zid :)
 
....pa neka udaraju glavom u zidove - sta ce im karakter ako nije labilan
...ima istine u tome da je karakter coveka njegova sudbina...nije bitno ono sto znamo nego ono u sta verujemo...da bi promenili sudbinu trebaju nam razlicite opcije i izbori ili nova verovanja jer ona stara ipak nisu "zapisana u kamenu"... osim ako nam se svidja da uvek iznova udaramo glavom u zid :)

Da, karakter u mnogome određuje čovekovu sudbinu. Ali, kako kod da obrneš, mi sudbinu ne možemo svesno da menjamo, jer i ne znamo kakva će biti. Sudbina podrazumeva nepoznanicu, neposrednu ili daleku budućnost, a ne trenutak u kome govorimo ili razmišljamo o njoj. Možemo samo da se potrudimo da stremimo nekom cilju, ali to još uvek ne znači da ćemo ostvariti ono što smo sebi zacrtali. Čak i da promenimo životne obrasce, tj. izbore i verovanja, uvek može da nas, na primer, ubije saksija koja je pala sa nečije terase na našu glavu a da mi nismo mogli da utičemo na takav sled događaja.
Sudbinu određuju razni faktori: uslovi odrastanja, vaspitanje, genetske predizpozicije, obrazovanje, kulturni i socijalni milje... Ali karakter je ključan. Čak i ako, na primer, doživimo potpunu amneziju, karakter ostaje manje-više isti.
Udaranje glavom o zid je očiti primer tvrdoglavosti (onda, kada ne učimo iz sopstvenog iskustva i ponavljamo iste greške). Neki ljudi nikad ne odrastu, ma koliko bili inteligentni, obrazovani i iskusni. Oni praktikuju udaranje glavom o zid celog života, jer na kraju uvek poslušaju svoje srce, a ne razum. Takvi su.
Nije strašno udaranje glavom o zid; samo je malkice bolno. A zbog toga njihova sudbina nije ništa bolja ili gora od onih koji se ne zaleću u zidove.
Bolje je udarati glavom o zid jovo-nanovo, nego krenuti zacrtanim putem pa odjednom naleteti na ćorsokak. Čovek koji je navikao na udaranje o zid, navikao je i na razočaranja; onaj, koji naleti na ćorsokak nakon dugorajnog i osmišljenog planiranja života, doživljava krah.
 
Da, karakter u mnogome određuje čovekovu sudbinu. Ali, kako kod da obrneš, mi sudbinu ne možemo svesno da menjamo, jer i ne znamo kakva će biti. Sudbina podrazumeva nepoznanicu, neposrednu ili daleku budućnost, a ne trenutak u kome govorimo ili razmišljamo o njoj. Možemo samo da se potrudimo da stremimo nekom cilju, ali to još uvek ne znači da ćemo ostvariti ono što smo sebi zacrtali. Čak i da promenimo životne obrasce, tj. izbore i verovanja, uvek može da nas, na primer, ubije saksija koja je pala sa nečije terase na našu glavu a da mi nismo mogli da utičemo na takav sled događaja.
Sudbinu određuju razni faktori: uslovi odrastanja, vaspitanje, genetske predizpozicije, obrazovanje, kulturni i socijalni milje... Ali karakter je ključan. Čak i ako, na primer, doživimo potpunu amneziju, karakter ostaje manje-više isti.
Udaranje glavom o zid je očiti primer tvrdoglavosti (onda, kada ne učimo iz sopstvenog iskustva i ponavljamo iste greške). Neki ljudi nikad ne odrastu, ma koliko bili inteligentni, obrazovani i iskusni. Oni praktikuju udaranje glavom o zid celog života, jer na kraju uvek poslušaju svoje srce, a ne razum. Takvi su.
Nije strašno udaranje glavom o zid; samo je malkice bolno. A zbog toga njihova sudbina nije ništa bolja ili gora od onih koji se ne zaleću u zidove.
Bolje je udarati glavom o zid jovo-nanovo, nego krenuti zacrtanim putem pa odjednom naleteti na ćorsokak. Čovek koji je navikao na udaranje o zid, navikao je i na razočaranja; onaj, koji naleti na ćorsokak nakon dugorajnog i osmišljenog planiranja života, doživljava krah.
Šta da kažem? Moja i tvoja shvatanja su dijametralno suprotna.
Karakter određuje sudbinu, ali se karakter može oblikovati.
Sudbinu najpre svesno, i samo svesno, možemo promeniti. Takoođe u globalu možemo znati kakva će biti sudbina.
Sudbinu ne čine želje ali se želje mogu pretočiti u sudbinu.
Onome ko ispravno misli i radi saksija nikada, ni slučajno, neće pasti na glavu! Ratnik koji nikome ne misli zlo i nema želju da ubija neće poginuti u ratu!
Sudbinu određuje čovek svojim mislima.
Ostalo ne zavređuje komentar.
 

Back
Top