Do 1997 ovk je bila na spisku tetorističkih organizacija u USA. Ali u to vreme Sloba i naše službe su se bavile opozicijom i protestima koalicije zajedno pa izvodili policiju itd.. do tada on je bio garant mira i stabilnosti posle dejtona. Nakon ponašanja oko izbora politika zapadnih sila se menja, dobili su vetar u leđa, i ovk prestaje biti teroristička. Bilo je puno promašaja i ne treba nasessti na tadašnju propagandu da nas eto mrze. Lenji smo i imali smo loše strategije i nismo imali saveznike. Bilo je kao i sad važnije se baviti unutrašnjom politikom.
Šta bi tek trebalo da kažu japanci posle Nagasakija, a još uvek američke vojske tamo. Kakva svest to je razmaženo, prilagodi se da preživiš. Mi živimo titoističkom bunilu neutralnosti, razmaženi smo. Ta svest o nekoj grandioznosti, da mi imamo neku slobodu da odlučujemo, je upitna.
Utisci i pritisci su oduvek postojali moćnih prema malima. Ali mi nemamo osećaj da smo mali, kao što se prilagođavaju druge zemlje sa 6 miliona stanovnika. Mi mislimo da smo veliki, bukv ravnopravni velikim silama.