Nerazumljive asocijacije. Jedna je stvar kad skupine došljaka foriraju zsebnu kulturu, a drugo je kad se u interakciji s nekim drugima preoblikuju u nešto što je sinteza već postojećega i njihovoga.Zar nije isto tako i sa hrvatskim kolonistima iz BiH koji su naselili slična područja kao i Srbi u sličnom broju?
Srbi su na tim prostorima gradili dinarske kuće u ruralnim krajevima (pogotovo Lika) i mediteranskom stilu u urbanijim krajevima poput Knina i Obrovca.
U vizantijskim stilovima su samo crkve gradili i to ne čistom vizantijskom stilu, obično mešavina sa neoromanikom a često i čista neoromanika.
Srbi na Kordunu i Baniji su skoro u potpunosti gradili u baroku/neobaroku važnije objekte uključujući i sakralne.
U pogledu BH, ona je, što je šire prihvaćeno, bila više hrvatska u prostoru. Npr. u Britannici:
Slavs began to settle in this territory during the 6th century. A second wave of Slavs in the 7th century included two powerful tribes, the Croats and the Serbs: Croats probably covered most of central, western, and northern Bosnia, while Serbs extended into the Drina River valley and modern Herzegovina. The terms “Serb” and “Croat” were in this period tribal labels; they were subsequently used to refer to the inhabitants of Serbian or Croatian political entities and only later acquired the connotations of ethnic or national identity in the modern sense.
During the late 8th and early 9th centuries, part of northwestern Bosnia was conquered by Charlemagne’s Franks. This area later became part of Croatia under King Tomislav. After Tomislav’s death in 928, much of Bosnia was taken over by a Serb princedom that acknowledged the sovereignty of the Byzantine Empire. The first written mention of Bosnia was recorded during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described “Bosona” as a district in “baptized Serbia.” The district he referred to was an area much smaller than modern Bosnia and centred on the Bosna River. Soon after Constantine wrote those words, most of the modern territory of Bosnia reverted to Croatian rule.
U samoj Hrvatskoj, na jugu, izvorno su ranoromaničke crkvice, a kasniji je razvoj u doba renesanse i dalje vezan s općezapadnim umjetničkim stilovima. Bizantski je utjecaj na zapadu Hrvatske najvidljiviji u Eufrazijevoj bazilici.
No, Slaveni koje zovemo Hrvatima ustrojili su se kao narod u okviru zapadnog kršćnstva sa svojim nacionalim specifičnostima- država, pravo, jezik, kultura, tradicije itd. Srbi isto tako, samo u okviru istočnoga kršćanstva.
Srbi u Hrvatskoj, a i dijelovima kao Dalmacija dolaze od 16. i 17. st. kroz širenje uz Osmanlije i kao prebjezi na mletačke i austrijske hrvatske teritorije zadržavaju svoju zasebnu kulturu.