šta ako vas mobilišu

More_bre

Primećen član
Poruka
819
možda na prvu loptu ova tema izgleda kao da je pre za podforum politika,
ali nije, ja ovo više razmišljam kao muškarac, i tema je više o muškom životu i filozofiji.

možda ovde ima neko od muškaraca koji su učestvovali u ratovima
ili bilo kakvom oružanom sukobu.

da li nekad razmišljate kakav bi vam život bio da ste morali da budete u ratnim
dejstvima, 1999 na kosovu je nešto gde sam ja mogao da budem, ali
nisam, izvukao sam se, bio sam tada baš mlad.
ali često mislim kako bi bilo da sam morao ipak da idem.

da li razmišljate o tome kako bi bilo da se sada opet desi neko oružano dejstvo
(mada politički sam više nego ubeđen da od toga nema ništa)
da li smatrate da kada bi vas neki životni baksuz ubacio u stroj i otpremio u zonu dejstva,
da bi u takvoj situaciji uspeli da se provučete i čak izvučete neku korist
kao na primer neku dugu ili kratku cev koju bi odneli kući, ili pak neko
interesno prijateljstvo pomoću kojeg bi oladili neke koji vam smetaju...

da li mislite da bi u takvoj životnoj ne/prilici sebe unapredili ili unazadili ?
 
ja bih se tamo prehladio.....,malo mi fali da se razbolim.... navookao bih upale i boleštine...jer sam osetljiv i nije rat za mene.....skroz bih nazadovao.....psihički i zdravstveno.....možda ne bih psih. ...morao bih da razmišljam kako boolju da izvoočem iz okolnosti..........al kažem ti....ne bre...kakve igre ratovanja....
 
Prvo - pre ce skebati Ratka M. nego mene. A drugo - i ako uspeju da me nahvataju negde na Frushkoj, dezertirao bih... kroz zemlju, vodu, vazduh.... kako god...
Ukratko - mogu da mi duvaju. Hvala.

Ja da sam muskarac ja bih se prvo krila da me ne nadju, a ako bi me nasli i poslali na neko ratovanje, dezertirala bih. Pobegla bih. Bilo bi mi svejedno kako, ali bih bogami bezala...
 
Sta znam,ja sam izmuvao da ne idem u vojsku,prvenstveno zbog posla koji sam trebao da pocnem da radim (solidno radno meto) a i mogucnosti da se skinem relativno lako,nisam nikome pljunuo neku lovu,vec eto prijatelj prijatelja prijatelju ucinio uslugu.A da dodje do nekog sranja ponovo i da mi vecina drugara i komsija ode a da ja sedim kuci i ladim muda ipak ne bi mi bilo bas sve jedno.Za van granicna sranja me zabole ceo **** a za ovo malo terotorije sto je ostalo ne bih bio nimalo ravnodusan...
 
možda na prvu loptu ova tema izgleda kao da je pre za podforum politika,
ali nije, ja ovo više razmišljam kao muškarac, i tema je više o muškom životu i filozofiji.

možda ovde ima neko od muškaraca koji su učestvovali u ratovima
ili bilo kakvom oružanom sukobu.

da li nekad razmišljate kakav bi vam život bio da ste morali da budete u ratnim
dejstvima, 1999 na kosovu je nešto gde sam ja mogao da budem, ali
nisam, izvukao sam se, bio sam tada baš mlad.
ali često mislim kako bi bilo da sam morao ipak da idem.

da li razmišljate o tome kako bi bilo da se sada opet desi neko oružano dejstvo
(mada politički sam više nego ubeđen da od toga nema ništa)
da li smatrate da kada bi vas neki životni baksuz ubacio u stroj i otpremio u zonu dejstva,
da bi u takvoj situaciji uspeli da se provučete i čak izvučete neku korist
kao na primer neku dugu ili kratku cev koju bi odneli kući, ili pak neko
interesno prijateljstvo pomoću kojeg bi oladili neke koji vam smetaju...

da li mislite da bi u takvoj životnoj ne/prilici sebe unapredili ili unazadili ?

1. uopšte nisam siguran da smo daleko od nekog oružanog dejstva
2. u svakom ratu država daje topove, gazde volove a sirotinja sinove
3. nikad nemoj biti dobrovoljac, ako te pozovu ti se javi
4. u zoni dejstva na površinu izlaze najsakrivenije osobine koje ima neka licnost u emotivnom smislu su svi goli kao od majke rođeni nema laži nema prevare
5. u kući (mislim civilstvu) ti ne trebaju kratke i duge cevi nego kita velikog kalibra pošto posle rata .ebe ko koga stigne anajviše .ebu oni što su se iz rata vratili
6. prijateljstava ima interesantnih i to su prijateljstva za ceo život a što se tice lađenja nekog ko ti smeta steći ćeš prijatelje i za tako nešto ali rat je vreme za junaštvo a mir je vreme za čojstvo zato nikad nemoj svoje saborce koristiti za tako nešto.
7. ti sinko sam moraš odlučiti da li ćeš sebe u takvoj životnoj ne/prilici unaprediti ili unazaditi
8. šajkača je vojnička kapa koja se u Srbiji nosi kao narodna, u NATO-u se i dan danas
od toga tresu gaće i obliva ih hladan znoj koji im curi niz kichmu.

PS: ima jedna dama na forumu koja me nazvala "snajperista" nije jadna ni svesna koliko je bila blizu (ima cica Intuiciju, ma opasne su te 4umašice).
 
Da, da... Gadjali smo ih kapama '99. Tako smo ih i pobedili. :roll:
Kao i uvek više nas cene drugi nego mi sami.
PS: Na Banjici imaš muzej 250. rbr a ispred muzeja spomen ploču na kojoj su upisana imena ljudi koji nisu gađali kapama, pokloni se možda ćeš biti ponosan što su te branili bolji od tebe i koji su znali da ne mogu da pobede ali nije im palo na pamet da odustanu. Za uzvrat ja ću da ti oberem pola lanca kuruza. (da vidimo kome će da bude lakše)
 
Kao i uvek više nas cene drugi nego mi sami.
PS: Na Banjici imaš muzej 250. rbr a ispred muzeja spomen ploču na kojoj su upisana imena ljudi koji nisu gađali kapama, pokloni se možda ćeš biti ponosan što su te branili bolji od tebe i koji su znali da ne mogu da pobede ali nije im palo na pamet da odustanu. Za uzvrat ja ću da ti oberem pola lanca kuruza. (da vidimo kome će da bude lakše)
Samo budale ulaze u izgubljenu borbu.
 

Back
Top