sta je misao?

Zanimljivo da samo ozi realnost naziva slikama. Ostali fotografije, avatare, umetnicka dela...
slucajno? I dont tink so....
Rasel je zamerio Bergsonu sto koristi tu rec, mogao bih se sloziti jer bas i nije filosofski termin. Vise je uz lovacke price u kafani...uz Dragoljuba i pivkane.....

Nista cudno, cak dosledno, rekao bih.

Naime, slika je nesto nepokretno, okostalo, bez zivota. Slika je i odraz, pa je taj termin " slika " veoma odgovarajuci za tzv. teoriju odraza ( Abbildtheorie ), koja odraz smatra osnovnom kategorijom saznavanja.

Metafizika koju doticni zastupa je bas takva, bezivotna, nepokretna, ne-istorijska, u saznanju oslonjena na odraz, odrazavanje, pa termin " slika " u potpunosti pogadja sustinu te metafizike, i u potpunosti je odgovarajuci za nju. Jer u toj metafizici nema mesta za coveka - delatnog subjekta, nema mesta za ista zivo i pokretno, jer pokret sa mogucnoscu da preraste u kretanje, a kretanje u proces i napredak, jesu smrtne opasnosti za tu metafiziku.

Tako da nepokretna, bezivotna slika, jeste i jedino moguce u toj metafizici, kao odraz jedne umisljene, bezivotne stvarnosti.

Ako se to uopste moze nazvati stvarnoscu.z:)
 
Zanimljivo da samo ozi realnost naziva slikama. Ostali fotografije, avatare, umetnicka dela...
I dont tink so....
Rasel je zamerio Bergsonu sto koristi tu rec, mogao bih se sloziti jer bas i nije filosofski termin. Vise je uz lovacke price u kafani...uz Dragoljuba i pivkane.....

То је савршен термин који описује оно са чиме имамо посла опажајући. Никада ниси нешто опазио а да то није била слика у твојој свести. Буквално слика. Довољно је да се мало помериш па да цео универзум промени свој облик и величину? Шта се ту мења када се крећеш? Јел се мења универзум или се мењају слике у твојој свести?
То су буквално слике. Продукт свести. Свака сазнајућа индивидуа буквално „црта“ своју представу која је наспрам субјекта. То су различите креације на исту тему.

Друга је ствар шта је та тема. Шта се као слике објективише у свестима.

Сирови реалисти неспособни да увиде корелативност субјекта и објекта мисле да су слике у свести идентичан одраз неких самопостојећих реалних слика. Дакле, да су те слике које опажамо верна копија онога што се тако представља. Дакле да је и то што се представља слика. Али пустимо њих неспособне да виде апсурдност тога.
Истина је да имамо ствар по себи која се објективише као скуп слика у свестима а сама је нешто сасвим друго.
 
Poslednja izmena:
То је савршен термин који описује оно са чиме имамо посла опажајући. Никада ниси нешто опазио а да то није била слика у твојој свести. Буквално слика. Довољно је да се мало помериш па да цео универзум промени свој облик и величину? Шта се ту мења када се крећеш? Јел се мења универзум или се мењају слике у твојој свести?
То су буквално слике. Продукт свести. Свака сазнајућа индивидуа буквално „црта“ своју представу која је наспрам субјекта. То су различите креације на исту тему.

Друга је ствар шта је та тема. Шта се као слике објективише у свестима.

Сирови реалисти неспособни да увиде корелативност субјекта и објекта мисле да су слике у свести идентичан одраз неких самопостојећих реалних слика. Дакле, да су те слике које опажамо верна копија онога што се тако представља. Дакле да је и то што се представља слика. Али пустимо њих неспособне да виде апсурдност тога.
Истина је да имамо ствар по себи која се објективише као скуп слика у свестима а сама је нешто сасвим друго.

Ja ti rekoh vec da ne mozes svet objasnjavati samo fenomenoloski, jer sve drugo cega se dotaknes, cak i nas razgovor protivreci takvoj analizi. Ostati u analizi svesti i drzati se solipsizma daje ti dve stvari...spoznaju funkcionisanja svesti i oslobodjenje od odgovornosti, ne daje ti nista drugo. Nema potrebe da okrivim coveka koji puca na mene (metak koji ulazi u moje vidno polje) jer je "sve to nesaznajna stvar po sebi koja se objektivise..neshvatljivi proces u transcendentnom". Ili ako zabodem nekom noz u stomak ja to nisam uradio jer "ja" ne moze da utice ninasta..vec samo da konstatuje da se slike redjaju. Dakle ja nisam kriv NIKADA i NIGDE za bilo sta. Sve sto se desava nema veze sa nama nego je "volja volje"...ako smo ta volja u okviru predstavljacke svesti ipak mi onda ti monizam i sve sto pricas o supstanciji pada u vodu. Jednostavno. I suprotno ako je volja supstancija..nedeljiva ne moze doci do pojave svega onoga sto nalazis u iskustvu..niti bi bio u stanju da kazes to i to je moja volja razlicita od tvoje. Sta je problem?.. sto ti volju hoces da zamislis a ne mozes..pa si primoran da dodjes do fenomena nule (0)...apstraktni sadrzalac koji nije konkretan (skup). A ja ti kazem...volju spoznajes kroz praksu..ne kroz pretvaranje iste u ekstenzivnost, jer i sam pojam koji si stvorio vec je ekstenzivnost uprkos tome sto mislis da nije, jer pojmovno to mozes razdvojiti. Zato ti kazem...duhovno se ne umuje, duhovno se zivi...traziti lokaciju makar i simbolicnu jednaka je onom tvom pretvaranju vremena u liniju na koje se stalno zalis a bilo koje umovanje...makar bilo i u skolopu iracionalizma ne moze biti liseno apstrakcija. A upravo to radis. Jer nije pitanje da li je neko izrekao potpuni apsurd..svako ima razlog zasto nesto tvrdi, stoga niko nikad nece izreci nesto sto nema ni malo istine...tako ti verovatno ocekujes da ti neko postavi anti-tezu i dokaze kako se slike ne menjaju kako se pomeris. Ja mogu da kazem da u mojoj sobi postoje stvari koje su crvene boje i budem u pravu ali to ne daje apsolutnu istinu o mojoj sobi jer mozes reci jos nebrojivo mnogo toga. Mogu praviti gradacije. Reci da postoje druge broje, da postoji krevet, da je soba jedna...pa cak i da se predje u metafiziku i Loka ali ta raznolikost ne ponistava prvi sud direktnom negacijom...nije to neistina. Neistina je kada kazes to je to i nikako drugacije ne moze biti...tek tada se sve rusi. Razumes?

Ajde primeni sada to sto si rekao na Sopenhauerov filosofski koncept kako bi uvideo nekim cudom da ono sto ponistavas jeste sama svrsishodnost misljenja...tema i jeste misao. Uopste me ne interesuje istinitost i neistinitost tog stava sada nego uzimam samo primer. Imamo volju (po Sopenhauerovoj filosofiji)...koja se objektivise kao svet i dolaskom do patnje dolazis do ideje da je volja zla, da je treba negirati, da muci ziva bica. Medjutim stvar po sebi ne prezentuje svoju sustinu...stoga ti ne mozes reci nista afirmativno. Nego shodno tvojoj strogoj podeli na objektivan svet koji izjednacujes sa slikama i nesaznajni svet gde postavljas nepoznato x moj sud je istinit. Volja nije zla, ne treba je negirati, ona ne muci ziva bica. I konacno volja nije sustina sveta.
A pitanje ti mogu postaviti iz istog razloga iz kog i ti trazis da ti realista objasni svet...a to je...gde je potvrda svega onoga sto je receno o volji? U opazaju je nema, u transcenedentnom je nema..jer je nesaznajna(osecam straw-man pa cu precizirati...ne pitam te za volju do koje kako kazes dolazis neposredno nego ono iznad navedeno o volji). Dakle ne postoji..isto onoliko koliko ne postoji ni objektivni svet. Ti umom ne mozes da podredis slobodu i kretanje ali to ti ne daje za pravo da iste te pojmove dosledno svom pristupu izbacujes van horizonta saznajnog...ma kakvo bilo to saznanje, apstraktno ili konkretno. Jer u prirodi ljudskog uma je da sve sto postavi kao nesaznajno izvan uma mora da se ukaze kao monisticko istom tom umu. Kao kada si u mrklom mraku i upalis bateriju. Sve mracno je celovito...nemas drugog izbora osim tako da definises...a da li je celovito?
Dakle nema potvde nigde...jer ta "istina" nije STANJE, nije realni, postojeci entitet..pa opet je prihvatas...a kada objektivista to isto govori o svetu onda ne prihvatas...vec trazis da se smislenost nekog iskaza odmah prevede u stanje..tako upucujes..ako mozes da zamislis to je to ako ne mozes onda je prazna rec...u opazaj ili transcendentnu egzistenciju...to je upravo ono sto sam ti vec rekao..da snagom uma ne mozes da objedinis celokupnu istinu..jer filosofija generalno i jeste umovanje ali u sustini samo ukazujes na nasa ogranicenja...tj. na sposobnost uma kojem dajes preveliku slobodu...zato nastaje glupost kada istom metodom (iskljucivo pomocu Kantove kritike cistog uma i Sopenhauerovom voljom i predstavom) hoces da ukazes na "besmislice" religije i nauke.
 
Ja ti rekoh vec da ne mozes svet objasnjavati samo fenomenoloski, jer sve drugo cega se dotaknes, cak i nas razgovor protivreci takvoj analizi. Ostati u analizi svesti i drzati se solipsizma daje ti dve stvari...spoznaju funkcionisanja svesti i oslobodjenje od odgovornosti, ne daje ti nista drugo. Nema potrebe da okrivim coveka koji puca na mene (metak koji ulazi u moje vidno polje) jer je "sve to nesaznajna stvar po sebi koja se objektivise..neshvatljivi proces u transcendentnom". Ili ako zabodem nekom noz u stomak ja to nisam uradio jer "ja" ne moze da utice ninasta..vec samo da konstatuje da se slike redjaju. Dakle ja nisam kriv NIKADA i NIGDE za bilo sta. Sve sto se desava nema veze sa nama nego je "volja volje"...ako smo ta volja u okviru predstavljacke svesti ipak mi onda ti monizam i sve sto pricas o supstanciji pada u vodu. Jednostavno. I suprotno ako je volja supstancija..nedeljiva ne moze doci do pojave svega onoga sto nalazis u iskustvu..niti bi bio u stanju da kazes to i to je moja volja razlicita od tvoje. Sta je problem?.. sto ti volju hoces da zamislis a ne mozes..pa si primoran da dodjes do fenomena nule (0)...apstraktni sadrzalac koji nije konkretan (skup). A ja ti kazem...volju spoznajes kroz praksu..ne kroz pretvaranje iste u ekstenzivnost, jer i sam pojam koji si stvorio vec je ekstenzivnost uprkos tome sto mislis da nije, jer pojmovno to mozes razdvojiti. Zato ti kazem...duhovno se ne umuje, duhovno se zivi...traziti lokaciju makar i simbolicnu jednaka je itd,itd.

Немам намеру да овде жонглирам празним појмовима са тобом. Тај твој приступ филозофији је исти онај који је довео до њене декаденције. Жонглирање речима где се кроз много речи не каже ништа.

Чему ти приговараш овде? Опажајни свет наспрам тебе јесте скуп слика. Слика које се мењају обликом и величином како се помериш.
Да ли се док се крећеш мења универзум, или се обликом и величном мењају слике у твојој свести.
То питање може свакоме ма колико био задрт у било какве догме ,показати чињеницу да је свет представа. Да је реалност скуп слика које ствара наша свест. То није чак ни тема за расправу. Свет је представа и ту нема даље приче.

А питање које сада следи из тога јесте да ли је та представа у свести идентична, аналогна ономе што се тако представља. И ту долазимо до идеализма, до поделе на појаву и ствар по себи и свих оних знања која нам је он пружио о томе.
 
Немам намеру да овде жонглирам празним појмовима са тобом. Тај твој приступ филозофији је исти онај који је довео до њене декаденције. Жонглирање речима где се кроз много речи не каже ништа.

Чему ти приговараш овде? Опажајни свет наспрам тебе јесте скуп слика. Слика које се мењају обликом и величином како се помериш.
Да ли се док се крећеш мења универзум, или се обликом и величном мењају слике у твојој свести.
То питање може свакоме ма колико био задрт у било какве догме ,показати чињеницу да је свет представа. Да је реалност скуп слика које ствара наша свест. То није чак ни тема за расправу. Свет је представа и ту нема даље приче.

А питање које сада следи из тога јесте да ли је та представа у свести идентична, аналогна ономе што се тако представља. И ту долазимо до идеализма, до поделе на појаву и ствар по себи и свих оних знања која нам је он пружио о томе.

Tvoja filozofija ne moze da odgovori na prosto pitanje - sta je to sto je coveka dovelo iz praistorije do savremenog tehnoloskog drustva ? Sta ?

Ja odgovaram prosto - covekova stvaralacka delatnost, praksa !

A sta ti sa svojom filozofijom mozes da ponudis kao odgovor ?

Ti ne razumes da tvoj kontemplativni subjekat nema niceg stvaralackog u sebi, i da je po tebi i tvojoj filozofiji taj tvoj subjekat bi jos posmatrao slike dinosaurusa, jer nemas odgovor kako je on od slike dinosaurusa dosao do predstave slike kosmickog satelita. Ili, odakle slika kosmickog satelita tvom subjektu ? Neko je morao, sta mislis, da tu " sliku ", kosmicki satelit, proizvede, zar ne ?

Evo i Dragoljub ti stavlja primedbu da je covek ono sto cini, dakle, delatno bice. Zbog toga Kant i insistira na primatu praktickog uma nad teorijskim.z:)

Inace, uvek se valjam od smeha kada procitam da se, inace nesaznatljiva, stvar po sebi - objektivise ! Kada bi malo bolje promislio, video bi da se to nikako ne uklapa u tvoj solipsizam.z:)
 
Tvoja filozofija ne moze da odgovori na prosto pitanje - sta je to sto je coveka dovelo iz praistorije do savremenog tehnoloskog drustva ? Sta ?

Ja odgovaram prosto - covekova stvaralacka delatnost, praksa !

A sta ti sa svojom filozofijom mozes da ponudis kao odgovor ?

Могу да укажем на заблуду да постоји објективан свет са простором и временом изван нечије сазнајуће свести. Изцан свести нема времена, нема простора , те две категорије додаје тек сазнајућа свест.
Ствар по себи не познаје ни једно ни друго.

Оно што зовете "историја" јесте једна замишљена линија подељена на пероде од којих један зовете праисторија, један, овако други онако. То је заблуда. Изван свести нема никакве нити историје нити праисторије. Ти појмови добају значење тек у сазнајућој свести .

Ti ne razumes da tvoj kontemplativni subjekat nema niceg stvaralackog u sebi, i da je po tebi i tvojoj filozofiji taj tvoj subjekat bi jos posmatrao slike dinosaurusa, jer nemas odgovor kako je on od slike dinosaurusa dosao do predstave slike kosmickog satelita. Ili, odakle slika kosmickog satelita tvom subjektu ? Neko je morao, sta mislis, da tu " sliku ", kosmicki satelit, proizvede, zar ne ?

Морао је да произведе. Ту слику произвела је сазнајућа свест која опажа, и та слика постоји само донде докле је наспрам сазнајућег субјекта. Када нестане из нечије сазнајуће свести престаје бити слика а остаје оно што је увек и била "ствар по себи".

А питање делатности нема везе са опажајним сликама, са представом, већ са силама, са кретањем, са трајањем, са оним чега нема у објективном свету, у представи. Тако да не можеш потезати делатност, кретање, акцију мислећи на представу, јер тога у представи нема. како је још то одавно Зенон показао свету.

Inace, uvek se valjam od smeha kada procitam da se, inace nesaznatljiva, stvar po sebi - objektivise ! Kada bi malo bolje promislio, video bi da se to nikako ne uklapa u tvoj solipsizam.z:)

Па наравно када ниси дошао до увида у Барклијеву корелативност субјекта и објекта па ти је непојмљиво да реалност опажајног света доведеш у питање. Узимаш постојање објективног света као апсолутни недодирљиви аксиом. И онда ти је смешно како се то објекат објективише у нечијој свести.

Изван свести нема објеката. Ствар по себи није објекат и тек у нечијој свести то постаје, објективише се. Дакле, нешто што није објекат постаје објекат слика.

Нешто што није објекат или "ствар по себи" постаје објекат ,слика, у нечијој сазнајућој свести.
 
Могу да укажем на заблуду да постоји објективан свет са простором и временом изван нечије сазнајуће свести. Изцан свести нема времена, нема простора , те две категорије додаје тек сазнајућа свест.
Ствар по себи не познаје ни једно ни друго.

Оно што зовете "историја" јесте једна замишљена линија подељена на пероде од којих један зовете праисторија, један, овако други онако. То је заблуда. Изван свести нема никакве нити историје нити праисторије. Ти појмови добају значење тек у сазнајућој свести .



Морао је да произведе. Ту слику произвела је сазнајућа свест која опажа, и та слика постоји само донде докле је наспрам сазнајућег субјекта. Када нестане из нечије сазнајуће свести престаје бити слика а остаје оно што је увек и била "ствар по себи".

А питање делатности нема везе са опажајним сликама, са представом, већ са силама, са кретањем, са трајањем, са оним чега нема у објективном свету, у представи. Тако да не можеш потезати делатност, кретање, акцију мислећи на представу, јер тога у представи нема. како је још то одавно Зенон показао свету.



Па наравно када ниси дошао до увида у Барклијеву корелативност субјекта и објекта па ти је непојмљиво да реалност опажајног света доведеш у питање. Узимаш постојање објективног света као апсолутни недодирљиви аксиом. И онда ти је смешно како се то објекат објективише у нечијој свести.

Изван свести нема објеката. Ствар по себи није објекат и тек у нечијој свести то постаје, објективише се. Дакле, нешто што није објекат постаје објекат слика.

Нешто што није објекат или "ствар по себи" постаје објекат ,слика, у нечијој сазнајућој свести.


Kako to nesto sto nije objekat postaje objekat ?
Ili, bolje, po cemu ? To je ono sto ti ne umes da objasnis. Trpas Kantove zorove u pokusaj objasnjavanja, a kakve veze to ima sa odgovorom do koga ti ne uspevas da dodjes? Kakvu ulogu ima, recimo, vreme sa nastajanjem necega, kod tebe, sto nije objekat - objektom ? Carobnim stapicem ne-objekat prosto pretvaras u objekat ? Moze, samo to filozofija vise nije.z:)

Po, cemu, rekoh, i ponovo ti odgovaram , po delatnosti, po proizvodjenju. Taj tvoj subjekat bi morao da " proizvede " tu sliku, zar ne ? To ti nikako ne uvidjas. Pa, dalje, po cemu proizvodi tu sliku...i tako bi uvideo da tvoj kontemplativni subjekat postaje delatni, stvaralacki, proizvodilacki subjekat.

Stvar po sebi je, rekoh ti sto puta, Kantov pojam. Onda se drzi njegovog odredjenja tog pojma. Jer to sto Sopenhauer i, narocito ti, nazivate stvar po sebi nije sto i Kant odredjuje. Tako da zovi to kako hoces, ali ne stvar po sebi.

Zasto to govorim? Zato sto nisi obratio paznju na Kantovo odredjenje ( tacnije pojasnjenje ) tog pojma u Drugom predgovoru za Kritiku cistog uma, ili u Prolegomenama, npr., gde se Kant brani od kritika da je ideailista ili solipsista, ili agnostik, npr., pa definise stvar po sebi drugacije nego sto je ti pojmis.

Ti si zasao u cist solipsizam, rekoh ti vec.

Berkli je uveo pojam boga da bi pokusao da izbegne solipsizam, ti si jos dosledniji od njega, pa ti nije potrebno da izbegavas solipsizam. A mnogo je vode proteklo Savom i Dunavom, od vremena Berklija, mnogo je filozofija i saznanja nastalo od tada. Za tebe, ocito, nije ! zato ti i bezis od istorije kao djavo od krsta. Mada bi te svako mogao upozoriti da su Sopenhauer, ili Bergson, istorijski filozofirali mnogo posle Berklija, i da su uzimali u obzir ( opet istorijski ) i misljenja nekih drugih filozofa posle Berklija.z:)

- - - - - - - - - -

P.S. Zasto se ne priupitas - zasto Berkli nije mogao da ima predstavu " slike " jedne kosmicke letilice, npr. ?
 
Kako to nesto sto nije objekat postaje objekat ?
Ili, bolje, po cemu ? To je ono sto ti ne umes da objasnis. Trpas Kantove zorove u pokusaj objasnjavanja, a kakve veze to ima sa odgovorom do koga ti ne uspevas da dodjes? Kakvu ulogu ima, recimo, vreme sa nastajanjem necega, kod tebe, sto nije objekat - objektom ? Carobnim stapicem ne-objekat prosto pretvaras u objekat ? Moze, samo to filozofija vise nije.z:)

Како ствар по себи постаје објекат. Тако што разум уз помоћ својих категорија званих простор и опросторено време креиара представу. Рецимо, када затворених очију повлачиш прстом по ивицама неког предмета и на тај начин га "црташ" у својој имагинацији. Баш на исти начин разум креира представу из дата чула. Из осећаја креира опажај, слику.

Po, cemu, rekoh, i ponovo ti odgovaram , po delatnosti, po proizvodjenju. Taj tvoj subjekat bi morao da " proizvede " tu sliku, zar ne ? To ti nikako ne uvidjas. Pa, dalje, po cemu proizvodi tu sliku...i tako bi uvideo da tvoj kontemplativni subjekat postaje delatni, stvaralacki, proizvodilacki subjekat.

Ко је икада тврдио да није. Разум креира представу. То јесте његова делатност. Али та његова креација постоји само докле је наспрам субјекта, докле је у сазнајућој свести. Изван свести нема тога. Нема слика, нема објективног света.

Не креира разум слику, па онда та слика добије неки свој живот и креће да егзиститра изван свести како изгледа ти то замишљаш. Изван свести нема слика, нема објеката .

Stvar po sebi je, rekoh ti sto puta, Kantov pojam. Onda se drzi njegovog odredjenja tog pojma. Jer to sto Sopenhauer i, narocito ti, nazivate stvar po sebi nije sto i Kant odredjuje. Tako da zovi to kako hoces, ali ne stvar po sebi
Zasto to govorim? Zato sto nisi obratio paznju na Kantovo odredjenje ( tacnije pojasnjenje ) tog pojma u Drugom predgovoru za Kritiku cistog uma, ili u Prolegomenama, npr., gde se Kant brani od kritika da je ideailista ili solipsista, ili agnostik, npr., pa definise stvar po sebi drugacije nego sto je ti pojmis.

Кантова највећа грешка је што се оградио од Бакрлијевог идеализма, и уместо да се позове на корелативност субјекта и објекта покушао је да ствар по себи доказује антиномијама. Што је дало крила критичарима.

Али то што је Кант направио такву грешку никог не спречава да је исправи. И да поделу на појаву и ствар по себи апсолутно, аподиктички докаже указивањем на корелацију субјекта и објекта.

Јер једино то може апсолутно показати суштинску разлику између слика у сазнајућој свести и онога што се као слика појављује. Разлику између појаве и ствари по себи.
 
Како ствар по себи постаје објекат. Тако што разум уз помоћ својих категорија званих простор и опросторено време креиара представу. Рецимо, када затворених очију повлачиш прстом по ивицама неког предмета и на тај начин га "црташ" у својој имагинацији. Баш на исти начин разум креира представу из дата чула. Из осећаја креира опажај, слику.
.
Šta ti je u toj opservaciji "prst" a šta "ivica predmeta "?:zelenko3:
Znaš ša Ozi...Najbolje ti malo kvantnu fiziku,možda nešto i stvarno pokapiraš!
Predispoziciju imaš jer kapiraš da ti klempa koristi "vreme" i "prostor" unutar sebe da bi
stvarao hologranske predstave od transmitera...Svojevrsni hemijski hologram...

Francuski egzistencijalisti su prvi probili obruč nemačke metafizike (nisam bez veze pominjao francuski ključ) i to
jednostavnim shvatanjem da pitanje ljudske egzistencije uopšte ne može da se pojednostavljuje i izjednačava
ili uprosećuje s univerzalijama...
Mnoga pitanja su jednostavno štrčala iz te nemačke metafizike!
Pitanje slobode recimo koje je Hegel nevešto pokušao da sakrije.
Pitanje esencije postojanja je posebno blještavilo koje se više nije moglo zaobilaziti nekim subjektivnim vitalizmom.
Jednostavno-nije dovoljan odgovor,a ostali Nemci su to prikazivali statićno!
Recimo Svetski Duh nije dinamićan odgovor kakav je inače čovek,a i (prikaz) njegovo okruženje.
Naročito su ,kao kokice,počele da iskaču sve nove i nove,ne manje logićne te i legitimne postmoderne ideje!
Nerado se slažem s ocim Nerejom oko to Fihtea-previše se taj oslanja na racionalna oruđa,ali mu se ne može
sporiti delatna svojstva i duha ljudskog i konkretna kreacija,a koja je u skladu s onim šta doživljavamo,kako ti i idealisti
to zovete,s našim predstavama (a ja s refleksijom stvarnosti)...
Ne nadam se da ćeš uvideti,kamo li priznati da je idealizam nedostatan kao doktrinarni pogled jer ne može obuhvatiti sva
savremena saznanja...Posebno je kratak za fiziku...
 
Nisu na dobar način pokušavali osporavati Kanta u vezi apriornih sudova!
Naime,apriorna misao koja ne potiče direktno iz iskustva,itekako je nastala dejstvom iskustva!
Apriorna misao nije ništa drugo nego trag,a u ponovljenim slučajevima "vagaš"-utabani
trag nastao kao otisci u snegu...z;)
 
Jedna misao mi često pada na pamet:
Kakav je to umni sklop koji formira misao koja je radije praznoverna nego raspoloživo naučna?
Šta to prevagne da misao naginje verovanju,a ne naučnom dokazu?
Možda loše ocene u školi iz matematike ili nekog drugog predmeta?Te nauke postanu bauk?
 
ма нјишта ово не постоји! Ово је само наша сопствена обсервација замисли. Најбољи доказ је да свако има своју визију света и онога што се дешава...дакле, само умишљање. Највећи доказ да ништа не постоји је кад човек умре. е, онда се јасно види да за њега више ништа не постоји јер он не може да перцепира. Ако, неко каже: чекај, па он ј умро али мост и даље постоји, кућа, аутобус...и сл. Ма постоји врага!! Јок море! Постоји у твојој и мојој мисли али кад ми умремо неће постојати.

Дакле, све је ово измишљотина, ми смо сви нестварни тј. само перцепција наше сопствене немоћи.
Да ли сам ово философски објаснио? Оће ли ме неко сада узети за озбиљно у историји философије, тј.на овом форуму? Хвала.
:mrgreen:
 
Немам намеру да овде жонглирам празним појмовима са тобом. Тај твој приступ филозофији је исти онај који је довео до њене декаденције. Жонглирање речима где се кроз много речи не каже ништа.

Чему ти приговараш овде? Опажајни свет наспрам тебе јесте скуп слика. Слика које се мењају обликом и величином како се помериш.
Да ли се док се крећеш мења универзум, или се обликом и величном мењају слике у твојој свести.
То питање може свакоме ма колико био задрт у било какве догме ,показати чињеницу да је свет представа. Да је реалност скуп слика које ствара наша свест. То није чак ни тема за расправу. Свет је представа и ту нема даље приче.

А питање које сада следи из тога јесте да ли је та представа у свести идентична, аналогна ономе што се тако представља. И ту долазимо до идеализма, до поделе на појаву и ствар по себи и свих оних знања која нам је он пружио о томе.

Automat
 
Tačno. Automat!

Subjekt je objekt koji ima sposobnost spoznaje objekta pa i subjekta kao objekta i u tome se sastoji sva korelativnost subjekta i objekta. Zatvoren krug!

P.S. Lav bi rekao oziju kad ga sretne:

- Vidim te - dakle postojiš. A kiad budeš u mom stomaku onda te ne vidim i postojiši!
 
Poslednja izmena:
Jedna misao mi često pada na pamet:
Kakav je to umni sklop koji formira misao koja je radije praznoverna nego raspoloživo naučna?
Šta to prevagne da misao naginje verovanju,a ne naučnom dokazu?
Možda loše ocene u školi iz matematike ili nekog drugog predmeta?Te nauke postanu bauk?
Biće da je muzičko u pitanju. Ko ne zna da peva,ne zna ni da misli :lol:
 
Jedna misao mi često pada na pamet:
Kakav je to umni sklop koji formira misao koja je radije praznoverna nego raspoloživo naučna?
Šta to prevagne da misao naginje verovanju,a ne naučnom dokazu?
Možda loše ocene u školi iz matematike ili nekog drugog predmeta?Te nauke postanu bauk?

Постоји душа и постоји ум. То су два независна центра одлучивања. Душа је диригована емоцијама и нагонима. Ум је диригован мишљу. Сада постији понекад борба то двоје. Оно које је јаче то доноси коначну одлуку за тај тренутак.

Дакле: ако мисао нема довољно разлога да верује у нешто, онда ће њена енергија бити слабија и енергија душе ће у том случају донети одлуку. У твом примеру, код особе је јача душа, тј. нема се довољно веровања у научна открића. Те човек верује у Бога. Толико пута се деси да разум казује једно, али душа казује друго. Те човек уради како му разум казује и касније криви себе јер није слушао душу. Е, сад, не ваља увек ићи по нагонским осећањима, ама не ваља увек веровати ни разуму, јер је толико пута донео погрешне одлуке. Ово с тога што ни наука није све успела да објасни, докаже.
Наравно да разум треба да се пита и контролише све па и душу. Али то није увек лако. Неки људи су тврдоглавији те им не улази тек тако глатко математичке једначине и закони.
 
Ispravka posta #67:

Umjesto:
- Vidim te - dakle postojiš. A kiad budeš u mom stomaku onda te ne vidim i postojiši!

treba da stoji:
- Vidim te - dakle postojiš. A kiad budeš u mom stomaku onda te ne vidim i ne postojiši!
 
ма нјишта ово не постоји! Ово је само наша сопствена обсервација замисли. Најбољи доказ је да свако има своју визију света и онога што се дешава...дакле, само умишљање. Највећи доказ да ништа не постоји је кад човек умре. е, онда се јасно види да за њега више ништа не постоји јер он не може да перцепира. Ако, неко каже: чекај, па он ј умро али мост и даље постоји, кућа, аутобус...и сл. Ма постоји врага!! Јок море! Постоји у твојој и мојој мисли али кад ми умремо неће постојати.

Дакле, све је ово измишљотина, ми смо сви нестварни тј. само перцепција наше сопствене немоћи.
Да ли сам ово философски објаснио? Оће ли ме неко сада узети за озбиљно у историји философије, тј.на овом форуму? Хвала.
:mrgreen:
Najbolji dokaz su cvike! I to one s kojima vidiš iza ćoška!
Naravno-ako si tamo!:tongue2:
Tamne cvike su zakon-korelacija ti malo zatamnjena,a o prekidaču svetla da ne pričamo!
Objektivno je subjektivni doživljaj kad staviš one ružićaste cvike!
Ili u bionji D3 !:zelenko3:
Korelacija...
Ma ko je korelirao na sred staze majkumu...!?:hahaha::mrgreen:
 

Back
Top