Tačno, jedan od motiva je bio demografski, pokušaj da se pad nataliteta kompenzuje "uvozom" ljudi. Međutim, napravljen je strateški promašaj jer se potpuno zanemarila činjenica da asimilacija ne zavisi samo od vremena, već i od kulturne kompatibilnosti. Istočnoevropski radnici su se daleko lakše uklopili jer dolaze iz sličnog civilizacijskog okvira, dele osnovne vrednosti, sekularizam, radne navike i obrazovni sistem.
U slučaju migranata sa Bliskog istoka i iz Afrike, ne samo da je razlika u vrednosnim sistemima ogromna, već je i volja za integracijom minimalna. Umesto radne snage, Evropa je u velikom broju slučajeva dobila ljude koji jašu socijalni sistem, koji ne žele da prihvate evropski način života, a često ga i otvoreno odbacuju.
I problem nije kvantitativne prirode, iako su brojčano možda "samo" 1-2%, oni su kohezivna grupa sa jakim identitetskim nabojem, koja deluje organizovano i agresivno zastupa svoj uticaj u javnom prostoru. Suprotno tome, većinsko stanovništvo EU je demobilisano, razjedinjeno i ideološki šarenoliko. Zato efekti te "male" manjine deluju višestruko. O tome ne verujem da je iko razmišljao, evropska birokratija se udaljila od stvarnosti. Ljudi koji žive u zaštićenim mehurovima visokog standarda često izgube dodir sa realnim posledicama svojih odluka. U svojoj opsesiji "inkluzivnošću", propuštaju da vide da bez kulturne kompatibilnosti i osnovne društvene discipline nema ni integracije ni funkcionalne multikulturalnosti.