bundeva
Buduća legenda
- Poruka
- 29.060
ma de lose.. zavidim ti na godinama mladicu 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

eto tak...ja bi se prijavil u zbor narodne gardeili neke druge hrvatske postrojbe
pa da protjeram ono malo usljivih srba sto je ostal u slavoniji i baranji...
ma sve bi ih pobil...
a pola bi ih raselil...a ostatak pokrstil...
![]()

ti zbilja nisi sav svoj...
ako ovo smatras za salu...onda s tobom zbilja nesto nije u redu...a ak to mislis ozbiljno..onda sam zbilja ostala bez teksta..pozz
sta pusis...8-)

možda na prvu loptu ova tema izgleda kao da je pre za podforum politika,
ali nije, ja ovo više razmišljam kao muškarac, i tema je više o muškom životu i filozofiji.
možda ovde ima neko od muškaraca koji su učestvovali u ratovima
ili bilo kakvom oružanom sukobu.
da li nekad razmišljate kakav bi vam život bio da ste morali da budete u ratnim
dejstvima, 1999 na kosovu je nešto gde sam ja mogao da budem, ali
nisam, izvukao sam se, bio sam tada baš mlad.
ali često mislim kako bi bilo da sam morao ipak da idem.
da li razmišljate o tome kako bi bilo da se sada opet desi neko oružano dejstvo
(mada politički sam više nego ubeđen da od toga nema ništa)
da li smatrate da kada bi vas neki životni baksuz ubacio u stroj i otpremio u zonu dejstva,
da bi u takvoj situaciji uspeli da se provučete i čak izvučete neku korist
kao na primer neku dugu ili kratku cev koju bi odneli kući, ili pak neko
interesno prijateljstvo pomoću kojeg bi oladili neke koji vam smetaju...
da li mislite da bi u takvoj životnoj ne/prilici sebe unapredili ili unazadili ?
možda ovde ima neko od muškaraca koji su učestvovali u ratovima
ili bilo kakvom oružanom sukobu.
da li mislite da bi u takvoj životnoj ne/prilici sebe unapredili ili unazadili ?
Bio sam i vratio se živ. Ali više nikad neću biti onaj stari.
Noćima sam slušao motore kamiona i tenkova, kako izlaze iz kasarne. Znao sam da idu na zapad. Tenkista sam i mogu da prepoznam po zvuku i PT76 i T55 i T84, razlikujem zvuk TAB-a i BRDM-a. Znao sam šta se sprema.
Najgore je dok čekaš da dođu po tebe.Jer sigurno će doći. Tu nema greške.
Gde da pobegneš? Gde da se sakriješ?
Šta sinu da kažeš posle? ''Ćale ti je bio dezerter!
Izmirio sam dugove, poplaćao račune, sredio dokumentaciju, zamenio plombe na dva zuba,ovlastio ženu da rapolaže mojim tekućim računom ...spakovao u jednu torbu ono osnovno: brijač, baterijsku lampu, tranzistor, džepni nož, otvarač za konzerve, najvažnije lekove, prvi zavoj, hanzaplast, .....tople čarape, debeo donji veš, ...
I čekao.....
Čekanje izluđuje. Počneš da proživljavaš svaki običan trenutak kao da ti je poslednji....
I onda je jedne noći pozvoni na vrata neki mladić. Iz mesne zajednice, golobrad.... Izvinjavao se ... Počeo sam da se smejem....
Prvo u autobus...Na zapad ...Onda kamion, MITROS-ov, još je smrdeo na kravlju balegu..Još dalje na zapad ...Onda tenk, T55-stari poznanik ........Borbeni komplet,trenutno-fugasne,kumulativne, pancirne ... AK 70 ( M70 A)......
I tada nastupi neki osećaj katarze, razrešenja, olakšanja .....
Nema straha, samo želja da preživiš ........i da među zverima ne postaneš zver......
Izgubio sam mnogo, ali sam i dobio:
-moj sin se ponosi sa mnom,
-svakome mirno mogu da pogledam u oči, posebno onima što su mahali srpskom zastavom, a istovremeno u džepu držali lekarska uverenja o najtežim bolestima koje postoje...
-znam ko sam i kakav sam. Odredio sam granice svoje hrabrosti i svog kukavičluka, fizičke snage i izdržljivosti, snalažljivosti, ....i čovečnosti!
Je li TO ONO što si hteo da znaš?
Ako si dobar i posten covek tvoj sin bi se ponosio s tobom i da nisi bio u ratu...
Sta znam,ja sam izmuvao da ne idem u vojsku,prvenstveno zbog posla koji sam trebao da pocnem da radim (solidno radno meto) a i mogucnosti da se skinem relativno lako,nisam nikome pljunuo neku lovu,vec eto prijatelj prijatelja prijatelju ucinio uslugu.A da dodje do nekog sranja ponovo i da mi vecina drugara i komsija ode a da ja sedim kuci i ladim muda ipak ne bi mi bilo bas sve jedno.Za van granicna sranja me zabole ceo **** a za ovo malo terotorije sto je ostalo ne bih bio nimalo ravnodusan...
Da su svi stavljali sebe na prvo mesto još bi smo bili pod turcima.
I moj brat je 19,5 god. mobilisan za rat vratio se bez noge, danas kada ga pitam da li mu je krivo što je učestovao u ratu jer su se mnogi njegovi drugovi spasili i pobegli u Nemačku. On kaže barem sam svoju nogu izgubio braneći one koje volim i ponosim se time ako je već moralo tako da bude.
