Šta hrvatski školarci uče iz istorije

Zar nije isto tako i sa hrvatskim kolonistima iz BiH koji su naselili slična područja kao i Srbi u sličnom broju?
Srbi su na tim prostorima gradili dinarske kuće u ruralnim krajevima (pogotovo Lika) i mediteranskom stilu u urbanijim krajevima poput Knina i Obrovca.

U vizantijskim stilovima su samo crkve gradili i to ne čistom vizantijskom stilu, obično mešavina sa neoromanikom a često i čista neoromanika.
Srbi na Kordunu i Baniji su skoro u potpunosti gradili u baroku/neobaroku važnije objekte uključujući i sakralne.
Nerazumljive asocijacije. Jedna je stvar kad skupine došljaka foriraju zsebnu kulturu, a drugo je kad se u interakciji s nekim drugima preoblikuju u nešto što je sinteza već postojećega i njihovoga.

U pogledu BH, ona je, što je šire prihvaćeno, bila više hrvatska u prostoru. Npr. u Britannici:

Slavs began to settle in this territory during the 6th century. A second wave of Slavs in the 7th century included two powerful tribes, the Croats and the Serbs: Croats probably covered most of central, western, and northern Bosnia, while Serbs extended into the Drina River valley and modern Herzegovina. The terms “Serb” and “Croat” were in this period tribal labels; they were subsequently used to refer to the inhabitants of Serbian or Croatian political entities and only later acquired the connotations of ethnic or national identity in the modern sense.


During the late 8th and early 9th centuries, part of northwestern Bosnia was conquered by Charlemagne’s Franks. This area later became part of Croatia under King Tomislav. After Tomislav’s death in 928, much of Bosnia was taken over by a Serb princedom that acknowledged the sovereignty of the Byzantine Empire. The first written mention of Bosnia was recorded during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described “Bosona” as a district in “baptized Serbia.” The district he referred to was an area much smaller than modern Bosnia and centred on the Bosna River. Soon after Constantine wrote those words, most of the modern territory of Bosnia reverted to Croatian rule.

U samoj Hrvatskoj, na jugu, izvorno su ranoromaničke crkvice, a kasniji je razvoj u doba renesanse i dalje vezan s općezapadnim umjetničkim stilovima. Bizantski je utjecaj na zapadu Hrvatske najvidljiviji u Eufrazijevoj bazilici.

No, Slaveni koje zovemo Hrvatima ustrojili su se kao narod u okviru zapadnog kršćnstva sa svojim nacionalim specifičnostima- država, pravo, jezik, kultura, tradicije itd. Srbi isto tako, samo u okviru istočnoga kršćanstva.

Srbi u Hrvatskoj, a i dijelovima kao Dalmacija dolaze od 16. i 17. st. kroz širenje uz Osmanlije i kao prebjezi na mletačke i austrijske hrvatske teritorije zadržavaju svoju zasebnu kulturu.
 
Odakle ti ove gluposti. Ikavica je potisnuta upravo tim migracijama, a kasnije i jezičkom standardizacijom, pa je i dalje opstala periferijalno, kao i u pojedinim riječima u ekavskim i ijekavskim dijalektima. Padeži se mogu gubiti, i to je česta pojava, kao što je slučaj sa standardnim makedonskim i bugarskim. Slovo lj je samo pisani znak za samo odavno postojeći glas.

Ovdje je riječ o dva različita dijalekta koji su nastali odvojeno, šumadijsko-vojvođanski i prizrensko-timočki.
Prican da je drzic imao cakavstinu koja se zadrzala u hrvata, a igrom slucaja nije u srba
Je l ti logicnije da je to vazda bia hrvatski pa je tako i danas ili da je to bia srpski govor koji je,eto,isparia
 
Ijekavica je bila dominanta u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji. Ekavica u ostalim sredinama.
Tribalo je biti prijelaza iz ekavice u jekavicu
Nesto kao danas u raskoj/sandzaku
Cak je neko govoria u temi s kajkabcima da je su madiji toga bilo kod starijih ljudi.
Ali necu govorit jer nisan iz tog kraja
Samo kazen da mi je ona teorija smislena jer vojvodani stvarno pricaju cistu ekavicu
 
Prican da je drzic imao cakavstinu koja se zadrzala u hrvata, a igrom slucaja nije u srba
Je l ti logicnije da je to vazda bia hrvatski pa je tako i danas ili da je to bia srpski govor koji je,eto,isparia
Ove priče o dijalektima su nesuvisle i besmislene.

"Dubrovački jezik" je hrvatski slavenski jezik s većim zapisima od oko 1350. do 1850., okvirno. Kasnije se uklapa u hrvatski moderni jezik. Izvorno je zapadnoštokavski, i to jekavski, uz sastavnice južne čakavštine i kulturni utjecaj mletačkog talijanskoga.
 
Dosta sentimentalnosti.

Srbi, od kad su došli u Dalmaciju u 16. i 17. stoljeću, jednostavno su strano tijelo koje ne spada ovamo. U arhitekturi- to je novokomponirani Bizant koji nema veze s hrvatskim romaničkim, renesansnim i baroknim graditelsjtvom u Trogiru, Splitu, Šibeniku,Dubrovniku... Nema veze s hrvatskim majstorima Radovanom, Vranjaninom, Jurjem Dalmatincem...ni s kim. U pogledu pisane riječi- nema veze s hrvatskim djelima na glagoljici i latinici, a ni ćirilici koja je rubna. Nikakve veze s Vatikanskim hrvatskim molitvenikom, Marulićem, Zoranićem, Albertijem, Držićem, Gundulićem, Kavanjinom, Kašićem, Mikaljom, Kačićem Miošićem, Zlatarićem, Lučićem Luciusom, Palmotićem, Grabovcem, ..ni s kim, da ne govorimo o kasnijim autorima, umjetničkim i publicističkim i filološkim- Ljubićem, Parčićem, Šimunovićem, Botićem, Supilom, Medinijem, Medovićem, Božićem, .. sve do Luke Paljetka i Joze Laušića (o kontroverznim Hrvatima poput Ivana Meštrovića da ne govorimo). Srbi su bili i ostali strano tijelo u tom dijelu hrvatskoga prostora. Valja reći istinu. O njihovoj subverziji svega hrvatskoga od 19. st. nadalje- bolje da se ne govori.
Nijedna srpska pravoslavna crkva u Dalmaciji koja je starija od 20-og vjeka nije izgrađena u (neo)vizantijskom stilu, a to je ogromna većina crkava. Evo par primjera ispod.

Srpska pravoslavna crkva Svetog Petra i Pavla u Biovičinom Selu iz 1524.

FB_IMG_1718121236254.jpg



Srpska pravoslavna crkva Svetog Ilije u Markovcu iz 1589.

373743364_20d61aadf1_b.jpg



Srpska pravoslavna crkva Svetog Nikole u Vilici iz 1618.

FB_IMG_1758968302265.jpg



Srpska pravoslavna crkva Svetog Đurđa u Plavnu iz 1618.

crkva_i_groblje.jpg



Srpska pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Bilišanima iz 1860.

1 (2).jpg



Srpska pravoslavna crkva Svetog Spiridona u Skradinu iz 1876.

FB_IMG_1758968584113.jpg
 
Poslednja izmena:
Nerazumljive asocijacije. Jedna je stvar kad skupine došljaka foriraju zsebnu kulturu, a drugo je kad se u interakciji s nekim drugima preoblikuju u nešto što je sinteza već postojećega i njihovoga.

U pogledu BH, ona je, što je šire prihvaćeno, bila više hrvatska u prostoru. Npr. u Britannici:

Slavs began to settle in this territory during the 6th century. A second wave of Slavs in the 7th century included two powerful tribes, the Croats and the Serbs: Croats probably covered most of central, western, and northern Bosnia, while Serbs extended into the Drina River valley and modern Herzegovina. The terms “Serb” and “Croat” were in this period tribal labels; they were subsequently used to refer to the inhabitants of Serbian or Croatian political entities and only later acquired the connotations of ethnic or national identity in the modern sense.

During the late 8th and early 9th centuries, part of northwestern Bosnia was conquered by Charlemagne’s Franks. This area later became part of Croatia under King Tomislav. After Tomislav’s death in 928, much of Bosnia was taken over by a Serb princedom that acknowledged the sovereignty of the Byzantine Empire. The first written mention of Bosnia was recorded during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described “Bosona” as a district in “baptized Serbia.” The district he referred to was an area much smaller than modern Bosnia and centred on the Bosna River. Soon after Constantine wrote those words, most of the modern territory of Bosnia reverted to Croatian rule.
Govorim o tadašnjoj kulturi doseljenika. Hrvati iz BiH nisu pratili kasnije kutlurne trendove u Hrvatskoj, nego su bili pod uticajem Osmanlija vekovima pre nego što su kolonizovali Hrvatsku. Hrvati i Srbi koji su kolonizovali tada Vojnu Krajinu iz BiH nisu bili kulturno "kompatibilni" sa domaćim Hrvatima, odnosno celim tim prostorom i HM/AU državom. Upravo je to stanovništvo i donelo dinarsku lokalnu kulturu u te krajeve, ali je vremenom i prihvatilo domaću kulturu, što se u početku vidi u arhitekturi itd.

Srbi u Hrvatskoj, a i dijelovima kao Dalmacija dolaze od 16. i 17. st. kroz širenje uz Osmanlije i kao prebjezi na mletačke i austrijske hrvatske teritorije zadržavaju svoju zasebnu kulturu.
Kod Srba ali i Hrvata kolonizovanih prostra se vidi dinarski jak uticaj u kulturi (ojkače, gusle, nošnja, naglasak i dijalekt, dinarski tip gradnje, epske pesme, kuhinja (proja, skorup, varenika itd) itd.) a to su u Hrvatsku doneli iz BiH.

Dinarska kultura je slovenskog porekla uglavnom, ne vizantijskog. Hrvati u Hrvatskoj su u velikoj meri izgubili slovenske kulturne elemente (iako nikad doduše nisu imali ove specifično dinarske)
 
Prica san o tome
Naglasak su prominili mlečani
To nije naglasak..... Jednostavno ne znaš šta je akcenat u lingvistici. To je ono što razlikuje grad (town) od grad (hail) na mjestu vokala.

Prican da je drzic imao cakavstinu koja se zadrzala u hrvata, a igrom slucaja nije u srba
Je l ti logicnije da je to vazda bia hrvatski pa je tako i danas ili da je to bia srpski govor koji je,eto,isparia
Držić je pisao štokavicom. Ako se neko od junaka u njegovim komadima posluži čakavicom, to ne znači i da je on čakavac. Tim rezonom je i Simo Matavulj imao čakavicu, te nema veze sa srpskim.

Tribalo je biti prijelaza iz ekavice u jekavicu
Nesto kao danas u raskoj/sandzaku
Cak je neko govoria u temi s kajkabcima da je su madiji toga bilo kod starijih ljudi.
Ali necu govorit jer nisan iz tog kraja
Samo kazen da mi je ona teorija smislena jer vojvodani stvarno pricaju cistu ekavicu
To nije prijelaz u srpskom dijelu južnog Sandžaka. Tamošnji dijalekat je ijekavica (zetsko-raški), ali zbog srpskog standarda, tamošnja populacija u svakodnevnom govoru koristi više književnu ekavicu.
 
Pa vi imate dva dijalekta- crnogorski ijekavski koji su naselili hrvatsku s vlasima te torlacki ekavski koji su naselili vojvodinu
Srpski jezik ima više dijalekata od 2.
Velika većina nas krajiških Srba govori JEKAVICOM, a ne ijekavicom niti ekavicom. Naš dijalekt potiče najvjerovatnije sa ljeve obale Neretve i iz obližnjeg zapadnog djela istočne Hercegovine.
 
To nije naglasak..... Jednostavno ne znaš šta je akcenat u lingvistici. To je ono što razlikuje grad (town) od grad (hail) na mjestu vokala.


Držić je pisao štokavicom. Ako se neko od junaka u njegovim komadima posluži čakavicom, to ne znači i da je on čakavac. Tim rezonom je i Simo Matavulj imao čakavicu, te nema veze sa srpskim.


To nije prijelaz u srpskom dijelu južnog Sandžaka. Tamošnji dijalekat je ijekavica (zetsko-raški), ali zbog srpskog standarda, tamošnja populacija u svakodnevnom govoru koristi više književnu ekavicu.
Ja san prica o naglasku,ostalo me ne zanima
Ocu ti rec kako su te stvari izgubili u vojvodini

Drzic je pricao misavinon cakavice i stokavice koja se nazalost izgubili u dubrovniku

Istina, to je uticaj knjizevnon al eto imas u kvarneru prijelaz iz ekavice u ikavicu.
Valjda si svatia poentu
 
Ja san prica o naglasku,ostalo me ne zanima
Ocu ti rec kako su te stvari izgubili u vojvodini

Drzic je pricao misavinon cakavice i stokavice koja se nazalost izgubili u dubrovniku

Istina, to je uticaj knjizevnon al eto imas u kvarneru prijelaz iz ekavice u ikavicu.
Valjda si svatia poentu
Govor koji je čakavsko-štokavska mješavina je hibrid, a ne govor koji je nastao spontano/prirodno. Čakavsko-štokavskih hibridnih govora ima na nekih dalmatinskim otocima, uglavnom u srednjoj Dalmaciji.
 
Srpski jezik ima više dijalekata od 2.
Velika većina nas krajiških Srba govori JEKAVICOM, a ne ijekavicom niti ekavicom. Naš dijalekt potiče najverovatnije sa ljeve obale Neretve i iz obližnjeg zapadnog djela istočne Hercegovine.
Nazovi to narjecjima,skupinom govora,kako god
Poenta je da ste dolazili iz dva pravca stokavski i torlacki. Ovaj stokavski se naziva istocnom varijantom jer nema cakavske elemnte kao zapadna. Torlacki je u vojvodini zadrzao osnovne elemente ali je ostale npr padeze,slova,naglaske,vokabular,..izgubia kroz par stoljeca
 
Ja san prica o naglasku,ostalo me ne zanima
Ocu ti rec kako su te stvari izgubili u vojvodini
Ne mogu se te stvari izgubiti u Vojvodini ako tih stvari upravo ima daleko više tamo.

Akcenti su ti vise stvar teritorija, vidis da su talijani donili onakav akcenat u dalmaciju
Pričao si o akcentima, nadovezavši se na moju objavu.
 
Poslednja izmena:
Nazovi to narjecjima,skupinom govora,kako god
Poenta je da ste dolazili iz dva pravca stokavski i torlacki. Ovaj stokavski se naziva istocnom varijantom jer nema cakavske elemnte kao zapadna. Torlacki je u vojvodini zadrzao osnovne elemente ali je ostale npr padeze,slova,naglaske,vokabular,..izgubia kroz par stoljeca
Vojvođanski govor sa torlačkim ima veze samo po tome što su oba ekavska, puno toga ostalog im je različito. Vojvođanski i torlački se razlikuju po gramatici, akcentuaciji itd. Vojvođanski ima novoštokavsku, a torlački staroštokavsku akcentuaciju. Izuzev refleksa jata po svim ostalim elementima vojvođanski je bliži govorima dinarskih Srba nego torlačkom. Torlački je dosljedniji ekavski od vojvođanskog. Torlački je 100% ekavica čak sa nekim hipereakavizmima, dok vojvođanski ima neke svoje zakonite ikavizme.
 
Ja san objasnjava tu migraciju. Ti si reka da se te stvari ne mogu izgubit iz jezika. Ja sam ti dao primjere janjevaca i dubrovcana ciji se govori znatno razlikuju od prijasnjih
Ne, pričao sam u drastičnom dobitku padeža i akcenata.

Torlacki je u vojvodini zadrzao osnovne elemente ali je ostale npr padeze,slova,naglaske,vokabular,..izgubia kroz par stoljeca
Ovo boli. Kako može dijalekat sa dva padeža da izgubi padeže i pri tom gubitku spadne na sedam. Ovo više nije ni lingvistika problem već osnovna matematika.
 
Pogrešno sam se izrazio.Većina.
Večina Krajišnika govori jekavicom (mljeko, snjeg, ljepo, rjeka itd), a istočni Hercegovci su izraziti ijekavci (mljeko, snijeg, lijepo, rijeka). Osim toga ima i gramatičkih razlika između govora Krajišnika i istočnih Hercegovaca. Krajišnici čine značajan dio prekodrinskih Srba. Lingvisti smatraju da je granica ijekavice i jekavice kod Srba oko Brčkog. Istočno od Brčkog je ijekavica (i pravi istočnohercegovački dijalekt), a zapadno je uglavnom jekavica.

@Škutor Kićo
 
Večina Krajišnika govori jekavicom (mljeko, snjeg, ljepo, rjeka itd), a istočni Hercegovci su izraziti ijekavci (mljeko, snijeg, lijepo, rijeka). Osim toga ima i gramatičkih razlika između govora Krajišnika i istočnih Hercegovaca. Krajišnici čine značajan dio prekodrinskih Srba. Lingvisti smatraju da je granica ijekavice i jekavice kod Srba oko Brčkog. Istočno od Brčkog je ijekavica (i pravi istočnohercegovački dijalekt), a zapadno je uglavnom jekavica.

@Škutor Kićo
Sve što je označeno žutom bojom je istočnohercegovački govor.
https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Дијалекти_српског_језика
 
Večina Krajišnika govori jekavicom (mljeko, snjeg, ljepo, rjeka itd), a istočni Hercegovci su izraziti ijekavci (mljeko, snijeg, lijepo, rijeka). Osim toga ima i gramatičkih razlika između govora Krajišnika i istočnih Hercegovaca. Krajišnici čine značajan dio prekodrinskih Srba. Lingvisti smatraju da je granica ijekavice i jekavice kod Srba oko Brčkog. Istočno od Brčkog je ijekavica (i pravi istočnohercegovački dijalekt), a zapadno je uglavnom jekavica.

@Škutor Kićo
Dosli su iz brda hercegovine
Tako da su donili tamosnji govor
Ipak se u malin zajednicama izgubia tipa imotski ili kupres
 

Back
Top